Od sadnje do berbe patlidžana: Što trebate znati o uspješnom uzgoju ovog povrća?

Plavi patlidžan (Solanum melongena L.) vodi porijeklo iz tropskih predjela Indije. Jednogodišnja je zeljasta biljka.

Uzgaja se na manjim površinama nego rajčica i paprika. Na afričkom i azijskom kontinentu cijeni se kao korisno povrće i nazivaju ga biljnim mesom, jer je bogato biljnim bjelančevinama i male je kalorijske vrijednosti.

Međutim, ne može se konzumirati svjež jer sadrži alkaloid solanin, ali se zato priprema na razne načine.

Najveće površine pod plavim patlidžanom su u Aziji na koju otpada 90 posto ukupnog svjetskog prinosa. Može se uzgajati na otvorenom polju i u zaštićenim prostorima (staklenici i plastenici).

Sadrži 0,9 g proteina, pet grama ugljikohidrata i 0,82 g vlakana u 100 g ploda. Pored vitamina C, sadrži nikotinsku kiselinu, vitamin B1, B2 i u tragovima karotenoide.

Patlidžan zahtijeva toplinu i plodno tlo

Ova jednogodišnja povrtna biljka ima vrlo velike zahtjeve za toplinom. Niske temperature ne podnosi, ali ni izrazito visoke jer tada oblikuje deformirane cvjetove i plodove. Minimalna temperatura za nicanje je 15 stupnjeva Celzijusa, a optimum je 22 stupnja Celzijusa.

Optimalne temperature razvoja su od 25 - 28 stupnjeva Celzijusa. Na temperaturi od 15 stupnjeva Celzijusa odbacuje cvjetove, na 10 stupnjeva Celzijusa prestaje rasti, dok na 4 stupnja Celzijusa ugiba. Za normalan rast i razvitak potrebno je bar tri mjeseca sa srednje dnevnim temperaturama iznad 20 stupnjeva Celzijusa.

"Šnicla" iz vrta: Što ne znamo o patlidžanu?

Tipična je biljka kratkog dana. Ukoliko nema dovoljno svjetlosti slabo raste i slabo cvjeta, a listovi zakržljaju. Ima izražene zahtjeve za intenzitetom svjetlosti, što je u korelaciji s temperaturom.

Ima veće potrebe za vodom u početnim stadijima razvitka. Kada se dobro ožili uspješno izdržava i dugotrajne suše. Osjetljivost na sušu veća je u periodu cvjetanja, kada može doći do njihova opadanja uslijed nedostatka vlage.

Najveći zahtjevi za vodom su u fazi plodonošenja. Tada se preporučuje svakodnevno navodnjavanje sustavom "kap na kap". Najpovoljnija relativna vlažnost zraka iznosi 55 - 65%.

Dobro uspijeva na plodnom, humusnom i rastresitom tlu. Hladna i teška zemljišta ne podnosi. Može uspijevati i na slabo zaslanjenim zemljištima. Ipak, birati plodna, duboka, srednje teška tla, dobrih vodno zračnih osobina, s pH=5,5 - 8,0.

Kada je u pitanju gnojidba patlidžana, stajnjak se koristi po potrebi s oranjem. U osnovnoj obradi se koristi formulacija NPK=7:14:21 700 kg/ha, a pred sadnju NPK 7:14:21=150 kg/ha. KAN se unosi s dvije do tri prihrane, 100 - 150 kg/ha.

Osjetljiv na promjene temperature

Sije se u plastenike za ranu proizvodnju na otvorenom. Bitno je ne dozvoliti da temperatura u toplom zaštićenom prostoru padne ispod 5 - 6 stupnjeva Celzijusa. Za ranu proizvodnju je sjetva presadnica polovicom veljače.

Veličina posudica u koji se pikiraju treba biti osam do 10 cm promjera, jer se u protivnom dobiju slabije presadnice za proizvodnju, koji onda i u polju daju niži prinos.

U fazi proizvodnje presadnica osjetljiv na promjene temperature, više nego ostale vrste povrća. Ako su noćne 10 - 11 stupnjeva Celzijusa, dolazi do deformacije cvjetova, plodovi se slabo zameću i ako se razvijaju, deformirani su i neujednačene boje.

Pred sadnju presadnice ne treba kaliti kao kod drugih kultura, jer plavi patlidžan to ne podnosi.

Biljke se presađuju na obrađeno, pripremljeno i pognojeno zemljište kada prestane opasnost od mraza. Presadnice starosti 50 - 60 dana presađuju se sredinom svibnja

Kod uzgoja na otvorenom, razmak sadnje je 60 - 80 cm između redova, a u redu 30 - 50 cm. Sadnja se obavlja ručno na manjim površinama ili sadilicama na poljskim površinama.

Kultivacija, zalijevanje i prihrana

Tijekom vegetacije nekoliko puta obavlja se međuredna kultivacija zemljišta. Prvo zalijevanje obavlja se odmah po sadnji, a ostala prema potrebi, posebno tijekom cvjetanja i u trenutku formiranja plodova.

Najčešće se ukupan broj zalijevanja izvodi pet do šest puta, s normama 30 do 35 L/m2. Prihranjivanje se izvodi nakon ukorjenjivanja, kada se biljke malo nagrnu, a zatim drugo prihranjivanje kada počnu oblikovati plodove. Izvodi se zajedno s kultivacijom zemljišta.

Drugo nagrtanje je kada počnu cvjetati. Vrh, iznad gornjeg formiranog ploda, skrati se kada biljka razvije pet do šest plodova, a grančice koje ne nose cvijet odstranjuju se, čime se ubrzava zrenje.

Berba i čuvanje

Berbi se pristupa kada plodovi dostignu tipična obilježja hibrida ili sorte (oblik, veličinu, boju, sjaj). Obično prvi plodovi pristižu krajem srpnja. Berba traje vrlo dugo, odnosno do kasne jeseni.

Mlađe plodove ne treba brati, jer su vrlo neukusni, dok su stariji tvrdi i celulozni. Berba plodova se obavlja tako što se peteljka reže oštrim nožem ili škarama i to zajedno sa drškom i sasušenim listićima.

Obično se izvodi svakih četiri do pet dana, a u početku svakih sedam do 10 dana, s tim da berba počinje 60 - 70 dana od sadnje. Očiste se, klasiraju i slože u ambalažu, piše Agroklub. 

Ne mogu se dobro održati na sobnoj temperaturi, već se moraju plasirati na tržište ili držati u rashlađenim prostorijama, pri temperaturi dva do 8oC i relativnoj vlažnosti zraka 85 do 90%. U tim uvjetima mogu se čuvati do 20 dana.

Prosječan prinos plavog patlidžana iznosi 30 - 50 t/ha.