Na današnji dan umro je Miroslav Krleža – najveći hrvatski pisac 20. stoljeća
Na današnji dan, 29. prosinca 1981. godine umro je jedan od najvećih hrvatskih pisaca – Miroslav Krleža. Umro je u bolnici u Vinogradskoj ulici u Zagrebu, kamo je smješten 1. prosinca te godine zbog zdravstvenih komplikacija nastalih nakon upale pluća.
U zadnjem razdoblju života patio je od depresije, naročito nakon smrti supruge Bele 23. travnja iste godine.
Inače, posljednje godine života bračni je par proveo u kući na Krležinom gvozdu broj 23, gdje je danas smješten Memorijalni prostor Bele i Miroslava Krleže.
Ta je kuća napravljena još 1928./29. godine po narudžbi bankara Adolfa Reina (stoga se zvala vila Rein). Projektirao ju je slavni arhitekt Rudolf Lubynski. Krležini su se u nju preselili 1952. godine, na poziv Elizabete Rein, koja im je prepustila prostor prvog kata.
U zadnjim godinama života, sve opterećeniji zdravstvenim problemima Krleža je i dalje radio na književnom planu. Jedan od misterija iz tog razdoblja je roman Zastave od kojeg je objavljeno 5 svezaka.
Zanimljivo je da Krleža u svojim zapisima spominje i famoznu 6. knjigu Zastava, koja do danas nije pronađena među njegovom ostavštinom, premda neki tvrde da su je vidjeli.
Ostaje misterij je li ta knjiga uopće postojala i, ako jest, gdje se danas nalazi.
Po mnogima najveći hrvatski i jedan od najboljih europskih pisaca 20. stoljeća, rodio se 7. srpnja 1893. godine u Zagrebu.
Krleža je pisao drame, kritike, eseje, romane, feljtone, pjesme i vodio je mnogobrojne polemike. U političkom smislu bio je ljevičar i pristaša komunizma te bio blizak vlasti čiji je povremeno bio ideolog na području umjetničkog stvaralaštva.
Krležini najpoznatiji romani su: Povratak Filipa Latinovitza, Na rubu pameti, Banket u blitvi i Zastave. Njegovo najveće poetsko ostvarenje su legendarne Balade Petrice Kerempuha (1936.) koje su inspirirane nepravdom nad hrvatskim pukom, a pisane su kajkavskim narječjem.
Ciklus objedinjen u zbirku Hrvatski bog Mars (1947.) spada među najbolju proturatnu prozu, a među novelama tzv. malograđanskog kruga ističu se: In extremis, Veliki meštar sviju hulja, Smrt bludnice Marije i dr.
Najpoznatije drame, u kojima problematizira uspon i moralni pad visoke buržoazije, jesu: Gospoda Glembajevi, Leda, U agoniji, Aretej i Saloma.
Krležini eseji, memoarski zapisi i dnevnici spadaju u sam vrh svjetske književnosti te se očekivalo da će dobiti Nobelovu nagradu za književnost, ali ta ga je čast zaobišla.
Iako je bio bliski prijatelj jugoslavenskog vlastodršca Josipa Broza Tita, to ga nije omelo da potpiše poznatu Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika u kojoj se traži da se umjesto srpsko-hrvatskog omogući ravnopravnost svih jezika naroda Jugoslavije.
Zbog toga je bio prisiljen dati ostavku u Centralnom komitetu Saveza komunista Hrvatske.
Također, Krleža se zauzeo kod Tita da se smanji zatvorska kazna budućem hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu.
Ustrojio je Leksikografski zavod u Zagrebu, koji danas nosi njegovo ime, a jedna je od četiri najvažnije hrvatske institucije (uz HAZU, Maticu hrvatsku i Sveučilište).
