Još u BiH odzvanjaju riješi sa zagrebačke konferencije na kojoj je poručeno da je ova zemlja nefunkcionalna i da bi joj dobro došle procjene.
Uslijedile su brojne reakcije u kojima je odmah odbijena svaka ideja unutarnjih promjena. Sve reakcije svode se na to kako trećeg entiteta neće biti. Nitko ne otvara oči i ne stavlja ovu trokutastu tvorevinu pred odgledalo i ne govori da ova država stvarno previše sebe troši na uvjeravanje da je dobra i sve druge da su loši ako kažu da bi bolju zemlju.
Za to vrijeme, sijevaju priopćenja o donacijama našim državnim službama i vijesti kako presporo padaju oni koji su vrijednost ove države vidjeli samo pod svojim dupetom.
Opet se, nepopisani, prebrojavamo i slušao stare priče o tome tko ima previše ove zemlje u rukama a tko premalo. Na rukama su rukavice. Da se ne vide tragovi krvi i tragovi pohlepe.
Dok se nižu dubokoumlja o tome kako u ovoj zemlji nečeg, odnosno Trećeg, neće biti, bez ijednog slova što će to u njoj i s njom biti, tješimo se sa sporazumom potpisanim s Hrvatskom u kojem stoji kako ćemo vidjeti što će biti s plinovodom.
Hrvatska kaže da će prvo vidjeti isplativost projekta Južna plinska interkonekcija i da BiH treba odraditi sve svoje zadatke pa da projekt krene. Sudeći po odnosu BiH prema zadacima, bit će tu svega.
Ugovor je, kažu, povijesni. Kao i puno toga u BiH. Osim dogovora.
U Mostaru se najavljuje kaos. Grad koji se koprcao da skine sa sebe plašt Grada Slučaja, sad se zakopčao do grla u ''slučajnosti''.
Bakir Izetbegović predložen je za kandidata u utrci za Predsjedništvo BiH. Opet smo okrenuti promjenama.
Tješe nas ograničenom cijenom kruha. Mogli bismo svi jesti kolače.
Polemika se diže u nebesa. Biskupi katoličke Crkve poručili su Islamskoj zajednici u BiH da ne šire neodgovorne tvrdnje i da se suzdrže od dnevnopolitičkih obračuna. Opet smo se okrenuli pogrešnim bogovima.
Izborno povjerenstvo ne odustaje i kreće u nabavu skenera koji bi trebali sljedeće izbore učiniti pravednijima. Za to vrijeme neodlučna i, za oporbu, vrlo mlaka Petorka pokazuje kako je već sazrela za unutarnje skenere a nisu ni počeli stvarnu političku borbu.
Čovjek o kojem navodno raspravljaju kao o kandidatu za Predsjedništvo BiH objavio je sam svoju kandidaturu bez da je ikoga pitao i predstavio nekakav plan.
U mlakim reakcijama na ovakav neozbiljan pristup ozbiljnoj stvari kakva je, kako tvrde Petorkaši, skidanje monopola HDZ-a s nekih fotelja, moglo se čuti kako to nije stvar dogovora pet stranaka koje žele biti sve ono što nije HDZ BiH. Nisu ni krenuli, a ne ide im biti ni ono što su rekli sebi i potencijalnim glasačima da jesu.
U Mostaru se nastavlja prelamanje federalnog koplja i državnih zategnuća na gradskoj vlasti. SDA i Trojka, nigdje se ne mogu osim u Mostaru, pa odbijaju sudjelovati na kolegiju koji odlučuje o sazivanju sjednice Gradskog vijeća. Sjednica je zakazana, na nju neće doći oni koji je nisu sazvali i spremamo se za još jednu predstavu bezvlašća u kojem će se odbijanje sjedanja za istim stolom i traženje rješenja nazivati patriotizmom.
Valjalo bi prespavati sve ove cirkuse do izbora i probuditi se samo kad se iz skenera provuče rezultat, a onda se okrenuti na drugu stranu i nastaviti san do formiranja vlasti i konačnog sjedanja u fotelje.
Država se priprema za jedan od dva službena praznika. Bez strategije zapošljavanja, bez vizija za nova radna mjesta, bez školovanja za budućnosti i s puno radnih mjesta za odabrane, država čeka Praznik rada.
Slavi se Praznik rada. Grahovi se dijele sirotinji po parkovima. Ostala radna snaga psuje u nevjerojatnim kolonama prema jugu. Oni koji ne mogu nigdje se naslađuju njihovim kolonama.
Nižu se čestitke velikih neradnika nepopisanoj radnoj snazi. Svi nam žele sretan praznik i žele da radimo a da oni ne rade.
Zemlju trese još jedno brutalno ubojstvo žene. Netko kritizira društvo kako ne brine o svojem stadu.
A onda valja pročitati komentare pod vijest o ubojstvu i vidjeti kako stadu nema spasa. Majke, žene, djevojčice, trebale bi znati da u ovoj društvu sjede muškarčine koje smatraju kako je ženu trebalo ubiti. O njima bi se društvo trebalo pobrinuti. I oni koji žive od takvih komentara skupljajući klikove za svoja praznična putovanja.
Praznična atmosfera lebdi nad zemljom. Trgovci ne rade prvi put u 30 godina. Oni koji bi kupovali psuju jer bi su oni za psovku i rad.
Politika miruje. Samo se gleda Milorad Dodik kako se smije iz Amerike. A govorilo da se da tamo nikad više neće.
Priča se u BiH o medijskim slobodama. Pali smo na ljestvici na kojoj se mjeri slobodno novinarstvo. Oni koji drže ruke na govornicama uzeli su si za pravo komentirati slobode.
Mediji šute. Čekaju neko dobro žutilo da nabiju klikove. Politika je prežutjela.
Opet se vraćamo mahanju zastavama. Oni koji ne mogu mahati diplomama jedva čekaju da sve svoje zakačimo na jarbole.