Problem prodora slane vode u dolini Neretve uočen je još prije 15-tak godina, a poljoprivrednici, koji od tada provode razne aktivnosti, kažu kako i trenutna istraživanja pokazuju kako je primjetno da dolazi do povećanja saliniteta.
Marijan Brajković iz čapljinske Poljoprivredne zadruge Matica, rekao je za Bljesak.info kako su s ovim problemom upoznati i u ministarstvima, a da poljoprivrednici poduzimaju sve što je u njihovoj moći.
''Na više bušotina smo sami počeli vršiti neka ispitivanja po pitanju saliniteta gdje je primjetno da dolazi do povećanja saliniteta kod voda za natapanje'', rekao je.
Navodi kako su ranijih godina s Federalnom ministarstvo poljoprivrede i njihovom jedinicom za implementaciju projekata provodili projekat koji se odnosio na odvodnju i navodnjavanje.
''Na osnovu toga projekta je zaključeno da se radi o nekakvom sveobuhvatnom pristupu problemu. To je uključivalo osiguranje alternative natapanju što imamo i dan danas. Znači, cjelokupna proizvodnja na području Višićke kasete i Doline Neretve u smislu natapanje se odvija na način da se crpi podzemna voda. Tu se radi o nekoliko tisuća bušotina. U biti, svaka parcela ima svoju bušotinu'', rekao je. Kad je uočen problem, onda se krenulo u izgradnju velikog sustava koji bi pokrivao takozvanu Višićku kasetu koja je glavnina poljoprivredne, pogotovo plasteničke proizvodnje u dolini Neretve.
''Tako je da kroz taj projekt pristupljeno izgradnji sustava za natapanje i revitalizaciju starog sustava odvodnje koji je isto tako uvažen. Projekt nije do dan danas stavljen u funkciju iz nekakvih administrativnih razloga, ali očekujemo i nadamo se da će se to brzo završiti s tim da bi onda imali nekakvu alternativu za natapanje u slučaju katastrofalnog zaslanjenja zemlje'', rekao je Brajković.
Dodao je kako je projekt većim dijelom realiziran ali da nekoliko godina čekaju da se u potpunosti završi.
Federalno ministarstvo poljoprivrede na upit o utjecaju zaslanjenja na poljoprivredu, o eventualnim prijavljenim štetama i rješenjima, nije nam odgovorilo.
O problematici prodora slane vode i utjecaju na poljoprivrednu proizvodnju u Hercegovačko-neretvanskoj županiji, odnosno u dolini Neretve, upoznato je županijsko ministarstvo koje je navelo da ''kontinuirano poduzima aktivnosti usmjerene na praćenje i ublažavanje ovog procesa''.
''Jedna od ključnih aktivnosti provodi se kroz projekt MoWaCLIM (Monitoring interakcija između podzemnih i površinskih voda u svrhu poboljšanja otpornosti održive poljoprivrede na utjecaje klimatskih promjena u obalnim sustavima) iz INTERREG VI-A IPA Programa Hrvatska – Bosna i Hercegovina – Crna Gora 2021. – 2027., u okviru kojeg, zajedno s partnerima iz Republike Hrvatske, radimo na uspostavi sustava praćenja zaslanjenosti površinskih i podzemnih voda na području delte Neretve u Bosni i Hercegovini. Sustav je trenutno u fazi uspostave, a njegovim završetkom omogućit će se kontinuirano prikupljanje i analiza podataka kao temelj za donošenje preciznijih mjera upravljanja'', rekli su za Bljesak.info iz ovog ministarstva.
Dodali su kako preliminarni rezultati istraživanja ukazuju da je zaslanjenost voda koje se koriste za navodnjavanje prisutna, ali u manjoj mjeri, te da prema trenutno dostupnim podacima trenutno ne ukazuje na značajna ograničenja.
''Navedene ocjene temelje se na inicijalnim mjerenjima te će se dodatno potvrđivati kroz sustavno i dugoročno praćenje. Važno je naglasiti da se zaslanjenje javlja kao posljedica kombinacije prirodnih i antropogenih čimbenika, uključujući geografski položaj doline Neretve, povijesne melioracijske zahvate, promjene hidrološkog režima te utjecaje klimatskih promjena, a njegovi učinci mogu biti dodatno izraženi u uvjetima smanjenog dotoka slatke vode s kopna'', rekli su iz resornog ministarstva.
Dodali su kako se u okviru projekta razvija i digitalna platforma HydroAgroCloud za prikupljanje i analizu podataka, kao i MoWaCLIM aplikacija koja će poljoprivrednim proizvođačima omogućiti pravovremene informacije o stupnju zaslanjenosti vode i optimalnim uvjetima za navodnjavanje.
''Nakon potpune uspostave sustava i prikupljanja podataka kroz duži vremenski period, bit će moguće preciznije definirati konkretne mjere prilagodbe. U slučaju povećane zaslanjenosti u određenim razdobljima godine, razmatrat će se preporuke za prilagodbu poljoprivredne proizvodnje, uključujući i prilagodbu odabira kultura stupnju njihove tolerantnosti na zaslanjenje'', naveli su iz hercegovačko-neretvanskog ministarstva poljoprivrede.
Brajković je rekao kako je pozitivno u ovoj situaciji to što Republika Hrvatska u dolini Neretve gradi branu koja će spriječiti prodor slane vode u Neretvu.
''To je potvrdilo ove naše zabrinutosti i projekte koje smo pokrenuli kao proizvođači čak puno prije nego oni dolje'', rekao je.
No, dodao je kako je učinak brane kad se izgradi upitan jer se ne zna kakve će biti posljedice stavljanja u funkciju projekta Gornji horizonti.
''U idućoj godini trebaju završiti ovu jednu branu što je rade da je stavio u funkciji, a planirane su još jedna ili dvije. To se radi o preusmjeravanju enormnih količina vode koje prestaju da idu u svojim prirodnim tokovima, izdašnost vrela je već identificirana kroz razna mjerenja u cijelom Hutovom blatu i po obodu cijele doline Neretve. To je poznata stvar i dosta se s tim bavi i sveučilište u Splitu zadnjih godina. Sve ovo što se događa oko zaslanjenja je potvrđeno egzaktnim pokazateljima. Stavljanje u funkciju Gornjih horizonta, kako oni to planiraju, da će biti velikih problema i pitanje hoće li biti dovoljan čak i taj projekt brane na Neretvi. Jer ta brana će u biti zaustavljati prodor slane vode u korito Neretve, a mi imamo situaciju prodora vode kroz brda. To još nitko ne zna kakve su situacije, kakav je prodor vode kroz cijela brda prema moru i šta će tada događati. Stvar je da mi ležimo na velikom bazenu slane vode, a samo možda deseti dio od tog obujma i razine vode čini slatka voda, koja u biti sprječava prodor slanoj vodi'', rekao je Brajković.
Početkom veljače u Hrvatskoj je počela gradnja brane koja bi trebala spriječiti ulaz mora duboko u rijeku, što rezultira velikim zaslanjenjem.
Hrvatsko Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije o u studenom prošle godine pokrenulo službeni postupak prema tajništvu Espoo konvencije zbog hidroenergetskog projekta Gornji horizonti u Republici Srpskoj, u BiH. Hrvatska i Bosna i Hercegovina su potpisnice Espoo konvencije o procjeni utjecaja na okoliš susjednih zemalja.
''Ministarstvo je 25. studenog 2025. dalo pisano mišljenje da se u postupku izvođenja projekta nisu poštivala sva pravila sudjelovanja zainteresirane države koja može imati negativne posljedice zbog izvođenja velikog investicijskog projekta u susjedstvu, rekla je tom prilikom ministrica zaštite okoliša i zelene tranzicije Marija Vučković.
''Ne možemo mi'', dodala je, ''zabraniti takve projekte, ali možemo tražiti da budemo uključeni na zadovoljavajući način te da se na odgovarajući način odgovori na sva pitanja koja kao zainteresirana država članica imamo''.
Ministrica Vučković ustvrdila je da izvođenje svih energetskih objekata u slivu Trebišnjice godinama i desetljećima ima vidljive negativne učinke na dolinu Neretve.
Ministrica Vučković ustvrdila je da izvođenje svih energetskih objekata u slivu Trebišnjice godinama i desetljećima ima vidljive negativne učinke na dolinu Neretve.
''Ne treba biti veliki stručnjak da bi se to vidjelo. Pokrenuli smo službeni postupak i tražimo uključivanje. Ostala su neodgovorena brojna pitanja koje postavljaju naš stručnjaci već 15 godina, od HE Dabar do nekih novih. U duhu dobrosusjedske suradnje inzistirat ćemo na odgovorima. Još od 1996. imamo i bilateralni ugovor o uređenju vodnogospodarskih odnosa, temeljem čega imamo i dva povjerenstva'', rekla je i dodala da će tražiti osnivanje tehničke radne skupine koja bi zajednički otklanjala negativne posljedice koliko je moguće.
Izgradnjom pregrade na Neretvi fizički će se zaustaviti prodor mora, a uzvodno od pregrade u Neretvi i Maloj Neretvi u drugoj će se fazi formirati bazen svježe nezaslanjene vode koja će se sustavom za distribuciju nezaslanjene vode dovesti do poljoprivrednih površina kako bi se ispirala sol iz površinskog sloja tla, a ujedno osigurala kvalitetna voda za uzgoj poljoprivrednih kultura u dolini Donje Neretve.
Time bi se, objavljeno je tada, izbjeglo navodnjavanje zaslanjenom vodom iz postojećeg melioracijskog sustava koji nije za to predviđen.