Čak 70 posto mladih razmišlja o odlasku iz Bosne i Hercegovine. Zemlja koja se slomi u mantrama kako je najljepša za život i da su joj ljudi najbolji na svijetu, nimalo ne brine što joj mladost ne vidi svoju budućnost u njoj.
Neće ni taj porazni podatak natjerati političare da razmisle o svojim izbornim programima i potrebi da svoje isprazne priče o patriotizmima i domoljubljima pretvore u ozbiljan posao stvaranja države u kojoj se isplati živjeti.
Umjesto toga, dobivamo prizemne lekcije. Dragan Čović analizira stihove i glazbu Marka Perkovića Thompsona i upozorava da oni kojima se ne sviđaju te naplaćene vrijednosti, da maknu prste.
S druge strane, Sebija Izetbegović, drži lekciju o korupciji, nepotizmu i lošem vladanju kao da je pala s Marsa a ne iz familije koja je godinama pisala pravila po kojima se u ovoj zemlji igra.
A u ovoj zemlji, osumnjičenik za teško premlaćivanje u Mostaru je uhićen nekoliko mjeseci kasnije zbog sumnje na ubojstvo. Slobodan je, kažu bio, zbog nepisanih pravila igre. S druge strane, nakon što je jedno dijete ispalo iz žičare, drugo je visjelo i zamalo ispalo. U nekoj zemlji u kojoj pravila nisu napisana u obiteljima, rad žičare bi bio obustavljen i bila bi provedena istraga o propustima.
U nekoj drugoj zemlji, i roditelji bi tražili da im djeca budu sigurnija.
Nastavlja se bunt u Mostaru. Sindikati zdravstvenih radnika ne odustaju od zahtjeva za višim plaćama. Vlada ne odustaje od tvrdnji da novca nema.
A novac traži i visoki predstavnik u BiH. Christian Schmidt naložio je ministru financija BiH da u roku od 24 sata proslijedi novac Središnjem izbornom povjerenstvu kako bi se spremilo za izbore na kojima, kako nas uvjeravaju, neće biti krađe.
Ministar pak kaže da se novac traži za skenere preko kojih bi se onda namjestili izbori na kojima bi izgubili njegovi. Lakše je krasti na starinske načine.
Nastavljaju se razgovori o Južnoj plinskoj interkonekciji. Zemlja u kojoj Americi ne treba veleposlanik, oduševljena je što će prepustiti zemljište tuđim cijevima jer sama ne može dogovoriti ni slamku u čaši.
Američki otpravnik poslova sjeda s domaćim igračima i određuje pravila igre iako naši nisu naučili igrati osim po svojim pravilima. Iz Amerike stiže vijest da je MR Abraham dogovorio da će biti glavni uvoznik plina. Pola države odgovara da se zna tko m ože uvoziti plin u zemlju. Dokaz je to da se ovdje ništa ne zna.
Tužiteljstvo je, veliko je to iznenađenje za napuhano pravosuđe, održalo konferenciju za medije o istrazi o sarajevskom tramvaju. Između ostalog, tužiteljstvo se žali da vještaci neće da vještače tramvaj. Nitko u nas ne želi grebati, a svi bi istinu.
Milorad Dodik, koji je u sjenu bacio i entitetskog premijera i predsjednika, i čelnika Skupštine, rekao je kako priprema odgovor na moderne tehnologije u izbornom procesu. Dodik, kao ni svi samoprozvani brojači u ovoj zemlji, ne bi da netko drugi broji glasove.
Rješenja za državnu televiziju, ako nekog uopće zanima, nema. Sve se svelo na priču na to kako će se gašenjem javnog servisa ugasiti država. Trebalo je malo ranije misliti na baterije u daljinskom na kojem se pali ova zemlja.
U Sarajevu je pak vruća tema povratak spomenika Franzu Ferdinandu i njegovoj supruzi Sofiji. Gradsko vijeće podiglo je ruke za još jednu spomeničku krizu u državi i temu oko koje će se lomiti oštri patriotski jezici i tupa koplja povijesti. A onda, da sve bude još veća predizborno-patriotska lakrdija, dolazi vijest da gradsko vijeće ne može odlučivati što što pojedina sarajevska općina dizati na svom području.
Zato samoprozvani Mostarski krug diže što želi u Mostaru. Sad dižu galamu oko prefiksa u gradu. Mostar će, uz galame Kruga, opet postati trokut u kojem će se gubiti svaka nada da vrijeme ne stoji.
S prosvjeda u Širokom Brijegu poručeno je kako 53 liječnika daju otkaz u zdravstvenim ustanovama te županije. Nitko ni da se nakašlje.
U Mostaru se nastavljaju polemike što to treba brisati. Nitko ne zna što treba dopisati da život u gradu, u kojem su opet krenule podjele, krene a da nije praćen galamom vječite predizborne kampanje nakon koje, dok se čerupaju proračuni, galamdžije štite jedni druge.
Država je na udaru kineskih špijunskih hakera, upozorio je Google. Državu ne zanima. U nas Kinezi dolaze i ginu bez papira.
Milorad Dodik opet najavljuje da će Republika Srpska i Srbija biti jedna država. Statistika kaže kako su cijene u siječnju opet skočile.
Ne treba pogađati što se više analizira.
Svijet je dobio novi rat. Izrael i Amerika napali su Iran. Kod nas su navijači zasjeli za tipkovnice i zauzimaju strane.
U moru besmisla u BiH uplovila je Mostarska deklaracija, dokument kojeg su likovi koji ne mogu odlučiti o ničemu potpisali u Mostaru. Dokument, u kojem se briše I iz ZAVNOBiH-a a povlače neke crtice, nikog ne obvezuje ni na što niti bilo što znači.
''… nikada nije rečeno 'i naroda' nego zarez kojim je naglašeno 'naroda Bosne i Hercegovine' u množini zatim crtica Srba, Hrvata i Muslimana u to vrijeme, kao i ostalih građana'', pokušaj je pojašnjavanja onoga o čemu mostarski papir za privlačenje pažnje govori.
Opet, znači, moramo brisati lekcije iz povijesti i, što je najgore, još jednom brisati I između nas i staviti crticu.
U moru besmisla ove zemlje, tu je i defile na točkovima u čast neovisnosti države. Samo oni koji imaju ušminkana vozila, nekakve četverotočkaše i motore na kojima je na registracijama još uvijek maska od Covida, znaju kako se slavi neovisnost.
Oni, koji su svjesni u kakvom je rasulu ova zemlja, da nije neovisna ni u čemu osim u gluposti, se srame. Oni koji su pak ovu zemlju učinili takvom su na produženom vikendu. Ponedjeljak im je neradni. Ne da se slavi, nego da država, koja ne zna nahraniti svoje građane, uštedi koji topli obrok.
