Slušali smo, slušamo i slušat ćemo kako je presuda Miloradu Dodiku napad na sve u Republici Srpskoj. Čovjek koji tvrdi da radi sve zbog naroda, a šuti da se bogati zbog sebe i nekoliko naraštaja iza sebe, sada moli narod da radi za njega i brani ga.
Ako ga budu branili kao što su ispoštovali naredbu da napuste državne institucije, bolje mu je da ispoštuje svoje obećanje s prvog obraćanja nakon presude da se vidimo za šest godina.
Dok veliki vođa traži podršku i ostaje i bez najbliskijih političkih prijatelja, plaća se nerad njegove ekipe koja je radila za narod pa sad taj narod plaća dug Viaductu. Veliki broj onih koji plaćaju shvaća ni što vraća mi što plaća. Mali broj trlja ruke.
Sa 110 milijuna KM moglo se puno obitelji u Republici Srpskoj učiniti sretnima. No, Dodik ipak misli da je on jedina sreća.
Dragan Čović mahnuo je Dodiku i poručio da se sud mora slušati. Trebao bi Čović u javnosti spaliti Dodikovu fotografiju i koji račun od Cige da ga se shvati ozbiljno jer nekim partnerima to nije dovoljno. Tako Elmedin Konaković, koji se ne stigne baviti vanjskim poslovima, kaže da je Dodik opalio šamar Čoviću. U BiH se ne zna, a nikad se nije ni znalo, tko koga šamara. I po čemu.
Cure informacije sa sjednice vrha SNSD-a i navodno je Dodik htio ustoličiti sina na čelo stranke. Navodno se tome usprotivila Željka Cvijanović koja je navodno dobila zeleno svjetlo da sjedne na čelo stranke.
Šamaraju se i djeca u Hercegovačko-neretvanskoj županiji samo se to ne vidi. Neće, naime, đaci od prvog razreda učiti engleski jezik iako su puna usta karikama u obrazovnom sustavu kako nam djeca moraju biti bolja i spremnija za izazove koje donose nova vremena.
Zaboravilo se galamiti da je, recimo, protekle školske godine veliki broj djece ostao bez pohađanja izborne nastave, a oni koji su izabrali dodatne aktivnosti nisu dobili ništa.
To je taj sustav u kojem je najvažnije utopliti škole i polijepiti stiropor na fasade.
Bogovi su pali na tjeme. Milorad Dodik ostao je bez mandata. Središnje izborno povjerenstvo provelo je odluku Suda i zabranilo Dodiku da obnaša dužnost entitetskog predsjednika.
Dodik je najavio odgovor. Prije još jednog povijesnog obraćanja javnosti, zabavio nas je Nenad Stevandić koji je, ne znajući da mikrofoni rade, uz smiješak, umjesto da plače za predsjednikom i psuje na svemirsku nepravdu, iznio elaborat o mršavljenju.
Građani će, kaže Dodik, na referendum kako bi odlučili o njemu, a on će, novcem od građana, otkupiti zatvorsku kaznu iako je narodnim poslanicima rekao nekoliko mjeseci ranije da za zatvorsku kaznu neće dati ni pfening. Srećom pa narod pamti.
U sjeni Dodikovog poraza i glumljene pobjede države, objavljena je važna vijest. Europski istražitelji češljaju Bosnu i Hercegovinu zbog trošenja novca iz europskih fondova. Moglo bi se isprazniti još fotelja.
Možemo biti mirni. Ramo Isak je rekao Dodiku što da radi. Čović je, čisto da se zna, ponovio da se presude moraju poštivati. Nije sijevnuo šamar.
Oglasila se i Rusija koja u BiH vidi kijevsku huntu. Jedni tvrde da se država gradi tjeranjem Dodika sa scene, drugi u tome vide rušenje. Treći vide otvaranje dublje krize s velikim igračima nad loncem. Građani ne vide ništa.
Dodikova laž je službena. Sud kojeg nije priznavao pa ga priznaje potvrdio je de je dobio zahtjev za otkup kazne za kojeg je tvrdio da nikad neće platiti.
Čeka se kusur.
Nakon nepriznavanja ničega, pa tajnih odlazaka na sud i priznavanja svega i svačega, sada Dodik priznaje i Ustavni sud kojem šalje apelaciju da se kazna odgodi.
Održavaju se silni sastanci na kojima se daje podrška jednom i jedinom predsjedniku. Tako ravnatelji osnovnih škola kažu da je najbolje za obrazovanje da se stane uz Dodika, načelnici općina potpisuju deklaraciju u strahu da će nakon Dodika oni biti napadnuti a RS dobiva i svoje ćacije jer su studenti rekli da žele da uče da staju uz onog koji zna najbolje.
Unatoč galamama, u Vijeću sigurnosti UN-a, na temu BiH, nije se čilo ništa novo. Na tu vijest se šuti.
Kao grom iz vedra neba stiglo je pismo Donalda Trumpa u BiH i to, tko bi rekao, Denisu Bećiroviću. Administracija američkog predsjednika, koji je mnoge razočarao u BiH jer nije čuo kuknjave, šalje pisma reda radi. Veleposlanika ne šalje. Toliko smo bitni prvoj frizuri svijeta.
Veleposlanici i generalni konzuli BiH napisali su pismo u kojem staju uz Dodika i poručuju kako BiH nema više predstavnika tamo gdje oni obnašaju dužnosti.
Znači li to da će dati otkaz i doći kući ili uživati u poluposlu i punoj plaći? Znači li to da će država pokazati koliko upravlja svojim politikama ili će svijet gledati ono što stvarno jesmo – tvorevina bez zajedničkog jezika kojeg svi razumiju a prave se gluhi. Glupi smo se iznapravljali.
Najavljuje se veliki susret Donalda Trumpa i Vladimira Putina. Izrael iznosi planove o gašenju jedne zemlje. Svijet odgovara po interesima i raduje se smrtima. Ovisno pod kojom zastavom.
Dodik je uvjeren da će Trump i Putin razgovarati o njemu. Europa daje uvjete Trumpu, a predsjednik Ukrajine, zemlje koja će biti tema razgovora, ne zna je li pozvan na sastanak.
NASA šalje nevjerojatne snimke s Marsa. BiH premlaćivanjem turista još jednu poruku dobrodošlice svijetu.
Policija i pravosuđe šalju poruku na koju smo navikli.
Država je potpisala uredbu kojom se ubrzava prihvat stranih radnika. Ista ta država nije sjela i smislila strategiju kako da uposli domaće nezaposlene koji gube radnu snagu.
