Mostarski vijećnici izglasali su da se smeće odvozi na deponiju koju je blokirala inspekcija. Ekološka bomba vagala se kroz političke bodove i dokazala da stranke ne znaju igrati nego prljavo. Sjednica je pokazala da je Mostar daleko od rješenja i da je još nešto pometeno pod tepih.
Čelnik HDZ-a BiH, koji je davno govorio kako treba pomesti Mostar, objavio je kako će razgovarati sa svima da se država unormali pa čak i s opozicijom u RS. Dragan Čović ponovio je kako se trebaju poštivati odluke institucija i da Republika Srpska više nema predsjednika.
Odgovorio mu je čovjek koji hoda uokolo i predstavlja se predsjednikom. Milorad Dodik rekao je da ni Herceg Bosna nema predsjednika, ali da bi ga trebala imati. Dodikov volej nije pogodio bivšeg partnera.
U gradu prljavih poslova u kojem se mladost tuče po ulicama, a odgovorni sakrivaju probleme, skoro cijeli razred ne dolazi na nastavu zbog vršnjačkog nasilja. Mostarska škola dugo je prikrivala slučaj a ni sada se ne nazire rješenje. Sustav, koji postoji samo da papir trpi sve a da proračun cijedi plaće neradnicima, ponovno je zakazao.
Da se ovo dogodilo u društvu koje brine za sebe, imali bismo razne pressice, udarne termine u dnevnicima, rješenja i odgovore. Ovako nam ostaje još jedan tepih i još bezbroj pitanja.
Javnost se zabavlja pitalicom bez odgovora tko je to na čelu Republike Srpske. Sudi se Osmici koji pokušava dokazati da je na fakultetu dobivao desetke. Ne, nitko ga ne pamti s fakulteta. Ako se dokaže da nekadašnji prvi obavještajac nije imao diplomu, slijedi nova pitalica za zabavu – hoće li odgovarati oni koji su ga postavili da nas, nediplomiran, prisluškuje i prati?
Kažu da samo ostali u fokusu Amerike i Donalda Trumpa. Drugi pak kažu da je Amerika odlučila što da uradi u zemlji u koju još nije imenovala veleposlanika. Čini se da su uzaludne poruke nekih da je vrijeme da se vrate u fotelje.
Narod, koji se svemu smije, ismijava poskupljenja u parlamentarnom restoranu i vijest da porcija, koju prosječan glasač sebi ne može priuštiti, košta 6,5 KM. Jeftina je stvarnost u ovoj zemlji.
Dodik je naredio formiranje odjela koje će provjeravati istinu dok se nada da ga netko iz Amerike gleda dok oplakuje Charliea Kirka tvrdeći da je, uz sve što je mrzio, volio Srbe.
Cirkus u državi se nastavlja. Milorad Dodik, zatečen pitanjem Who is You?, dijeli novac na gradilištu. Kao da je cesta u ovom stoljeću neka senzacija i kao da, našim novcem, može kupiti sve.
Bakir Izetbegović galami iz Mostara kako svi drugi moraju otići s vlasti. Zaboravio je da Mostar i županija pokazuju kako je to kad SDA s vlasti ne odlazi.
Željko Komšić, kojeg napada ministar sa stola Zukan Helez jer odjednom štiti vojnu imovinu, poručuje kako će imati svog nasljednika u Predsjedništvu. HDZ-u ne treba bolja kampanja.
Još jedan sat za BIH otkucava. Vijeće ministara mora usvojiti Plan rasta. No, nisu svi za rast. SNSD-u odgovara da država što više tapka na mjestu i ne zanima ih 100 milijuna eura koje čekaju da se dignu ruke. Milijuni, pokazao je to slučaj Viaduct, uvijek se negdje nađu.
BiH je u 15-tak godina napustilo pola milijuna ljudi. Svake godine, kažu oni koji broje nešto u zemlji koja ne broji svoje stanovnike, BiH ostane bez šest tisuća ljudi. Nikoga to ne zanima. Politika ionako govori, ovisno o strani, da je jednih ili drugih u ovoj zemlji ionako previše.
Ne galame galamdžije za okoliš u Mostaru što je medicinski otpad završio u ''običnom'' smeću. Da ponovimo: Da smo u nekom normalnom društvu netko bi pred mikrofonima morao izmoliti barem molitvu kajanja…
Europski put, kažu državni parlamentarci, nitko ne dovodi u pitanje pa se pitamo zašto smo čuli da je europski put pod pitanjem. Ne laže izabrana gospoda samo nas. Lažu i sebe. Samo je cijena tih lažu drugačija.
Zatrpavaju nas vijestima o položenim vijencima pod ispraznim govorima. Branitelji u Livnu kažu kako je stranka otela datum i da nije istina da je njihova postrojba osnovana onda kada stranka kaže. Pitanje je kako su se tek sad sjetili i jesu li mislili da će to stvarno dotaknuti stranku koja nije rekla ništa.
Misterija je otkrivena – Republiku Srpsku vodi Hrvat. Davor Pranjić potpisuje akte u Službenim novinama a Milorad Dodik ostaje dužan odgovoriti u čije ime obilazi gradilišta, dijeli novac radnicima kao da su prostitutke i u kojoj ulozi galami po parlamentu i naređuje donošenja zakona.
Država traži da joj se dostavi dokaz kako je nastala nova Vlada RS. Nenad Stevandić, čiji se slučaj pred pravosuđem zaboravio, državi poručuje kako joj papir neće dati. Država je toliko snažna da ni do papira ne može doći.
Sve poskupljuje osim života u BiH. Vlasnik tvrtke u kojoj su poginula dva radnika platio je 350 KM nekakve kazne i nastavio s radom. Onda se mudraci pitaju zašto nitko neće da radi i zašto svi žele otići…
Građani BiH su na ulicama. Zbog Gaze. Zbog sebe ne. Oni vole da ih gaze.
Nastavlja se misterija u RS. Sad je i potpredsjednik nezakonito imenovan i država je prepustila medijima da razvijaju teorije i donose zaključke. Država ne može dobiti ni papir.
Srbija se hvali vojskom, oružjem i pričama o jedinstvu. Građani na ulicama kažu da nije tako.
Čak i sarajevski mediji pišu kako Komšićevo spašavanje države zabranom gradnje autoputa nema smisla i da njegove tvrdnje nemaju nikakva uporišta. Komšić šuti. On voli da ga ne vole na područjima na kojima su glasači na čije glasove računa.
Država kaže da su izvođači radova jači od pravila pa su radovi na cesti koja spaja sjever i jug usporeni jer izvođač radova nije mislio na gužve. Kod nas uvijek netko drugi treba misliti za onog s glavom.
Ispraćamo ljeto. Još jedno godišnje doba je iza nas.
Nećemo znati koliko je turizam donio ovoj zemlji.
Znamo samo da nas čeka još jedna vruća politička jesen i dani s puno više mraka.
