Uvijek je lijepo u kolovozu, augustu, osmom mjesecu, srpnju, što bi rekli Poljaci. Naime, u ovom mjesecu nikom nije do ozbiljne politike jer ljubav, sunce, pijesak, sladoled, hladna pića... I sad ti da dođeš s nekom pričom o politici. Mojne meni to.
Upravo to je razlog da je konačno donošenje presude Miloradu Dodiku dovelo do toga da zaboli nekog briga šta će SNSD i kako će, ako to čak brine i HDZ BiH, poslije godišnjih će razmišljati.
Otišao je zato Dodik i Orbanu, ne znajući valjda da je i Orban na zalazu kao i on. Otišao je i Vučiću, tamo kiša padala, koliko mu se Vučić obradovao.
Ljeto je. Samo opušteno. Zato nikoga nije bilo ni briga što je Christian Schmidt naložio isplatu duga Viaductu na način da će ga platiti tko ga je i napravio.
Uzalud Miletu trud, ljeto je ovdje tako toplo i dugo da ljudi jednostavno na kraju naprave ono što treba, jer ne mogu trpjeti smrad s ulice, iz kanalizacije i njihovi dugogodišnji sporovi ih grizu za oči.
Ljeto je jednostavno najpravednije godišnje doba na Balkanu – sirotinji je toplo, ima se što i pojesti, samo se treba skloniti u hladovinu.
Ono što njih u Republici Srpskoj sada brine jesu samo izbori – trebaju li ili ne trebaju, kako da vožd Mile ostane na funkciji, ako mu sud kaže da ne može.
Spominjao sam vam one paučnjake prošli put, vidite kako se mi ljudi razlikujemo, čak i nakon vlasti, naši bi ostali da vladaju, a ne da se uklone i ne smetaju narodu da raste.
S druge strane, Hrvati sad nemaju vremena spašavati Dodika, to bi se jednostavno kosilo s ceremonijom obilježavanja 30. godina Oluje i Bljeska.
Mirna reintegracija nije značila da se u Hrvatskoj stvorio neki entitet koji bi tri decenije kasnije ugovarao poslove sa stranim kompanijama i onda ih ne bi plaćao, ili bi uzimao kredite i ne bi ih vraćao.
I nema tako HDZ sada vremena da se bavi nekim tamo Miletom, imaju oni svojega posla.
U strahu od povratka Ive Sanadera Andrej Plenković je upregnuo ustašku retoriku, koju sam ne govori, zna on da bi se pozdravio s EU da izreče neku od tih rečenica, nego je miluje ispotiha, plješće joj i pleše na nju.
Ali realno, samo je jedna trajna istina – da zbog svakog novog mandata HDZ-a nastane nova tužna i bolna tamburaška pjesma koja govori o iseljeništvu, o ljubavi prema rodnom kraju.
Ja nisam ni znao koliko tih pjesama ima dok nisam počeo slušati Tamburaški Radio iz Hrvatske – nekako sam se navukao, pitke, lagane melodije, nekih pet posto ljubavnih i pet posto šaljivih pjesama... i devedeset o boli raseljene mladosti.
Mislio sam u početku da je riječ samo o Slavoniji, ono kao, stoljećima je taj narod bio prisiljen emigrirati, i primao je migrante iz Hercegovine i onda su oni i Bunjevci zajedno migrirali drugdje u potrazi za malo manje tvrdim kruhom...
No, kada slušaš ove bolne pjesme, proširilo se to širom Hrvatske.
A opet, njihovi će lideri radije se uvući u polemiku otkud onaj neki zaziv za nešto, nego da se uvuku u polemiku 'di su pare'. Ne mogu to, jer znaju da gube.
Ovi naši treći, koji su se već pomirili s činjenicom da im princ nije na vlasti, a ove lude oko princa zabranjuju ženske sportove, sada razmišljaju tko im je kriv za ovo.
Pa se izvlače redom Trojka, pa Vučić, pa cionisti. Svi, samo ne oni.
I sad meni nije jasno, ako su krivi cionisti, pa tko prodaje Amerikancima oružje, čijim se metcima hrane cijevi koje ubijaju muslimansku djecu?!
Ako je kriv Vučić, ako unosi razdor u Bosnu i Hercegovinu, valjda sam maloprije rekao da je divno ljeto i svi se sunčaju, valjda je SDA jedina koja je ikad držala Milu na vlasti i ako su sada odlučili promijeniti priču, onda su oni ti likovi što oborenog tuku nogama.
Mogli ste ga godinama maknuti s vlasti, čekali ste Trojku i Schmidta da odrade za vas 'prljavi' posao.
A Trojka, nije da je njihovo maslo za ramazana. Već dulje vrijeme uvlače svoje kadrove u javne institucije i sad, šta ćeš, ne može se hraniti bivši državni aparat i još mu se zaposliti u novi državni aparat. Za to treba novca.
Ako otpustiš one 'bivše', tužit će te i dobiti, jer svi znaju da ih mijenjaš zbog politike. A ako ih ne otpustiš, onda isto trebaš više novca.
I sad lagano u ljeto sve poskupljuje, samo plaće stoje.
Kad dođu jesen i zima, osjetit ćete kako je sve blago skuplje. Znate, borba protiv Mile košta. Znate, borba za duhove prošlosti košta.
Znate, borba protiv vjetrenjača košta.
No, opet velim. Ljeto je, daj sladoled, ove godine šrinkflacijski, s desetak posto manje sadržaja, s manje kakaa, a o problemima ćemo najesen.
