Više od godinu dana, samo četiri sjednice. Po sedam tisuća maraka svaki mjesec od tada. Tako izgleda svjetski rekord kojeg je oborio državni dom naroda u kojem nema suglasnosti nizašto osim za pauzu ako se sjednica održava petkom pa se treba, umjesto dogovarati, ići moliti.
Vlast priznaje da je propustila priliku i da nije uspjela napraviti iskorak i staviti nogu na prag vrata koje je Europska unija odškrinula. Opet, po tko zna koji put, nisu upalili ni mamci od silnog novca koji nam je ponuđen za reforme. Jednostavno, ukopali smo se na mjestu i nema tog novca koji može kupiti naš nesklad. Glasači nijemo promatraju i ne priznaju da su opet, po tko zna koji put, odabrali pogrešne. Drugih nemaju.
Američkom predsjedniku, neuračunljivoj glavi prve svjetske frizure, pogrešan je novi iranski vođa. Iako je najavio da će rat s Iranom uskoro završiti, pitanje je na koju će se nogu ustati sljedeće jutro.
Svijet prebrojava zalihe nafte. Svijest strahuje od poskupljenja. U zemlji u kojoj ne broje stanovnike, nitko ništa ne broji i nitko nikoga ne tješi. Preživjeli smo mi i gore.
Trese se Federacija zbog najavljene sjednice na kojoj će se odlučivati o smjeni Dragana Miokovića koji je u zanosu televizijskog dvoboja rekao kako je ubijeno malo Hrvata na Bleiburgu. Nema tko koga ne napada za izdaju i za rušenje partnerstava. Nitko ne napada duge jezike.
Policijski istražitelju pretresaju ministarstvo financija jer ih je pozvao ministar koji je primijetio nepravilnosti. No, nitko nije primjećivao do sada ono što su carinici rekli na javnom saslušanju pred parlamentarcima. Prijetnje smrću, premlaćivanja, zlostavljanja i maltretiranja - sve kako bi se puštali puni kamioni na granici da bi ostavili prazne papire za plaćanje carine. Teme su to za još jedno odmahivanje rukom.
Odmahuje se u Mostaru. Onda kad se ne drži ruka na nosu. Mostarske komunalne smicalice opet su dovele do toga da ulice ostaju zatrpane smećem. Naime, Komunalno, koje ne želi da se prati trošenje novca, nije platio Deponiji pa je ova ostala bez goriva.
Zato vrijeme, slušamo kako mostarsko sunce mami turiste u grad. Neka im je sretno! I neka ih netko prebroji!
Dragan Čović brojač našeg vremena, opet je ispalio vremenski rok. Kaže kako će se s Amerikancima sve oko plinovoda dogovoriti do kraja travnja. Problem je tko će biti Amerikancima partner, jer domaći domaćima ne mogu biti partneri.
Fond za zaštitu okoliša Federacije BiH pohvalio se kako je ostvario rekordnu dobit od uplaćenih prihoda. Vidi li netko da je Federacije BiH čišća nego onda kad nikakvih rekorda nije bilo?
Svijet i dalje luduje. Mi mislimo da smo opet pametniji.
Država opet nema usuglašen stav. Slučajni neprolazeći prolaznik, Zlatko Lagumdžija, u UN-u je osudio iranske napada na Bliskom istoku. Željko Komšić, prolazeći član Predsjedništva, ogradio se od stava države.
U Vijeću ministara nižu se optužbe. Ministar Staša Košarac optužuje predsjedateljicu Borjanu Krišto koja mu uzvraća. Svi se igraju visoke politike. Nitko da spusti glavu i kaže da je još jednu našu godinu bacio u vjetar i sebi u džep.
Nakon naricanja o podlim zahtjevima, Dragan Mioković smijenjen je s mjesta prvog čovjeka federalnog parlamenta. Zakukao je Mioković kako više sile žele da ga maknu kako bi HDZ zavladao Federacijom. Isti onaj HDZ koji mu nije bio mrzak kad ga je postavio na to mjesto i isti onaj HDZ koji nije bio uporan da smijeni partnera u Hercegovačko-neretvanskoj županiji koji je, one koje je Mioković nazvao nedovoljno pobijenima, nazvao podstanarima.
Puno riječi u BiH je teško. Neke su malo teže. Ovise kad i gdje se kažu.
Miokovićevo skidanje s dužnosti dokaz je da se u ovoj zemlji ne smiju nedorasli ljudi baviti poslovima koji traže malo više dubine i malo više mudrosti kad se zapjeni pred mikrofonima.
Toliko je sve valjda oko nas strašno da maštoviti mediji nisu potrošili previše redaka o petku trinaestom.
U Americi se piše pismo o tome kako se Milorad Dodik opet oteo i da opet radi po starom.
Oteo se Dodik i starom partnerstvu i naljutio je Dragana Čovića koji mu je rekao da makne prste od hrvatskog naroda nakon što je vladar svega, pa i povijesti, u Republici Srpskoj rekao kako bivši pripadnici HVO-a ne mogu obilježiti obljetnicu kraj Dervente. Dodik kaže da se obljetnica neće obilježiti, Čović kaže da hoće. Čeka se rasplet dugogodišnjeg zagrljaja.
Aleksandar Vučić ljuti Hrvatsku kineskim raketama koje su prijavljene NATO-u. Prva usta Srbije kažu da su rakete tu da se brani, susjedi govore da su rakete tu da se napada.
Propala je osuda totalitarnih režima u deklaraciji koju je trebalo usvojiti u federalnom parlamentu. Jasno je, oko povijesti se ne možemo dogovoriti. Nakon toga, kreće sila članaka i ispiranja mozga tko je što bio. Iskrivljavanje povijesti najbolje ide onima koji ne znaju nacrtati pravu liniju prema budućnosti.
SNSD se odjednom brine za funkcioniranje države i državnih institucija pa neće podržati smanjenje trošarina na gorivo koje bi, barem nakratko, smirile divljanje cijena na benzinskim crpkama koje nitko ne uspijeva kontrolirati a nitko ne želi bojkotirati.
Patriotizam je čudna stvar.
Akcije na Bliskom istoku nastavljaju držati svijet u neizvjesnosti. Svijetu ništa više nije jasno osim da slijede poskupljenja od kojih se nećemo moći obraniti. Svijetu je tako lako napraviti korak unazad.
Novi prosvjedi u Sarajevu zbog tramvajske nesreće, iako nema odgovora, osipaju se i sve manje osoba prosvjeduje. Život ljude ne može istjerati na ulice.
Na ulice istjeruje samo stranka.
Bakir Izetbegović birače drži u neizvjesnosti. Supruga Sebija, kaže, nije dorasla obrani i vanjskoj politici ali zna upravljati. Pokazala je to, kaže, u bolnici. No, nije ona za Predsjedništvo.
Neće, kaže Bakir, ni Fadil Novalić iz zatvora u Predsjedništvo BiH. On je dobar za posao. Pokazalo se to i s poslovima na respiratorima. Ostaje pitanje, s malim upitnikom, tko će to ispred SDA u utrku s 12 udruženih partnera koliko ih je skupio Denis Bećirović i protiv Semira Efendića koji je velikom sinu okrenuo leđa.
Malo ozbiljniji svijet analizira blokadu nafte i najave dizanja kamatnih stopa. Mi smo puno ozbiljniji pa znamo da o tome ne treba pričati.
