Na današnji dan, 13. prosinca 1881. godine preminuo je August Šenoa, tvorac moderne hrvatske književnosti.
Umro je od posljedice upale pluća, koju je dobio dok je pomagao unesrećenima nakon Velikog potresa u Zagrebu 1880. godine.
Veliki hrvatski pjesnik A. G. Matoš o Šenoi je rekao: "Šenoa je najzagrebačkiji sin, Orfej koji je dao glas i riječ tome kamenju da progovara narodnom dušom".
Jedan od najvećih hrvatskih književnika, dramaturg, kritičar, prevoditelj i zagrebački kroničar rođen je u Zagrebu 14. studenog 1838. godine. Otac mu je bio Alois Schönoa, Nijemac koji se doselio iz Češke te radio kao slastičar zagrebačkog biskupa Aleksandra Alagovića i prvog zagrebačkog nadbiskupa – kardinala Jurja Haulika. Šenoina majka zvala se Terezija pl. Rabacs i bila je iz Slovačke.
Šenoa je studirao pravo u Zagrebu i Pragu, ali nikad nije diplomirao. U Beču je uređivao listove Glasonoša i Slawische Blätter.
U Zagreb se vratio 1866. godine i radio u uredništvu lista Pozor, zatim kao dramaturg u Hrvatskom zemaljskom kazalištu, gradski bilježnik te kao gradski senator. Od 1874. do smrti bio je urednik časopisa Vienac. Politički se angažirao u Narodnoj stranci.
Široj javnosti postao je poznat kad je počeo raditi kao dopisnik za Pozor, gdje piše seriju feljtona Zagrebulje u kojima opisuje negativne posljedice koje su konformizam i licemjerje ostavili na svakodnevni život u Zagrebu. Zahvaljujući njemu feljton je postao literarni žanr.
Dok je pisao za časopis i djelovao kao novinar, ostao je zapamćen po kritiziranju društva. Radio je i kao kazališni kritičar dajući prijedlog novog programa i analizirajući stanje glumišta.
Ipak, August Šenoa prije svega ostao je zapamćen kao romanopisac, a zaslužan je za populariziranje ove književne vrste u Hrvatskoj. Središnje mjesto njegovog stvaralaštva zauzimaju povijesni romani Zlatarevo zlato, Čuvaj se senjske ruke, Seljačka buna, Diogeneš i nedovršeni Kletva.
U romanima i pripovijetkama iz suvremenog života piše o socijalnim, političkim i etičkim problemima – Prosjak Luka, Barun Ivica, Prijan Lovro, Branka…
Velik je uspjeh postigao i svojim djelima u stihu s motivima iz povijesti: Propast Venecije, Smrt Petra Svačića, Šljivari, Anka Neretvanka, Vinko Hreljanović ili iz narodne predaje: Božja plahtica, Kameni svatovi, Kugina kuća, Postolar i vrag, Gvozdeni div, Prokleta klijet, Mile Gojslavica.
Popularne su bile i njegove pjesme kao Hrvatska pjesma, Na Ozlju gradu, Budi svoj i druge u kojima je izražavao pokretačke ideje svoga doba i narodnjački program Josipa Juraja Strossmayera.
Tvorac je razvijenog urbanog jezičnog standarda – često je naglašavana Šenoina uloga kao jezikotvorca, čovjeka koji je više učinio za elastičnost i izražajnost suvremenog hrvatskog jezika od legije rječnikopisaca i purističkih savjetodavaca.
Njegovo stvaralaštvo, a bio je najplodniji hrvatski pisac 19. stoljeća, imalo je veliki utjecaj na domaću pripovijednu prozu te će dominirati hrvatskom književnošću sve do početka 20. stoljeća.
