Slovenski književnik Ivan Cankar, jedan od simbola nacionalne književnosti, rođen je na današnji dan prije 150 godina, 10. svibnja 1876. u Vrhiniki.
Studirao je na Visokoj tehničkoj školi u Beču, ali je napustio studij te se potpuno posvetio književnosti. Ubrzo je postao prvi slovenski profesionalni pisac (uz Zofku Kveder koja je živjela u Pragu). Pisao je poeziju, crtice, novele, drame i romane.
Živio je jedanaest godina u Beču, kratko i u Puli, ali sve je tekstove pisao na slovenskom jeziku i za slovensku publiku.
U slovenskoj književnosti javio se pjesmama i zbirkom Erotika, koja je ozlojedila konzervativne krugove te je ljubljanski biskup Anton Bonaventura Jeglič otkupio cijelu zbirku i dao je spaliti.
Jedan je od tvoraca slovenske moderne, u suvremenom političkom životu bio je angažiran kao socijaldemokrat, a njegove političke ideje našle su odraza u svim njegovim djelima.
Tematski je obuhvatio sve slojeve slovenskog društva: od seljaka do inteligencije, a stilom varira od neoromantičkog do naturalističkog.
Glavne su karakteristike njegovih proza i drama oštra psihološka i sociološka analiza. Dominantno mjesto u njegovoj poetici ima refleksija o trima pojmovima: mati – domovina – bog.
Prikazujući teške stvarne životne prilike, Cankar se služio simbolističkim snovima i metaforikom kao izrazom čežnje za ljepšom budućnošću. Često je svoje simbole preuzimao iz pučkoga pjesništva (Kralj Matijaš, Kurent, Lijepa Vida, Petar Klepec).
Najvažnija djela: novele Vinjete (1899), Nina (1906), Sluga Jernej i njegovo pravo (Hlapec Jernej in njegova pravica, 1907), Kurent (1909), Milan i Milena (Milan in Milena, 1913) i Slike iz snova (Podobe iz sanj, 1917); romani: Na klancu (1902), Križ na gori (1904), Kuća Marije Pomoćnice (Hiša Marije Pomočnice, 1904) i Martin Kačur (1906); drame: Romantične duše (1897), Jakob Ruda (1900), Za dobro naroda (Za narodov blagor, 1901), Kralj na Betajnovi (1902), Sablazan u dolini šentflorijanskoj (Pohujšanje v dolini šentflorjanski, 1908), Sluge (Hlapci, 1910) i Lijepa Vida (Lepa Vida, 1912); pjesnička zbirka Erotika (1899), važna za formiranje slovenske moderne.
Pisao i eseje te kritička i polemička djela.
Ivan Cankar preminuo je 11. prosinca 1918. godine u Ljubljani.