Rezultati po tagu: Hrvatski književnik

Njegovao je bohemski životni stil, preživljavajući kao profesionalni pisac i novinar, neprestano u oskudici. Za života su mu izišle još tri knjige: Umorne priče (1909), Naši ljudi i krajevi (1910) i Pečalba (1913).

Vrhunac je Marinkovićeve proze roman Kiklop (1965), ispripovijedan modernističkom tehnikom, razbijen na fragmente, s čestim esejističkim ekskursima, roman daje sliku intelektualno-bohemskih krugova u Zagrebu pred sam početak II. svjetskog rata.

Marulić je ostavio više od 40 djela na hrvatskom, latinskom i talijanskom jeziku pisanih u razdoblju od 50 godina. Tijekom proteklih preko 5 stoljeća su ta djela tiskana više od 530 puta, uz mnogobrojne prijevode na svjetske jezike.

August Šenoa prije ostao je zapamćen kao romanopisac, a zaslužan je za populariziranje ove književne vrste u Hrvatskoj. Središnje mjesto njegovog stvaralaštva zauzimaju povijesni romani Zlatarevo zlato, Čuvaj se senjske ruke, Seljačka buna, Diogeneš...

Od 1837. pisao je isključivo na hrvatskom jeziku, a potkraj 1838. trajno se nastanio u Zagrebu te postao prvim hrvatskim profesionalnim književnikom. Pisao je i pod pseudonimom Jakob Rešetar s Cerovca te Nenad Bezimenović.

Najvažniji dio Krklecova književnoga djela čine stihovi. Prve su mu pjesme impresionističko-simbolističke, nastale pod dojmom lektire; nakratko je bio sljedbenik njemačkih ekspresionista, nastavio je kao novosimbolist iz Wiesnerova kruga.

U hrvatsku književnost unio je novo shvaćanje politike i svjetovno razumijevanje povijesne stvarnosti. Književnu slavu stekao je još za života, a u doba narodnog preporoda stekao je status kultnog ilirskog autora.

Ciklus objedinjen u zbirku "Hrvatski bog Mars" (1947.) spada među najbolju proturatnu prozu, a među novelama tzv. malograđanskog kruga ističu se: "In extremis", "Veliki meštar sviju hulja", "Smrt bludnice Marije" i dr.

Već ga je njegov prozni prvijenac, kraći roman ili dulja pripovijetka, "Izgubljeni zavičaj" (1955), odredio kao jednog od najznačajnijih pisaca hrvatskog egzistencijalizma.

Gjalski je pisao romane, pripovijetke, kronike, književne članke, filološke oglede te političke i povijesne rasprave. Jedan je od najtipičnijih hrvatskih književnika druge polovice 19. i početka 20. stoljeća.

U književnom je pogledu ponajbolje Tomićevo djelo realistički roman "Melita" iz 1899. godine, koji problematizira suvremene teme vremena u kojem je plemstvo postupno slabjelo pred sve jačim građanskim slojem.

Pjesništvo mu se odlikuje ludizmom i artizmom, poigravanjem jezikom u svim njegovim varijantama, te oslanjanjem na baštinu hrvatske i europske književne tradicije, pri čem do izražaja dolazi ironija.

Pamti ga se kao predsjednika ZAVNOH-a i prvog predsjednika Narodne Republike Hrvatske. U pedeset godina plodnog rada Nazor je pisao pjesme, pripovijetke, priče za djecu, putopise, romane, dnevnike, rasprave i prevodio talijanske i njemačke pjesnike.

Njegovu varijantu petrarkizma odlikuje biran poetski izraz, formalna elegancija i uzdizanje gospojine ljepote i krjeposti u duhu tada popularna neoplatonizma.

Središnje mjesto njegovog stvaralaštva zauzimaju povijesni romani "Zlatarevo zlato", "Čuvaj se senjske ruke", "Seljačka buna", "Diogeneš" i nedovršeni "Kletva".

Pisao je pjesme, novele, crtice, operna libreta, kazališne i književne kritike, bio je aktivan u kulturnom i političkom životu (pravaški zastupnik u Hrvatskome saboru), a najveći doprinos književnosti hrvatske moderne dao je kao dramatičar.

Sve Šimunovićeve novele imaju slične glavne junake, pasivne, nedovoljno snažne u odnosu prema životu, što obično rezultira tragičnom poentom: pobjedom surove prirode ili života nad tim povučenim, slabim, neotpornim jedinkama.

Svima je poznata njegova poema Jama, u kojoj je opisao ratni zločin iz prvog lica, kao da ga je sam doživio. Ispostavit će se da je to njegovo viđenje imalo svojevrsnu vizionarsku slutnju.

Uz Ivana Slamniga jedan od najistaknutijih predstavnika krugovaškoga naraštaja, autor je raznovrsna književnog opusa – okušao se u gotovo svim žanrovima i vrstama.

Krležini eseji, memoarski zapisi i dnevnici spadaju u sam vrh svjetske književnosti te se očekivalo da će dobiti Nobelovu nagradu za književnost, ali ta ga je čast zaobišla.

Hrvatski književnik, putopisac i moreplovac Joža Horvat rođen je na današnji dan, 10. ožujka 1915. godine u Kotoribi. Odrastao je uz rijeku Muru što je uvelike odredilo njegovu spisateljsku poetiku.

Od 1837. pisao je isključivo na hrvatskom jeziku, a potkraj 1838. trajno se nastanio u Zagrebu te postao prvim hrvatskim profesionalnim književnikom.

Kolarovu "Brezu" je vrlo uspješno ekranizirao Ante Babaja u istoimenome filmu iz 1967. Poslije je doživjela i scenske adaptacije, a Janica je postala jedan od paradigmatskih likova hrvatske književnosti.