Jurič objavio zbirku 'Kapi' – Knjiga koja vraća vjeru u poeziju
Ovih je dana u izdanju Synopsisa objavljena zbirka poezije Berislava Juriča pod naslovom ''Kapi''.
Urednik knjige, Almin Kaplan, kaže kako Juričeva druga knjiga poezije predstavlja neku vrstu poetskog dnevnika koji je autor na marginama stvarnosti vodio zadnjih nekoliko godina.
''Ne želeći se nikome dopasti, dakle mimo vladajućih trendova koji su od poezije kao forme uglavnom oduzimali, Jurič piše pjesme koje se dešavaju prvenstveno u jeziku. Iako možda ne dominiraju brojem, u ovoj su knjizi najvidljivije Juričeve ljubavne pjesme u kojima pjesnik hvata trenutke što se događaju između dvoje. Vrlo često minijaturne, Juričeve ljubavne pjesme su iskazi nježnosti prema onoj koju pjesnik voli. Vrlo detaljno i suzdržano Jurič piše o intimi i uspijeva biti inovativan u stihu, pa čak i onda kad zvukom u odnos dovede riječi kakve su 'tiše' i 'kiše'. Druga strana ove zbirke, ona tamnija, sadrži pjesme za koje se s pravom može reći da su socijalno angažirane. Glas pjesnika je i u tim pjesmama zavodljiv, koliko god da su motivi odbojni i koliko god da možda nisu na nivou njegovih ljubavnih pjesama. 'Kapi' su lijepa zbirka pjesama, jedna od onih koje nam vraćaju vjeru u poeziju. Poput malih molitvi, ove pjesme kao da dolaze iz neke raskošne skromnosti'', naveo je Kaplan.
Književnik Josip Mlakić kaže kako se zbirka 'Kapi' strukturalno i konceptualno nastavlja na Juričevu prethodnu zbirku 'Golotinja', koja je nagrađena na natječaju Fondacije fra Grgo Martić.
Mlakić navodi kako se u zbirci intimna drama svijeta iščitava iz Juričeva mikrokozmosa.
''U zbirci se izmjenjuju gorke slike sadašnjosti, zajedno sa stišanim i ogoljelim ljubavnim pjesmama. Bezimenost Juričeva svijeta, njegova intimna Hercegovina, pravi odmak od svih važnijih pjesnika s ovog podneblja, gdje je zavičajnost uvijek u prvom planu. Svijet, koji već u uvodnim stihovima katkad potone u paradoks, na najbolji način opisuje pjesma 'Kap'.
Ne može ništa
biti glasnije od kiše
i ne može ništa
biti
tiše'', piše Mlakić.
Smatra kako nenametljiva simbolika Juričevih stihova, čija značenja polaze od mikrokozmosa, kojega nadrastaju, izrastajući u jedno univerzalno iskustvo, uvijek polazi od intimnog doživljaja svijeta o kojemu piše.
''Bez obzira što je on neimenovan, jasno je o kojem je svijetu riječ, barem onima upućenijim u ranija Juričeva djela. Paradoks poezije na najbolji način je opisao Miroslav Krleža: Pisati o paklu, a maštati o "nebu" to je raspon svake poetske misli od početka svijeta i vijeka literature kao takve. Granice između pakla i raja u Juričevoj poeziji su nenametljive i gotovo da ne postoje, one se prirodno nastavljaju jedna na drugu, kao poetska imitacija života'', piše o zbirci Mlakić.
Dodaje i kako je veliki ruski redatelj Andrej Tarkovski u svojim filmskim esejima napisao kako je svrha umjetnosti, bez obzira je li riječ o književnosti ili filmu, "zaustaviti vrijeme".
''Juričevo zaustavljeno vrijeme autentično je u svojoj jednostavnosti i svevremenosti, jasno i živo u svojoj bezvremenosti. I upravo je ta bezvremenost najveća vrijednost Juričeve poezije'', navodi Mlakić.
'Kapi' su, nakon zbirke kratkih priča 'Naspavani psi laju' (2013.), te zbirke pjesama 'Golotinja' (2020.) Juričeva treća knjiga.
Rođen je 1980. godine u Duvnu (Tomislavgrad). Dobitnik je nekoliko književnih nagrada za poeziju, među kojima i dvije Šimićeve nagrade, kao i za prozu te za novinarski rad. Godine 2018. proglašen je novinarom godine u Bosni i Hercegovini.
Novinar je i kolumnist portala Bljesak.info gdje godinama ponedjeljkom objavljuje 'Pregled tjedna', a kolumnist je još nekoliko medija u BiH.
