BiH ne smije gubiti vrijeme, poručuje europska tajnica za proširenje u Sarajevu koja je došla u poluprazno Predsjedništvo BiH. Ne smije BiH gubiti ni novac kojom je Europa mami da napravi reforme. No, naše inate nitko ne može kupiti i mi nastavljamo tapkati na mjestu i slušati optužbe tko je kriv za zastoj i tko nas gura jedino nazad.
Za vrijeme velikih političkih borbi, vode se mali ratovi u kojima se zna pobjednik.
Protive se ljudi izgradnji kamenoloma kraj Mostara i gaženju njihovih imanja kako bi se proširio put za nečije bogaćenje.
Diže se i glas protiv izgradnje solarne elektrane u Parku prirode Blidinje. Nevjerojatno je da je nekome palo na pamet da se, nakon silnih busanja u prsa pričama o našim ljepotama, bogati na suncu u zaštićenom području.
Mi sebe od sebe ne možemo zaštititi.
Zabavljamo se Donaldom Trumpom u Općoj skupštini Ujedinjenih naroda iako je pravi cirkus u našem parlamentu.
Nikoga, čini se, ne zanima državni proračun pa ni Predsjedništvo u kojem se muški dvojac busa u nemuška prsa patriotizmom. Predsjedništvo je jedva usvojilo proračun ali ne misli da ga treba pojasniti zastupnicima koji onda trebaju dignuti ruke za njega.
Cirkus je i u Republici Srpskoj. Dosljedni Milorad Dodik, koji je raskinuo sve veze s državom i sa realnošću, pomalo se vraća. Nakon silnih galama o tome kako se ne priznaje ništa državno, nakon priznanja presude, priznalo se i da Dodik više nije predsjednik entiteta i da će entitet izaći na izbore za koje se galamilo kako nikada neće biti održani.
Narod, koji sve to plaća, i koji će biti izvučen na glasačko mjesto da spašava nečija dupeta, šuti.
Šuti i država kojoj su puna usta reda i pravila na vijest da kraj Stoca kineska firma kao radnike na izgradnji solarne elektrane drži radnike bez papira. Kako je moguće da u državu uđe stotinjak robova a da ih nitko nije evidentirao?
A onda se država na nekakvim skupovima o zelenoj energiji čudi zašto su svi projekti na lošem glasu.
Europa nas upozorava da je previše onih koji žele napustiti BiH i opet nas mami novcem govoreći zastupnicima u državnom parlamentu kako bi se milijunima doniranih eura mogla napraviti mreža pruga i cesta. Svi znamo gdje završavaju donacije i kako se kod nas grade ceste i pletu mreže.
Valjda da ne bude zvono na njima kad se bude izvještavalo o godišnjici tragedije u Donjoj Jablanici, Tužiteljstvo HNŽ-a objavilo je kako istraga još traje i da bi se u ovom slučaju mogla očekivati i optužnica.
No, nitko ne zna što mogu očekivati oni koji su pogođeni poplavama. Brižnu državu boli briga a oni koji govore kako su bezobraznici i bezdušnici i po nekoliko puta naplaćivali istu štetu, uzimali novac iako su im objekti obnovljeni, ispadaju budale i nitko ih ne sluša.
Čekamo neke nove vode pa da opet operemo obraze.
Država je odlučila da će o proračunu raspravljati žurno – za dvadesetak dana!
Željka Cvijanović dala je na sastanku s otpravnikom američkog veleposlanstva u BiH podršku Donaldu Trumpu. Baš će mu to značiti.
Kaže nova Vlada RS kako joj je drago da je došla u Hercegovinu i da prošla vlast to nikada nije uradila. Bitno je pričati pa makar i protiv sebe.
Analitičari pokušavaju analizirati političku situaciju u državi pregledavajući fotografije s prijema u američkom veleposlanstvu u Sarajevu. Nema Milorada Dodika ni Dragana Čovića. Nekima je to veliki znak. Nekima je i dobar.
Željko Komšić, koji broji zadnje dane nerada u Predsjedništvu BiH, iskoristio je govornicu u Ujedinjenim narodima da priča o svom savjetniku Slavenu Kovačeviću za kojeg je Europski sud za ljudska prava jasno rekao da se izblamirao. Optužio je Komšić Hrvatsku da je kupila presudu. Nije optužio savjetnika da je prodavao svoje nacionalnosti onako kako je to fotelja pod dupetom tražila.
Bakir Izetbegović, koji je u povratničkoj turneji kaže da je Dragan Čović kriv što je Komšić u Predsjedništvu. Barem je priznao da Hrvati nemaju svoj člana Predsjedništva. Kaže Izetbegović da nije umirovljenik i da je spreman na još jednu kampanju.
Još jedan lik koji dokazuje kako smo daleko odmakli.
Odšetali su zdravstveni radnici u Mostaru na prosvjedu za povećanje plaća, izložili maštovite transparente i dobili još jednu šutnju od vladajućih koji sve daju osim novca. Kao da je njihov.
No, nitko nije odšetao u Konjicu na prosvjedu zbog smrti dječaka koji je preminuo na majčinim rukama do mostarske bolnice. Kako vlast nije rekla ni riječi o tome, tako su i građani pokazali koliko im je stalo stati uz žrtve i koliko misle na svoju djecu. Manje nego na semafore.
Sutra će isti sustav koji je pokazao nebrigu za dječaka koji nije doživio prvi rođendan ubiti neko drugo dijete i odmahnuti rukom, kao što je odmahnuo rukom za smrti deset beba u Mostaru, i za stotine drugih smrti koje je ubila aljkavost i nekažnjivost aljkavih.
Cijeli slučaj sveo se na šutnju odgovornih i na tisuće lajkova i uplakanih smajlića pod objavama.
Mi glas dižemo samo za one koji ne govore – cuke, mace i semafore. Bunt naš ne može dalje od jednog klika.
Zgraža se naše društvo što su fotografije Nikole Tesle završile u smeću. Kao da je riječ o kakvim svetinjama i kakvim rijetkostima, raspisali su se mediji o sramotnom činu, o strašnom zločinu kraj neke prijedorske škole.
Nitko ne piše o strašnom zločinu nad mozgovima u školama i obrazovnom sustavu koji nema obraza i koji tupi mlade ljude držeći ih još u sustavu bubanja na pamet i odgajajući ih da što manje misle svojom glavom. Za sve drugo, tu su dežurni kritičari kontejnerskih zločina.
Ankete kažu kako narod misli da neće biti rata u BiH. Ministar obrane koji pjeva po stolovima i plaća nevjerojatne cifre po kafanama, najavljuje stvaranje rezervnog sastava vojske. Pita li tko redovnu vojsku kako joj je?
BiH se tužaka priopćenjima sa susjedima. Prvo na naše adrese dolaze kritike iz Hrvatske zbog Komšićeve tvrdnje da je presuda Kovačeviću kupljena, a onda se šalje pismo u Srbiji kako u BiH ne postoje kolektivne institucije nego institucije Bosne i Hercegovine.
Šta god da postoji, ne radi.
