Rezultati po tagu: Berislav Jurič

Svijet, kažu, ostaje bez pitke vode. Mi klikćemo kako kod nas nema žeđi i gledamo kako maleni bogovi otimaju rijeke za malo struje.

Vijest koja nije izazvala izlaske građana na ulice, slavlja i radosti – Europa će usvojiti našu reformsku agendu i odlučila nam je još više odškrinuti vrata za članstvo.

Čudimo se kako nas je opisala američka CIA i nije nam jasno kako mi ne vidimo što oni vide. Nitko se ne pita zašto nas nije briga.

Kreće kampanja za izbore koje je Milorad Dodik priznao. Čeka nas mjesec dana vučićoidnih prizora. Jedan od njih je ulje na platnu, Dodik na konju.

Pucaju se lajkovi iz BiH pod objave iz Srbije. Mi volimo one što nam guraju.

Možda bi liderima trebalo dati jedan mjesec prosječne plaće i jednu ratu kredita pa da vide da se u ovoj zemlji najbolje slušaju banke.

Zatražila je zemlja nekakvu nit koja bi spojila raskomadanu zemlju i jedan veliki život pretvorila u potkusurivanje naših malih životarenja.

Svoje mjesto u ovoj zbirci pronašle su i pjesme koje je Jurič pisao tijekom svojih srednjoškolskih dana.

''Mi smo bezobrazan narod'', govorio je Halid.

"Bezimenost Juričeva svijeta, njegova intimna Hercegovina, pravi odmak od svih važnijih pjesnika s ovog podneblja, gdje je zavičajnost uvijek u prvom planu" o zbirci piše Mlakić...

Valjda se u nas narod krenuo baviti previsokom politikom jer im se ne da spuštati toliko nisko na koliko su spali naši životi.

Zabavljamo se Donaldom Trumpom u Općoj skupštini Ujedinjenih naroda iako je pravi cirkus u našem parlamentu.

''I oni koji pišu i oni koji čitaju pristali su stvari uzimati zdravo za gotovo pa svjedočimo kako nam je puno toga nenormalnog normalno a da su nam plitkoće duboke a dubine nedostižne.''

Građani BiH su na ulicama. Zbog Gaze. Zbog sebe ne. Oni vole da ih gaze.

Književnik Josip Mlakić kaže kako se zbirka 'Kapi' strukturalno i konceptualno nastavlja na Juričevu prethodnu zbirku 'Golotinja'…

Glasači će opet birati hoće li šutjeti ili govoriti. Bitnije je, pokazao je to život u BiH, a pokazuju to i smrti, zaštititi stranke nego sebe.

Dok Republika Srpska na sebe navlači cirkuski šator, partneri u Federaciji opet sjedaju za stol kako bi opet porazgovarali o svojim odnosima i opet nas uvjeravali kako nakon udaraca bude i poljubaca.

Zidanje živih za mrtve i u mrtve u Stocu nastavit će se dizanjem kaznenih prijava. Valja preživjeti do izbora. Poslije će biti jasnije da se valja zakopati na početne položaje.

Dok preko dana plače nad sudbinom Republike Srpske zbog svoje, Dodik navečer pjeva hitove. Za to vrijeme, ego ne opada.

Dosta je Bogu naših sklopljenih ruku i naših povijenih koljena. Najviše mu je dosta naših glava.

Sa 110 milijuna KM moglo se puno obitelji u Republici Srpskoj učiniti sretnima. No, Dodik ipak misli da je on jedina sreća.

Država je opet ubila nekog. Nemar, nebriga, zanemarivanje poslova, mišljenje samo na sebe ili na svoje vođe dovelo je do tragedije zbog koje nitko neće odgovarati.

U Svemiru je pronađena zvijezda koja je, kažu astronomi, osuđena na propast. Očito nas nitko ne traži.