Mostarsko šalovanje
16.2. – Ponedjeljak
Ništa nas ne zanima. Ni siva lista Monelyvala na koju idu zemlje kojima nije stalo pratiti sumnjivi novac, ni gubljenje tri milijarde eura kojima bismo mogli napumpati svoje proračune samo da napravimo još jedan europski iskorak. No, neke stvari se u ovoj zemlji ne mogu kupiti novcem i naš nesklad jedino je što nam vrijedi i što nije na prodaju.
Vuku se repovi Thompsonovih koncerata u Širokom Brijegu. Analizira se što je tko vikao i tko je na što i dokle dizao desnu ruku. Padaju politička priopćenja, političke pljuske i kidaju se političke ljubavi. Marko odmara od buke i broji.
Nastavljaju se prosvjedi u Sarajevu zbog tramvajske tragedije. Politike čekaju priliku da se preko još jedne tragedije obračunaju i pokažu tko više voli suzbijati korupciju koja nam dolazi na naplatu.
Prosvjednici, u borbi da im netko ne obuče kakav stranački dres, lutaju u zahtjevima. Čuje se i kako sve stranke trebaju napustiti vlast, ali i da mladima ne pada na pamet izaći na izbore. Naše promjene su uvijek čudne.
17.2. – Utorak
Repriza u Domu naroda. Nakon malo cirkusa, sjednica se prekida i nedostaje kvorum. Ništa ne mrda s mjesta osim srednjaka kojima mašu jedni drugima. S ustima punim iskoraka, želje za boljim životima, poštivanjima izaslanici u Domu naroda izlaze potom pred govornice i imaju obraza obratiti se javnosti tvrdeći da su oni ispravni a da nitko drugi ne valja. Tko nije do sada shvatio, trebao bi: Mrdanja nema do sljedeće godine.
Zato vrijeme je Thompson najveći problem pa političke idiotarije posežu za jeftinim pričama kako prvog čovjeka Širokog Brijega treba proglasiti personom non-grata. Osim nekoliko aplauza u uredu onog koji je smislio ovakvo mijenjanje krivih drina, neće se dogoditi ništa osim još jednog glupog balona u ustajalom političkim zraku ove tvorevine.
Republika Srpska, u kojoj nitko ne provjerava pjevanje, kao što ni u Bihaću nema galame oko galame, dobila je novog predsjednika. Siniša Karan položio je zakletvu da će biti Milorad Dodik.
18.2. – Srijeda
Nastavlja se priča o širokobriješkom koncertu. Europa traži istragu, padaju prijave tužiteljstvu protiv pjevača i posjetitelja, pjesmu osuđuje i izraelsko veleposlanstvo pa umotava osude. Stižu i prijetnje smrću. Marko i dalje broji.
Nastavlja se brojanje i u Sarajevu. Prosvjednici su opet na ulicama. Stranke se iz ureda pravdaju i napadaju. SDA priznaje dio odgovornosti i poziva na istragu korupcije.
Bit će opet: Ja, i?
19.2. – Četvrtak
Dočekali smo i to. Milorad Dodik opleo je po Draganu Čoviću zbog Thompsona. Čović se pak slikao s pjevačem. Ljubav, koja je u stvarnosti samo glumljenje veličina, pukla je. Barem u priopćenju.
Stranke Trojke, koja je u međuvremenu postala Dvojka samo ne govori, potpisale su sporazum u Banja Luci za predstojeće opće izbore.
U Kantonu Sarajevo prihvaćena je premijerova ostavka i vlada će raditi samo ono što mora. Čudno je pa se netko odrekao fotelje. Nisu ufoteljeni navikli davati ostavke u ovoj zemlji željnih vladanja. A nije da nemaju razloga.
Dok se mostarsko Komunalno šminka novim znakom na zgradi, a puklo je na pola i skoro da nema novca za gorivo jer je previše dužno dobavljačima, Mostar se umata u šalove.
Predsjedatelj Gradskog vijeća, da bi odgovorio na napise engleskog kluba koji je preporučio navijačima da se čuvaju dijela gdje vladaju oni navijači koji su pokrali jedan engleski klub ranije, umotao se u šal onih koji igraju protiv kluba iz njegova grada.
Bio je to loš PR kojim se htjela pokazati mostarska gostoljubivost koja pak ne da šalu domaće boje da se pronose na vratu preko mosta. No, bio je to samo još jedan PR mostarskim razlikama, drugačijim viđenjima sebe i drugih i manjka ogledala na svim stranama.
Prvi čovjek grada i prvi čovjek vijeća potom su razmijenili šamare zbog šalova. Mostar je još jednom podijeljen zbog bodova.
U nekom drugom svijetu bio bi to samo praznik nogometa. Ovako je to samo praznik stare politike.
20.2. – Petak
Vlada Federacije BiH ne sluša samu sebe. Nakon što je objavila da se Dan neovisnosti, koji pada u nedjelju, ne prenosi u ponedjeljak, predomislila se i praznik prenijela na ponedjeljak. Neće se raditi u zemlji u kojoj ni ovaj praznik nije služben. Zato će Federacija malo uštedjeti na isplatama plaća za ožujak. A neradnici u institucijama će dobiti još jedan produženi vikend.
Predstava u Jablanici. Vlada Federacije dobila je zahvalnicu za djelovanje nakon poplava. Sjeća li se netko kaosa oko sanacije prometnica, željeznice, ljudi koje tjednima nitko nije obišao, neizgrađenih kuća i svih onih propusta za koje je zadužena vlast?
Nastavilo se mostarsko šalovanje. Predsjedatelj vijeća pravda šal, gradonačelnik ga ne opravdava. Engleski navijači, srećom, ne čitaju domaće gluposti i zadovoljni su gostoprimstvom. Ostali su bez jednog šala, ali su otišli puni jeftinog piva. Neki su se rekli i vratiti.
21.2. - Subota
Sindikati u Hercegovačko-neretvanskoj županiji nastavljaju rat s Vladom koja misli da može, umjesto suda, zabraniti štrajk ali ne misli da bi mogla ponuditi ostavku.
Nastavlja se i rat zbog Thompsona i prosvjedi u Sarajevu. Nije se država digla na noge kako je to najavljeno. Sarajevskim prosvjednicima podršku je dala šačica u Zenici i u Tuzli. Dan je lijep. Ne treba ga kvariti.
Politička scena bogatija je za još jednu stranku. Kao da ih je malo.
22.2. – Nedjelja
Nema volje za izmjene izbornog zakona, kaže Marinko Čavara, koji je zaglavio na američkoj crnoj listi. Slušat ćemo, dakle, stare kuknjave do daljnjega.
Milorad Dodik, dok je njegov nasljednik u bolnici, hvali se kako radi čučnjeve. Trebalo bi nam svima laknuti nakon toga.
Prosječna plaća je 1.600 KM, a potrošačka košarica 3.300 KM. Marko i dalje broji.
