Sahranjen je Halid Bešlić. Stišava se vrijeme natjecanja u tome s kim je pjevač bio bolji, tko je svjedočio boljem dobrom djelu, tko se s njim uslikao i to je tužniji od najtužnijih.
Izmrcvarila je Bosna i Hercegovina, onako kako samo ona to zna, još jedan život i još jednu smrt, razvukla je svoju nemoć oko svega ostalog u moć tugovanja i stvaranja dojma da smo složni.
Zatražila je zemlja nekakvu nit koja bi spojila raskomadanu zemlju i jedan veliki život pretvorila u potkusurivanje naših malih životarenja.
Dragan Čović i Milorad Dodik sastali su se u Mostaru. Dodik je rekao da je treći entitet rješenje za BiH. Čović nije. Za očekivati je da će za nekoliko dana Dodik reći da nije rekao ništa jer se njegovo lupanje o stol pretvorilo u poništavanje svih žestokih odluka i priznavanje svega što nije priznavao.
Naviknuto na važne odluke, Predsjedništvo BiH odlučilo je predložiti Donalda Trumpa za Nobelovu nagradu za mir. Dodvoravanje američkom predsjedniku ušlo je u novu fazu i svi hvale potez tročlanog šefa države koje, s druge strane, ne zanima državni proračun i koje vlastitu zemlju sprječava u razvoju blokadom izgradnje autoceste.
Ideja Milorada Dodika o trećem entitetu naišla je na osude sarajevskih stranaka. Dodikov odvjetnik platio je slobodu svoga klijenta i još je jednom potvrđeno da nepriznavač priznaje sve.
Europa kaže da je, kada smo u pitanju mi, sada do njih. Mi smo nešto kao učinili na europskom putu i nešto smo se kao uspjeli dogovoriti kako ćemo dalje.
A onda kreće priča o pregovaraču s europskom unijom. Bitan je predznak i stranka. Kakva nam je prošlost, takva nam je i budućnost.
Hitnom sjednicom odlučeno je da nema žurbe oko državnog proračuna. Prošlo je deset mjeseci i nikoga u ovoj državi ne brine to što godina prolazi a dogovora o džepovima nema. Vjerojatno su kod dogovarača džepovi dovoljno puni.
Zato se po žurnom postupku usvajaju europski zakoni da bi se uhvatio zadnji vlak iako smo svi svjesni da ovakvi kakvi jesno ne zaslužujemo ni č od članstva.
Zastupnicima kojima se ne žuri usvojiti proračun, žuri se svađati pa pucaju ljubavi među strankama ispitane na smjeni Marinka Čavare i imenovanju pregovarača BiH s Europskom unijom.
Netko se više ne voli, netko oživljava staru ljubav. Čudne su matematike u oduzetoj zemlji.
Zabavlja se Mostar hvatanjem psa koji hvatačima neprestano bježi. Casper ne želi silom u Njemačku i ne treba ga tjerati. Valjalo bi da Mostar uloži ovoliko energije na hvatanje nekih neuhvatljivih duhova.
Nitko ne troši energiju da riješi pitanje prijevoza djece u stolačku osnovnu školu. Umjesto da odgovorni skoče i pronađu privremeno rješenje da se djeca odvezu u školu, energija se troši na prepucavanja priopćenjima o tome tko je kriv i jesu li namjerno bošnjačka djeca ostavljena bez autobusa i bez nastave.
Ako se HDZ zaigrao ovime i pokazao zube, glup je. Kao što je glupa i SDA koja je rekla da ne treba politički ratovati preko djece, zasjela u rov i pokrenula novi rat.
Ministarstvo je samo zalijepilo reagiranje na internetske stranice, dodalo malo ulja i opralo ruke od svega. Čudno je kako se prema djeci odnose oni koje im roditelji neprestano zaokružuju na listićima.
Ramo Isak ide dalje. Ministar, kojeg će opet opjevati, rekao je kako zaštitari koje viđamo oko njega tu nisu zbog njegove sigurnosti. Oni, naime, čuvaju građane da ih ministar ne napadne. Postoji li šta europskije na našem europskom putu od ministra koji štiti narod od sebe.
Željka Cvijanović mogla bi na dvije fotelje. U javnost se gura priča da je Dodik gura privremeno na mjesto predsjednice RS-a a da je time i gura dalje od sebe. Gdje tko gura narod, nikome nije bitno. Pa ni narodu.
Negdje tiho, izvan velikih galama i daleko od povećala obnevidjele javnosti, cvjetaju pohlepe.
Nikoga ne zanima vijest da će se zbog širenja rudnika iseliti čitavo selo i da su građani postali običan kusur velikih dogovora malenih, prizemnih bogova na lokalnim razinama zbog onih koji život gledaju kroz džep.
Kroz džep se gledaju i livanjska, duvanjska i kupreška brda jer je vlast odlučila posijati silne vjetroelektrane i solarne panele tamo gdje je poželio netko tko sve to može platiti.
Ponosni kraj, koji se voli pohvaliti kako nije ni Bosna ni Hercegovina nego nešto između, regija koja se hvali svojim poljima i vjetrovima, ostat će bez svega jer postoje oni koji se ne hvale nego kupuju i preprodaju koncesije nad zemljištem bez znanja onih koji tu žive.
Jeftina politika nedoraslih vladara otpuhat će i ono malo života a elektrane će puniti sustav strujom koja će čekati da netko u zgradama kroz koje je opran novac, a koje zjape prazne, upali svjetlo.
Od patriota, gori su samo lokalpatrioti.
Republika Srpska sve je pobrisala i igru vratila na početak. Poništeni su svi zakoni koji su poništavali državu i silna borba koju je najavljivao Milorad Dodik sada treba biti objašnjena građanima koji su mjesecima trpjeli predstavu lošeg redatelja i još gorih glumaca.
Život nam prolazi u igricama onih koji misle da je narodu najbolje kad se sjedne na njih bezosjećajnim dupetom. Ili je stvarno tako?
Neki ne odustaju od razvlačenja Halida koji nikada nije želio biti razvlačen. Brižni mediji zabrinuti su za njegovog 15-ogodišnjeg psa i vode se polemike je li udomljeni ljubimac pravilno pregledan.
Sjeća li se itko kako je pregledano dijete u Konjicu?
