„Novi Zakon o Južnoj interkonekciji (SIC) je Zakon za građane BiH. Ovaj projekt će ojačati regionalnu energetsku sigurnost u Bosni i Hercegovini i na zapadnom Balkanu okončanjem potpune ovisnosti BiH o ruskom plinu, ovisnosti koja zemlju i njezine građane izlaže političkim i ekonomskim ucjenama. Zakon o Južnoj interkonekciji će također omogućiti pristup pouzdanom izvoru energije koji će otvoriti radna mjesta, pomoći u rastu poduzeća i generirati prosperitet za cijelu Federaciju BiH, ali posebno za zajednice u Hercegovini. Zakonodavci imaju jasan izbor – podržati građane Bosne i Hercegovine i njihov budući prosperitet ili glasati za Rusiju i njene interese“, poručili su iz Ambasade Sjedinjenih Američkih Država u Bosni i Hercegovini prije godinu dana, tačnije 12.11.2024.
Istim povodom je na jednom hercegovačkom portalu pisalo: „Tamo gdje Amerika postavi vlast, očekuje da je ista ta vlast sluša. A baš je ova, aktuelna – Trojka plus HDZ i partneri u Federaciji – sastavljena u Ambasadi SAD-a bez koje ne bi bilo ni sadašnje Vlade Federacije(…)Upravo je to Čović odlučio ignorirati, vjerujući da će se ili SAD umoriti od njegove upornosti ili da će mu Dino Konaković, Edin Forto i Nermin Nikšić ispuniti još jednu želju. Osim što se preigrao pred velikim igračima, ali i sarajevskim partnerima, šef HDZ-a se iznenadio i sa bližnjim: niko iz drugih stranaka sa hrvatskim prefiksom ili sufiksom nije u Gospodarskom društvu za proizvodnju i transport plina 'Južna plinska interkonekcija' d. o. o. Mostar vidio nešto drugo osim još jednog HDZ-ovog bankomata u kojeg se poseže čim zafali para i gdje u obaveznu dokumentaciju pri zapošljavanju spada članska iskaznica Hrvatske demokratske zajednice. No, to što Čović neće imati svoju firmu za plin, ne znači da će sa ovim političkim porazom doživjeti i, nazovimo ga, kadrovski: u BH-Gasu će, prije ili kasnije, uz parlamentarne predstave ili tajne dogovore, međunarodni pritisak ili unutarkoalicijske ucjene, sasvim je svejedno, jednostavno morati doći do etničkog restrukturiranja uprave, a tu će, gle čuda, za ljudske resurse, naravno hrvatske, biti zaduženi - kako već rečen Slaven Raguž iz HRS-a – 'Dragan Čović and friends d.o.o.'".
Ako kod nas nešto može biti prije ili kasnije, bit će kasnije ili nikako. Osim ako nema, kažimo tako, treće, jako zainteresirane i izuzetno moćne strane. Misli se, je li, na one što su prošle godine prvo na engleskom, pa i u preciznom prevodu na službene jezike u Bosni i Hercegovini, kazali: „Ovaj projekt će ojačati regionalnu energetsku sigurnost u Bosni i Hercegovini i na zapadnom Balkanu okončanjem potpune ovisnosti BiH o ruskom plinu…“
E ti, dakle Sjedinjene Američke Države, su čekali i čekali i čekali i onda je otpravnik poslova John Ginkel pozvao na sastanak Dinu Konakovića, Dragana Čovića, Nermina Nikšića, Sabinu Čudić i Iliju Cvitanovića, rekao im kako je to što su oni usvojili zakon o Južnoj interkonekciji lijepo, ali da to što ničim nisu makli nije, pa će sada Amerika sama završiti ono što je od takozvanih domaćih partnera očekivala.
„Možemo reći kako nakon dugo vremena imamo jedan vrlo pozitivan sastanak, s jednim rješenjem koje je vrlo realno i za Bosnu i Hercegovinu vrlo pozitivno. Imati američkog investitora koji bi taj projekat od početka do kraja isfinancirao i njime upravljao kroz neki oblik suradnje s Vladom Federacije je za mene najbolje moguće rješenje. Ne samo zbog samih unutarnjih odnosa, jer se oko toga nismo mogli dogovoriti, neke nove etničke kompanije ili transformacije BH Gasa, očigledno bi tu izgubili previše vremena“, rekao je nakon sastanak u Ambasadi SAD-a, ministar vanjskih poslova Dino Konaković, dok je predsjednik Hrvatske demokratske zajednice BiH, Dragan Čović, bio - optimističan.
Prije dvanaest mjeseci je bilo jasno, jer je bilo nacrtano, da od formiranja „neke nove etničke kompanije“ - Gospodarskog društva za proizvodnju i transport plina 'Južna plinska interkonekcija' d. o. o. Mostar - nema ništa, jer Amerika nije željela da im se oko cijevi vrte ni ruski obavještajci, niti domaći kriminalci te da je jedino racionalno rješenje „transformacije BH Gasa“, dakle zamjena dijela bošnjačkih kadrova hrvatskim, što bi za posljedicu imalo slične procese u još nekim firmama u Vladi Federacije nad kojima punu kontrolu ima, kako ono Raguž reče, „Dragan Čović and friends d.o.o.".
Umjesto da, kažimo tako, žrtvuje šniclu za vola u procesu koji bi značio „prosperitet za cijelu Federaciju BiH, ali posebno za zajednice u Hercegovini“, lider HDZ-a je valjda zaboravio da to što Amerika odustaje od „izgradnje nacija“, nikako ne znači i da odustaje od svojih interesa, a u njih itekako spada Južna interkonekcija sa kojom, istina, puno veze neće imati BH Gas, ali zato HDZ neće imati baš nikakve.
Nakon što su BiH oslobodili od Dodika, a njega od sankcija, SAD su, eto, pred kraj još jednog strateškog projekta: skidanja Bosne i Hercegovine sa ovisnosti o ruskom plinu. Treći je, vrlo vjerovatno, održavanje Trojke na vlasti, a četvrti… Za sada ćemo se praviti da je Dragan Čović sasvim slučajno prvi izašao sa sastanka na kojem su bili i Konaković, Nikšić, Čudić i Cvijanović.
