Zahodni Balkan

Meni je nešto sasvim sumnjivo oko te reformske agende, ne toliko da je u pitanju loš dokument, nego su nešto od dosadašnjih principa suspendirali, i mada mi nije želja da vječno ostanemo zaglavljeni kao crna rupa Balkana, ne znam odakle odjednom ovaj komunizam i jednoumlje iz Vijeća Ministara BiH. Mislio sam da smo komuniste ostavili u 1991. godini. Znam da nismo, evo ih vladaju sve bivši omladinci, ovo je bio sarkazam. Jao vas!

Ne računajmo sada sastanke tête-à-tête i jednu divnu večeru, kako je Marta Kos rekla, valjda je mislila na uspješnu radnu večeru, a ne na dobru feštu, to mi također ne ulijeva povjerenje. Nego, u svome skoro 12 minuta dugom uvodnom izlaganju o postignućima na Zapadnom Balkanu u pogledu reformske agende, Kos je na Bosnu i Hercegovinu potrošila ukupno šest sekundi i jednu desetinku, znači, niti punih jedan posto vremena. Zapravo, evo sami zaključite iz njenih riječi:

- Albanija, dragi premijeru Edi Rama, otvorila je tri klastera u posljednjih šest mjeseci. Hvala vam na doprinosu ovom procesu proširenja. Ako nastavimo ovim tempom, moći ćemo otvoriti sve klastere ove godine. Kao što sam vam rekla jučer, radujem se što ćemo otvorenje posljednjeg klastera proslaviti na jesen. Prošli petak, Crna Gora je zatvorila još jedno poglavlje. U Bosni i Hercegovini usvojena je reformska agenda. Čekamo novu vladu, gospodine Kurti, kako bi konačno unijela više energije u proces pristupanja. I Srbija napreduje, nadam se da ćemo uskoro napraviti još koraka naprijed.

Na konferenciji za medije bilo bi slično, da nije bilo novinara AlJazeere koji su tražili izravan odgovor oko jedne, uvjetno rečeno, zaostale problematične države, pretpostavljam da znate o kojoj se zemlji mislilo. I tada nam je otkriven prvi konkretan detalj – da Bosna i Hercegovina ima šansu još u narednih nekoliko dana usuglasiti tekst reformske agende, potom to predati i da sve bude priznato i potvrđeno u naredna dva tjedna. Borjana Krišto se kasnije oglasila tvrdeći da će Vijeće Ministara BiH svoju zadaću ispuniti u narednim danima, te će o svemu informirati i Europsku Komisiju.

Success Story

Ono što mene tu, ma ne bih rekao da baš brine, prestao sam ja brinuti za sudbinu ove zemlje, Bosna će sve pregurati (a i Hercegovina)... nego me malo ono čudi, šta da vam kažem. Godinama se zatezalo da sve mora biti učinjeno kroz mehanizam koordinacije, sam HDZ BiH je najviše inzistirao oko tog pitanja... A onda je najprije Borjana napravila onaj diplomatski gaf, da ne kažem incident, poslavši nepotpunu reformsku agendu, koju je Komisija glatko odbila.

Nakon toga kreće tipična lokalna tragedija s četiri županije, u kojima kadar Stranke Demokratske Akcije sada koristi HDZ-ovu retoriku i traži da se poštuje mehanizam koordinacije. Mislim, izvrsna taktika, oni su uvijek znali najzabavnije kočiti reformske procese u ovoj zemlji, dok su drugi ispadali zlikovci, oni bi uvijek bivali junaci, a tako i ovaj put.

Ali sad odjednom, gdje nestade mehanizam koordinacije? Sučim prite? Otkud im mogućnost da prite? Zašto ne žele milijardu eura? Hoće li se Rifat vratit' u kuhinju? Mnogo je to pitanja za običnog čovjeka. I zato sam ja sve više uvjeren da mi jednostavno ne zaslužujemo biti dijelom europske obitelji.

I to se vidi, ne samo u ovoj uzaludnoj utrci za milijardu, nego svaki dan u našem društvu.

Čime smo mi pogriješili?

U Hercegovačko-neretvanskoj županiji tijekom ljetnih mjeseci na snazi je zabrana paljenja vatre na otvorenom. Sišao sam sinoć do Neretve, prije pisanja kolumne, da uz šum majke rijeke ispraznim glavu prije pisanja. I gledam, nešto dolje niže od mene, četiri pet automobila, bilo je desetak muškaraca, roštiljaju, otvoren plamen kraj njih. Da zovem policiju, već imam toliko neugodnih iskustava s njima, od lažnih prijava do batina, odustao sam, samo sam tugaljivo uzdahnuo.

Njima nije na upozorenje čak ni to da se s druge strane rijeke vidi velika opožarena površina obale Neretve, za koju ne postoji logično objašnjenje, očito je razlog slična takva tura roštiljanja... i ne možeš ti nikome objasniti da na već sušom zapečenoj glinici koja je u ovom dijelu Mostara, takav požar čini da tu dugo dugo ništa neće porasti. A najesen, kad padnu prve mostarske kiše... ode cijeli taj potez u rijeku.

Uzaludno je objašnjavati nama da nešto ne valja, da nije u redu, mi jednostavno nismo dovoljno pristojni, inteligentni, marljivi, da budemo u obitelji europskih naroda – to je ipak najbogatiji dio čovječanstva danas.

Valja nama dosta pure pojes'

Nemojte misliti da je riječ samo o ovako malom detalju, vidi se to na svakom koraku. Ubojicu troje mladih ljudi pustilo da se brani sa slobode. Jer mu je ćaća vrijedni branitelj i političar.

U Sarajevu lik zapalio brdo vatrometom, da zaprosi djevojku. Brak će im biti uspješan koliko i vatromet – sjajno, blještavo, napeto i ubrzo će sve završiti u plamenu.

Uostalom, nama i kada dođu strani turisti, mi ih pretučemo. Podsjetit ću, u pitanju je influencer, avanturista, dobar komad budale koji je vjerojatno adrenalinski ovisnik. Ali uzeti zakon u svoje ruke, ma koliko on bio budala, to je ono po čemu smo se svrstali u red, ne Indije, Sirije ili Irana, i oni imaju još nekog reda i zakona, svrstali smo se u red Afganistana nakon povlačenja američke vojske. Totalna anarhija.

I vi mislite da ove vijesti o nama ne odu u svijet, da se neće prepričavati kakvi smo divljaci. Vi mislite da se najnovija obavijest o zabrani skakanja bez odobrenja kluba neće i već nije pogrešno protumačila.

Jednostavno, to je sve isto kako na Nebu, tako i na Zemlji. Jednako kako vi provodite zakon ulice u najmanjem zaseoku u Bosni i Hercegovini, takvi su vam i ovi što ih birate na vlast, kaotični, ishitreni, sporadični, kaos. Kaos.

E zato ja ne vjerujem ni u reformsku agendu ni u plan rasta ni u bolje sutra Bosne i Hercegovine. Mi jednostavno moramo promijeniti neke stvari u vlastitom ponašanju da bismo zaslužili respekt europske braće. Pa ne samo europske, mi zaostajemo i za Zapadnim Balkanom. Zahodnim, što bi rekla Marta Kos.