France Prešeren - Možda i najznačajniji Slovenac u povijesti
Na današnji dan rođen je veliki slovenski pjesnik France Prešeren, autor čuvenog "Sonetnog vijenca" i slovenske himne "Zdravljica".
Prešeren je rođen u seljačkoj obitelji u mjestu Vrbi kod Bleda 3. prosinca 1800. godine kao treće od osmero djece Šimena i Mine.
Rodni dom napustio je veoma rano (1808. ili 1809.). Prvo se preselio ujaku Jožefu u mjestu Kopanje (nedaleko Grosuplja), koji ga je dvije godine podučavao, a potom upisao u osnovnu školu u mjestu Ribnici u pokrajini Dolenjskoj (1810. – 1812.) u kojoj je bio jedan od najboljih učenika.
Potom je školovanje nastavio u Ljubljani (1812. – 1813.) gdje je završio i šest razreda gimnazije. Nakon toga upisao je studij filozofije (1819. – 1821.). Odmah nakon završetka druge godine studija 1821. godine preselio se u Beč gdje je završio i treću godinu studija filozofije. Već 1822. upisuje se na Pravni fakultet na kojem diplomira 1826. godine, a 1828. doktorira.
Nnakon položenog državnog ispita u Celovcu (Klagenfurt) stječe pravo bavljena odvjetničkom praksom. No, kako se njegov slobodarski duh isticao već u studentskim danima i privukao pažnju policije.
Sonet ljubav
KUPIDO, ti i majka tvoja žarka
nećete za nos vuć‘ me više sada;
bez plaće ja vas neću srca rada
hvaliti, kao siromah Petrarca.
Dosta je ljeta naprela mi Parka;
što pjesnička mi žica dade kada?
ne ljubi još ni jedna mene mlada,
kaditi više neću vam bez darka.
Vaša su obećanja prazne šale;
nezahvalnici, sit sam vaše tlake;
godina tih, što još su mi se dale,
Sav ću dan kovat iz parnice svake
zlatnike, noću s družbom pit bokale,
vinom ću tjerat briga mi oblake.
Molba za otvaranjem odvjetničkog ureda u Ljubljani bila mu je pet puta odbijena što mu je onemogućavalo sređivanje privatnog života. Tek 1846. godine dopušteno mu je otvoriti odvjetnički ured u Kranju.
Nakon povratka iz Beča u Sloveniju Prešeren se suočio s teškim problemima porobljenog i kulturno nerazvijenog naroda. Još je bio na snazi feudalni sustav, ali se počelo sve jače osjećati mlado građanstvo.
Bio je glasonoša njegovih narodnih ideja. Povezao se s Matijom Čopom, odličnim poznavateljem svjetske književnosti i usmjerio slovensku književnost u pravcu kozmopolitskog romantizma.
Njih dvojica okupili su slovensku literarnu mladež oko pjesničkog almanaha Kranjska čbelica i započeli odlučnu književnu, jezičnu i društvenu borbu.
Glavne teme Prešernovih djela bile su sloboda čovjeka, nacionalna sloboda porobljenog naroda i put novog građanstva. Izvanrednom stvaralačkom sposobnošću oblikovao je novi pjesnički jezik. Prvu pjesmu, Djevojkama (Dekletam), objavio je 1827. u ljubljanskom njemačkom časopisu Illyrisches Blatt.
Memento mori
Kratko je vrijeme životnih nam staza
šta prijatelja već je na dnu groba,
koji u svako otvoren je doba,
al‘ nitko smrti dan još ne predskaza!
Nikakvo svjetsko blago nema snage
od smrti naše da otkupi kože,
niti lopova tog otklonit može
od života nam moć pjesme nam blage.
Nek misli koji slast života nam siše,
u slijepoj trci srca razdragana,
da žetva smrti sazrijeva sve više.
Možda će onaj kome se pjesma hori
u mrtvačkome ruhu, ovog dana,
šutke nam dati znak: Memento mori!
Njegovo najpoznatije djelo, pjesma Zdravljica, koja je danas slovenska himna, ističe se ne samo književnim vrijednostima nego i političkim i društvenim značenjem. U toj pjesmi slavi slobodu, jedinstvo i bratstvo svih naroda, a posebno slovenski narod i njegovu borbu za samostalnost. Time je Prešeren postao simbol nade i otpora za mnoge Slovence koji su živjeli pod tuđinskom vlašću.
"Sonetni vijenac" (1834.) s akrostihom Juliji označava osjećajni i umjetnički vrhunac Prešerenove lirike. To je književni lirski vijenac od petnaest soneta posvećen Prešerenovoj neostvarenoj ljubavi. Završni sonet u vijencu je Magistrale i u njemu pjesnik govori o temeljnom izvoru svoga pjesničkog nadahnuća i svojoj nepoljuljanoj vjeri u ljubav.
Magistrale sadrži i akrostih (u književnosti, akrostih ih je pjesma u kojoj početna slova stihova koja se čitaju odozgo prema dolje daju neku riječ. To je najčešće riječ koja označava temu pjesme) u kojem se krije ime i prezime njegove najveće ljubavi Julije Primicove.
Prešerenova smrt 1849. godine nije označila kraj njegovog utjecaja na slovensku književnost, nego je još više učvrstila njegovu poziciju kao najvažnijeg slovenskog pisca. Danas, više od 150 godina nakon njegove smrti, Prešeren je ne samo jedan od najvećih književnika nego i ključni simbol slovenske kulturne i političke povijesti.
Svake godine 8. veljače, na dan njegove smrti, Slovenci obilježavaju Prešerenov dan, koji je također i slovenski dan kulture. Tim je činom narod odao počast svom najvažnijem književniku, ali i potvrđuje njegovu važnost u formiranju i očuvanju slovenskog identiteta.
