Odbio je Stuttgart, došao u Nantes i postao srebrna kopačka Europe

Želio se pod svaku cijenu oprostiti od Veleža s trofejom. Na poluvremenu nije izgledalo dobro. Željezničar je vodio 1-0, a onda je Vaha odlučio da održi jedan "motivacijski" govor. Odigrao je utakmicu kao u transu, s dva gola je dao ogroman doprinos u osvajanju Kupa Jugoslavije. Utakmicu je dočekao na ramenima navijača, sa suzama u očima. Znao je da ide u Nantes. Navijači su danima prije i poslije utakmice "klanjali" Vahidu.

Neće u Njemačku, neće u Španjolsku

Vahid je imao ponude iz Njemačke, Španjolske, Italije, ali on je želio otkriti Francusku. Vjerojatno ne sanjajuću, što će ta zemlja za njega postati jedanaest godina kasnije. U tom periodu veliki broj stranih igrača će doći u Francusku, dobar dio iz Jugoslavije. Ambiciozni Bordeaux predsjednika Claudea Beza doveo je golmana Pantelića koji brani dobro, ali može i zabiti s penala. Milan Radović, prvi strijelac Jugoslavenske lige (1980-81) će potpisati za Brest.

Slavoljub Muslin postaje igrač Lillea, Slobodan Topalović prelazi iz OFK Beograda u Lyon. Metz je doveo dva igrača. Branka Tucaka iz Dinama Zagreb i napadača Božidara Jankovića iz engleskog Middlesbrougha. Edhem Šljivo dolazi u Nicu, Šurjak oblači dres PSG-a, Šime Luketin onaj Sochauxa.

Nantes je trebao potvrditi njegovu veličinu

U Francuskoj su nešto ranije bili Džajić, Bjeković, Ivica Ćurković je već bio legenda Saint-Étiennea, Škija Katalinski igrač Nice. Sada je na veliku scenu stupio i Vahid. Koji je po svim procjenama i analizama u tom periodu morao imati veću minutažu u dresu reprezentacije. Nantes je samo trebao potvrditi njegovu veličinu, onu ubojitog centarfora, napadača modernog tipa, jakog u skoku. Isticao se upornošću i disciplinom na terenu.

Njegova nevjerojatna radna etika i motivacija bila je uzor suigračima. Na terenu je bio lider koji je znao povući ekipu i preuzeti odgovornost u ključnim trenucima. Njegova prisutnost snažno je motivirala suigrače. Efikasan, opasan i pouzdan u odlučujućim trenucima. Sezonu ranije, prije nego što će doći u Nantes Halilhodžić, ovaj klub je završio na drugom mjestu u prvenstvu, od stranaca tu su bili Enzo Trossero, Oscar Muller, Argentinci te Danac Henrik Agerbeck.

"Stuttgart je ponudio dvostruko više od nas za transfer i tri puta više za platu, ali Vahid je izabrao Nantes! Zapravo, zvao je Jugoslavene u Francuskoj koji su mu preporučili naše prvenstvo umjesto Zapadne Njemačke... Osam mjeseci smo redovno pratili Halilhodžića. U jednom trenutku sam morao napraviti manevar i uvjeriti ljude da je Nantes zainteresiran za Muslina. Nisam želio probuditi znatiželju stranih klubova. Veliku ulogu je odigrao i Ivica Ćurković koji je objasnio Vahidu zašto je dobar izbor za njega Francuska", reći će Robert Budzynski, sportski direktor Nantesa.

U prvoj sezoni stvari su bili sve samo ne idealne.

"Prva sezona mi je bila jako teška, Jezična barijera, malo ozljeda, pritisak, postigao sam samo sedam golova, plus promjena taktičkog sustava.  Međutim, imao sam 28 godina i dovoljno ambicija, da niti jednog trenutka ne pomislim kako bi se mogao vratiti kući. U Veležu smo imali neki svoj stil, tu su uvijek bila dva krila, dva napadača. Igru na jedan dodir u Nantesu nije bilo lako integrirati; Nije bio moj stil. Trebalo mi je vremena, ali kad sam se uživio, zabijao sam gol za golom", rekao je jednom prilikom Vahid Halilhodžić.

Već sljedeće godine je Vaha bio onaj pravi. Sezonu je završio kao prvi strijelac ekipe s 27 golova. Nantes osvaja naslov prvaka Francuske. Jean-Claude Suaudeau je posložio ekipu u kojoj su se izdvajali Bruno Baronchelli, Loïc Amisse.

"Strijelac se ne stvara po narudžbi. Ne postaješ strijelac preko noći. To je nešto urođeno. Ili imaš osjećaj za gol ili ga nemaš. Ja sam ga sigurno imao. Teško je, nemoguće, napraviti strijelca.

Za Nantes je uglavnom zabijao Vaha

Te godine je Vaha bio jako blizu najboljih strijelaca u Europi, dva gola kratak za Nikosom Anastopoulosom (Olympiakos) i Charlie Nicholsom (Celtic), Srebrnu kopačku osvojio je Peter Houtman (Feyenoord) s 30 golova, a zlatnu, Fernando Gomes (36 golova). Sljedeće sezone Vaha je stao na 13. golova.

Malo tko je očekivao da će sljedeće opet biti na vrhu. Ali Vaha je bio takav igrač, kasnije i trener ako hoćete. Ako ga "nagaziš" uzvratit će jako.

U narednu sezonu je krenuo silovito. Od prvog kola, gol za golom. Imao je nevjerojatno statistiku čak i za napadače koji će doći godinama kasnije, u jednom daleko bržem i modernijem nogometu. Jedan podatak posebno upada u oči na sedam uzastopnih utakmica, od 10. do 16. kola sve golove osim jednog (Cristophe Robert) zabio upravo Halilhodžić. Deset, s tim da je tri puta bio dvostruki strijelac. U devet uzastopnih prvenstvenih utakmica postigao barem po jedan gol. Teško ponovljivo.

Najbolji strijelac Francuske, treći u Europi

Naravno da je Vaha najbolji strijelac Francuske, međutim nije samo to. Halilhodžić bio treći najbolji strijelac Starog kontinenta. Brončana kopačka. Zlatnu kopačku osvojio je slavni Portugalac Fernando Gomes koji je u dresu Porta postigao 39 golova, dok je srebrna pripala malo poznatom Martinu McCaugheyu iz sjevernoirskog Linfielda (34 gola).

"Ta ekipa Nantesa bila je najbolja za koju sam ikada igrao. Nedostajao nam je samo jedan ili dva igrača svjetske klase, vjerujem da bismo nešto napravili u Europi", naglasit će Halilhodžić.

Zapeo je tada Nantes u četvrtfinalu Kupa UEFA, Inter je prošao dalje. U Milanu je Inter slavio 3-0, u revanšu je Nantes vodio 3-1, pa je ostao s igračem manje (isključen Der Zakarin u 53. minuti). Završilo je 3-3.

"Prije nego što je potpisao za Nantes 1981., već smo znali ponešto o njegovoj reputaciji. Odmah smo na treningu shvatili da ima ogroman potencijal, čak i ako se mučio da ga izrazi tijekom svoje prve sezone. Često je nakon treninga provodio dodatno vrijeme na terenu. Slika koju imam o Vahidovom identitetu? Osim njegovih tehničkih kvaliteta, prije svega je slika vrijednog radnika i velikog profesionalca", naglasit će Thierry Tusseau, koji je dijelio svlačionicu s Halilhodžićem.

Mogao potpisati doživotni ugovor

112 golova u 192 nastupa, član šampionske ekipe 1983. godine, dva puta najbolji strijelac Division 1. To je u onim najkraćim crtama karijera Halilhodžića kao igrača Nantesa.

"Vahid je bio najbolji nogometaš s kojim sam igrao. Bio je u stanju sve", jednom je rekao bivši francuski defenzivac Patrice Rio.

Uzbuđenje je bilo toliko veliko da mu je predsjednik Nantesa Louis Fonteneau ponudio doživotni ugovor. Halilhodžić je odbio, namjerno zahtijevajući nemoguće visoko platu kako bi upropastio ugovor i objašnjavajući svoju želju da se vrati kući 1986. godine kako bi proveo vrijeme sa svojim bolesnim ocem.

Međutim, samo nekoliko sedmica kasnije, potpisao je za Paris Saint-Germain, koji mu je dao ponudu koju je, prema riječima samog napadača , bilo nemoguće odbiti. Ipak, to nije bilo to. Vaha je nekako kompletirao sezonu u Parizu, ali dalje više nije mogao ili nije želio. Sasvim je svejedno. Za vrijeme provedeno na terenu je rekao svoje.