Josip Eugen Tomić – književni nasljednik Augusta Šenoe

Na današnji dan, 13. srpnja 1906. godine umro je Josip Eugen Tomić, svojevrsni književni nasljednik slavnog Augusta Šenoe.

Naime, Tomić je poput Šenoe pisao povijesne romane, a dovršio je i Šenoin roman Kletvu, koji autor nije uspio dovršiti zbog prerane smrti od upale pluća (Šenoa je umro u dobi od samo 43 godine). Dapače, Tomić je Šenou naslijedio i na mjestu dramaturga Hrvatskoga zemaljskoga kazališta (kasniji HNK).

Josip Eugen Tomić rodio se u Požegi 1843. godine, što znači da je od Šenoe bio mlađi oko pet godina.

Godine 1858. upisao je bogosloviju, koju je nakon pet godina napustio. Kao urednik časopisa Glasonoša boravio je u Karlovcu; istodobno je pomagao u uređivanju časopisa Slavonac.

Pravnička praksa

U Varaždinu je radio na mjestu namjenskog učitelja. Studirao je pravo u Zagrebu i u Grazu, gdje je 1867. i diplomirao. Bio je imenovan županijskim kotarskim pristavom u Požegi, zatim promaknut na mjesto županijskoga podbilježnika.

Od 1869. živio je u Zagrebu, radeći također u činovničkoj službi (vladin tajnik, vladin savjetnik, banski savjetnik).

Naslijedivši Šenou na mjestu dramaturga Hrvatskoga zemaljskoga kazališta (1873–79), nastavio je njegov program promicanja francuskog repertoara i stalne brige o književnom ukusu šire publike.

U književnosti se javio 1863. povijesnom pripovijetkom Krvni pir u Slavoncu, kojom je anticipirao Šenoinu poetiku, i pjesmom Tuga za mladošću u Viencu. U jedinoj knjizi pjesama Leljinke (1865) prepoznaju se tematski sklopovi narodne poezije, petrarkistički leksik i domoljubni sloj hrvatskog romantizma, ali im je upućen prigovor zbog "neodmjerene erotičnosti". 

Pročitajte još

Prije 185 godina rođen je veliki književnik August Šenoa

Povijesni romani

Među najpoznatijim su Tomićevim djelima njegovi povijesni romani: Zmaj od Bosne (1879.), Kapitanova kći (1884.), Emin-agina ljuba (1888.), Udovica (1891.) i Za kralja – za dom (dva dijela: Pretorijanac, iz 1894. i Žrtve zablude, iz 1895. godine).

U književnom je pogledu ponajbolje Tomićevo djelo realistički roman Melita iz 1899. godine, koji problematizira suvremene teme vremena u kojem je plemstvo postupno slabjelo pred sve jačim građanskim slojem.

Nadahnut poviješću, napisao je tragedije Ostoja, kralj bosanski (1866) i Veronika Desinićka (1904), a u komedijama Bračne ponude (1873) i Zatečeni ženik (1878) preuzeo je strukturu francuskih "dobro načinjenih komada" (pièces bien faites).

Kritika je poslije najboljim Tomićevim dramskim tekstom ocijenila Novi red, komediju radnja koje obuhvaća doba Bachova apsolutizma.

Tomić se uvelike bavio i prevoditeljskim radom (F. Schiller, A. Manzoni, N. Tommaseo, J. I. Kraszewski, H. Sienkiewicz i dr.).

Preminuo je u Zagrebu, u dobi od 62 godine. Augusta Šenou nadživio je za gotovo 25 godina.