Znamo mi da nas godinama prave budalama samo se tješimo da nam to nitko neće da kaže. No, sada je to učinio Nikola Špirić koji je preko usta punih viceva prevalio kako je iza nas najbolje razdoblje u radu državnog Doma naroda.
Ostat će nepoznato što to Špirić, osim možda preživljavanja inicijativa za smjenama, vidi kao uspjeh u državnom tijelu koje je jedva složilo 10 minuta normalnog zasjedanja po sjednici. To da nitko pojma nema koliko je sjednica održano, koliko je prekinuto, koja je sjednica po redu i tko je kada otišao sa zasjedanja Špiriću nije bitno.
I dok Špirić i slični njemu zadaju mjerila što je to dobro a što ne, visoki predstavnik odlučuje što će se to događati u državi. Republika Srpska će platiti dug Viaductu, što je samo mazanje očiju jer svi punimo proračun iz kojeg se vadi novac za nečije igranje, a izbori će sljedeće godine biti moderni. Ne znači, ma šta govorio Christian Schmidt i šta pričali analitičari i brojači, da neće biti pokradeni.
Dronovozač Helez opet je zakuhao dogovorom s Turskom o naoružavanju države koja je ostavljena u amanet. Traži se odgovor u čije je ime ministar obrane dogovorio kupovinu oružja od Turske. Mlatimo se opet patriotizmom. Patrioti misle da je zveckanje bolje od kucanja srca. Nekima pak niti zvecka niti kuca. Njima, jednostavno, puca.
Svijet počinje govoriti o gladi u Gazi. Govori to i glavni mjerač svijeta koji carinama i ucjenama kupuje svijet.
Opet se glasnije broje zaposleni u beskorisnim državnim institucijama. Malo ozbiljnija brojanja govore koliko je BiH izgubila stanovnika. BiH će pak odlučiti da nije došlo vrijeme za ozbiljan popis stanovništva, ali ni za popis stoke. Niti znamo koliko nas je ni s koliko potencijalne hrane raspolažemo. Znamo da uvozimo kao da živimo u pustinji. To domoljublje netko broji u džepovima i uživa dok zveckamo.
Trojka i SDA se opet svađaju. Netko galami u vjetar da se istraži kupovima kumove zgrade. Trump prijeti Rusiji.
Skokovi su prošli pa se smije pisati o smeću uz Neretvu.
Država je opet ubila nekog. Nemar, nebriga, zanemarivanje poslova, mišljenje samo na sebe ili na svoje vođe dovelo je do tragedije zbog koje nitko neće odgovarati.
Mladu liječnicu usmrtio je odron na cesti a kasnije će umjesto isprika uslijediti isprazne priče kako je sporna dionica kritična, kako treba sanaciju, kako se godinama nije radilo ništa i da će se nešto uraditi.
Nitko, pa ni javnost kojoj je meta na čelu, nije zatražio odgovornost od onih koji su godinama gledali kako nešto postaje i ostaje kritično.
Godinama se nijemo gledalo i kako se u Grudama trguje općinskom zemljom pa se moralo čekati malo hrabrije tužiteljstvo da se otvori priča o nelegalnim radnjama. Nepogrešivi, nedodirljivi, koji su korijenje pustili u sve pore, govorili su upitani o saznanjima da se provodi istraga kako je to sarajevsko podmetanje. Možda je došlo vrijeme da nije bolje da nas krade naš.
Milorad Dodik obećao je da će izaći iz politike ako izgubi izbore. Čudno se veliki vođa priprema za kampanju.
Gospoda koja pričaju viceve, bježe sa sjednica, lupetaju gluposti, šute tijekom cijelog mandata, uglavljuju se gdje stignu i koji ne odgovaraju za svoj nerad spremaju se na kolektivni godišnji odmor.
Odmarat će političari od politike. Građani od njih neće odmarati niti mogu. Njihov nerad izazvao je takav nered da se o njega neprestano zaplićemo.
Za to vrijeme ne miruju oni koji žele osvete za sve naše neprežvakane prošlosti.
Sud je presudio. Milorad Dodik je kriv i mora u zatvor na godinu dana i ne smije u fotelju sljedećih šest godina.
I nije Dodik bio nešto odlučan u obraćanju nakon objavljene presude. Reklo bi se da je Pjevač podigao bijelu zastavu rekavši da će se za šest godina vratiti s nekom novom platformom.
Rekao je i da će uraditi ono što narod želi. Prvo, zar će narod netko pitati? Drugo, zar naš narod ima volje željeti?
Nakon silnih ismijavanja države, nakon mazanja očiju poreznim obveznicima da država ima snagu koja se plaća, nakon pravosudnih cirkusa u kojima se ukidao pritvor nekome tko nikad nije mogao biti pritvoren, lupio je čekić i otvorio novu priču.
Partneri su lupili za čekićem i poručili da se Sud, kojeg je sam Dodikm priznao pojavivši se pred njim, mora poštivati. I to bi trebalo biti to. Godina dana zatvora se lako plati a šest godina uživanja u svim plijenovima i nije loša stvar. Pitanje je je li to cijena da se ne dira plijen do kojeg se došlo čudnim putevima?
Dodik zahvaljuje onima koji ne priznaju presudu. Ankete pred kamerama pokazuju da građani nemaju pojma za što je Dodik suđen i osuđen i što je sljedeće.
Svijet malo glasnije govori protiv Izraela. Čak se i u Izraelu govori o tome da se pretjeralo s mučenjem civila.
Greta Thunberg bila je u Sarajevu. Nije se nitko usudio vucarati je po ćevabdžinicama.
Srbijanska političarka otvara nam oči. Napucana, u bikiniju, na bazenu, Ana Grozdanović, objavila je kako je duša boli i da će čitav dan provesti sama plivajući smišljajući kako da pomogne narodu.
Samo neka se namaže da ne izgori i sve će biti dobro.
