Djeca ne znaju koliko su jeftina

31.8. – Ponedjeljak

Zabavlja se zabavljiva javnost Ratkom Mladićem i važu se ljubavi prema BiH količinom maštovitosti u objavama o zločincu koji je preminuo.

Zemlja, ne vide to mnogi, umire s oživljavanjem smrti.

Opet država glumi državu i formiraju se predmeti protiv onih koji klikću Mladiću. Uzvraća se analizama tko je to još okrvavio ruke i tko ne traži i slavi one koji bježe od pravde.

Razglaba javnost o trovanju Like u Hrvatskoj. Nitko ne trza što Drvar traži da netko istraži kakav smrad se širi mjestom.

Mostar, u kojem obitavaju kritičari smeća koji ga bacaju, analizira fetvu. Muftija kaže da je sve po zakonu i da nitko nema pravo, pa ni država, govoriti nekom što smije raditi. Fetva je potom povučena kao dokaz iz sudskog procesa. O tome se šuti.

Bitno je da je kost bačena.

1.9. – Utorak

Nastavlja se tugovanje za Mladićem. Tužiteljstvo zaprima tisuće prijava zbog veličanja ratnog zločinca. Zaluđeni obožavatelji zločinca prijete prosvjedima i rušenjem općinske vlasti jer je načelnik jednog srebreničkog odjela Mladića nazvao psetom.

Mnoge prepucavanje zabavlja, neke pucanje plaši.

Tramvajska tragedija, koja je uspjela mlade u BiH izvući na prosvjede, tiho je okončana dizanjem optužnice protiv vozača. Sustav se opet izvukao.

2.9. – Srijeda

Mostar se prepucava zbog posjete hrvatskog premijera pa jedna strana važe koliko je Andrej Plenković donio novca u Mostaru a druga važe kome ga je donio.

Državna televizija je objavila kako nema novca da bi pratila izbornu kampanju i izbore. Za to vrijeme spremaju se galamdžije da s plakata i govornica, o našem trošku, govore kako grade državu.

Ista ta država pokazuje nemoć i priznaje da ne radi ništa kad je u pitanju lov na osuđenog ratnog zločinca koji se navodno krije u Turskoj i to navodno u vili onoga koji kreće u novu borbu tvrdeći da je država bila bolja dok je on bio na vlasti.

Sipaju se teške riječi. Razgovijetni Nenad Stevandić kaže kako je Republici Srpskoj objavljen rat. Sreća pa se toliko cirkusa nagomilalo godinama u ovom trokutu da ga nitko ozbiljno ne shvaća.

3.9. – Četvrtak

Ozbiljna država primijetila je da su glasački listići za moderne izbore otiskani s greškom. Pomiješala se nekom ćirilica s latinicom a netko je primijetio da nema hrvatskog jezika na listićima. Hrvatske stranke na to ne reagiraju. Nisu ni one s jezikom na ti. S jezičinama jesu.

Kažu oni koji istražuju da je potrošeno više od milijardu KM našeg novca da bi se oni u foteljama hvalili kako nešto rade pa nam mazali oči tankim slojevima asfalta i rezanjem vrpci za prostore koje će za koju godinu obnavljati.

Hercegovačko-neretvanska županija odgodila je nastavu zbog vrućina. Nakon silne hvale o projektima obnove škola kako bi ih se učinilo energetski učinkovitijima, ispalo je da se pretjeralo s utopljivanjem a da nitko nije mislio na hlađenje. Kablovi u hercegovačkim školama ne mogu izdržati paljenje klima pa ispada da imamo još jednu šarenu lažu. Škole izgledaju lijepo izvana, a unutra je druga priča.

Mostar se nije sjetio svojeg gradonačelnika. Ni Grad, ni stranka nisu ni riječju, a kamoli svijećom i vijencem, spomenuli Ljubu Bešlića, gradonačelnika koji se patio zajedno s gradom bez vijeća. Danas se Grad pati s vijećem koje neće da radi.

4.9. – Petak

Krenula je izborna kampanja. Ulice su osvanule s tupavim porukama likova koji misle da je dovoljno nasmijati se na plakatu i onda zatrpavati medije priopćenjima koje nitko ne čita.

Slijedi nam mjesec dana različitih poruka u kojima će biti najmanje analiza nekvalitetnih zakona i prijedloga za promjene koje će olakšati život u ovoj zaglavljenoj zemlji.

Slušat ćemo hvalospjeve i kilometre demagoških blebetanja u koja ne vjeruju ni oni koji blebeću ni oni koji pred njima glume ushićene aplauze nadajući se da će jači pljesak dovesti do sigurnijeg posla u javnom poduzeću.

Galami se na visokim razinama. Niže, one koje donose zakone po kojima živimo i po kojima nas glođu, nitko ne spominje. Važno je da pobijede naši.

Uplakani srpski svijet u pauzama jecanja sluša kako je Mladić ubijen. Ne čuje da se ostatak svijeta zgraža nad suzama koje veličaju krv.

Mostar je dobio financijsku injekciju iz Hrvatske kojom će se platiti subvencije za boravak djece u vrtićima. Vijećnici, koji biraju o kojim će točkama raspravljati, a ovu nisu izabrali, šute. Oni koji su isposlovali novac likuju nad onima koji su i vrtiće pretvorili u nacionalni inat i patriotizam htjeli gurnuti roditeljima u džepove izvlačeći iz njih još nekoliko stoja za plaćanje vrtića. Djeca ne znaju koliko su jeftina.

5.9. – Subota

Izetbegović kaže da je on najsposobniji i da je vrijeme da preuzme vlast, Dodik kaže kako kreće u brisanje granice na Drini.

To je kampanja ukratko. I to nas čeka sljedećih mjesec dana sve dok se ne poslože fotelje i ne pripremi teren za raspodjelu proračuna.

6.9. – Nedjelja

Država opet pokazuje nemoć. Da se nije dim s požarišta u BiH nadvio nad jadransku obalu, ne bi nitko ozbiljno shvatio o kakvim požarima se radi. Opet se nadamo tuđoj pomoći.

Nema naš sustav vremena od silnih strategija na drugim poljima potpaljivanja vatre.