Nitko nije znao što će se dogoditi. Nitko nije znao što može očekivati. Ipak, priču je pokrenuo netko tko nema nikakve veze s borilačkim sportovima, netko tko je u karijeri uglavnom prodavao automobile.
Jedan od boraca koji se našao te večeri u Denveru je bio i budući član UFC Kuće slavnih Ken Shamrock. On je bio uvjeren da se radi o nekom hrvanju, nije bio siguran koliko je ovo uopće legalno. Hrvanje, ili neka ulična tučnjava koja će biti na TV-u. On je kao i ostali čekao kraj prve borbe, reakcije.
"Sjećam se tišine koja je vladala u svlačionici. Bukvalno je to bilo nešto što vidite samo u filmovima ili na ulici. Tišina je trajala samo jednu ili dvije sekunde, ali činilo se da traje duže od toga. Onda su ljudi shvatili što se upravo dogodilo i jednostavno su poludjeli“, prisjetio se Shamrock koji je prihvatio pozivi iako sumnjičav.
Za početak izbijeni zub sumo hrvača
Prvi u oktagonu su bili Gerard Gordeau savate borac i Taylor Tuli Wily sumo hrvač kojem smo kasnije gledali u serijama Hawaii Five-0 i Magnum P.I. Sve je bilo jako brzo gotovo. Nizozemska karate zvijezde je poslala desni kružni udarac pravo u lice, lansirajući Tulijev zub u publiku, zub koji je zamalo pogodio komentatoricu Kathy Long u lice.
Na trenutak je u utrobi McNichols Sports Arene u dvoranu zavladala tišina, borci koji su čekali svoj nastup su pokušavali shvatiti što se dogodilo. Borba je trajala 26 sekundi.
Sjedeći pored kaveza, David Isaacs, prvi predsjednik UFC-a, prisjeća se kako je duboko udahnuo i nasmiješio se iz sasvim drugog razloga. Još je bilo šest borbi do kraja i mnogo potencijalnih problema koji su predstojali. Ali njegova najneposrednija i najveća briga nestala je poput Tulinih zuba.
"Naša najveća briga, pored sigurnosti boraca, bila je hoće li oktagon izdržati“, rekao je Isaacs.
"Kada je veliki sumo rvač naletio na njega, svi smo zadržali dah. Vjerovali smo da će izdržati, ali nismo bili 100 posto sigurni. To je ono što smo izvukli iz te prve borbe. 'O, Bože, oktagon još uvijek stoji. Još uvijek radimo predstavu.'“
Te večeri je u Denveru počela priča koja je danas poznata kao nešto što se zove UFC. Publika u dvorani, skoro 90.000 uz male ekrane. Art Davie taj prodavač automobila, je uspio. Rodilo se nešto što danas vrijedi milijarde.
"Imao sam 27 godina. Posjedovao sam auto-kuću u San Diegu. Posao s automobilima je bio dobar", prisjeća se Art.
Počelo je jednog dana kada je bio dijete. Bio je na plaži i njegov prijatelj je rekao:
'Hej Art, ti voliš boks', a ovaj drugi tip, on je bio hrvač. I počeli su pričati onako bezbrižno. Što misliš tko je jači, jedan bokser ili jedan hrvač? Oprobali smo, sve je trajalo 22 sekunde. To nisam nikad zaboravio“, pričao je u medijima nakon toliko godina“, Art.
Je li legalno, što je to?
Ideju Arta Davieja nitko nije shvaćao ozbiljno. Posebno su ljuti bili vlasnici tradicionalnih akademija koji su svoje kandidate, učenike, odgajali na tome da je upravo njihova disciplina ona najbolja. Treneri, učitelji, su se jednostavno plašili što će se dogoditi ako se neki njihov kandidat nađe u oktagonu i izgubi. Izgubi meč a akademija kredibilitet.
Jedna dobra karta, u tom trenutku jaki adut Arta Davieja su bila braća Gracie koji su sa sobom u Ameriku donijeli porodični recept za jiu-jitsu. Oni su imali garažu u kojoj su trenirali i organizirali mečeve (Gracie Challenge) protiv boraca iz nekih drugih borilačkih sportova. Ako ste bili dovoljno hrabri.
"Pomogao sam Rorionu jednom od braće s direktnom marketinškom kampanjom za njegovu školu borilačkih vještina i na kraju sam dao otkaz u reklamnoj agenciji te ga uvjerio da otvori društvo s ograničenom odgovornošću u Coloradu, jednoj od država za koju sam mislio da će najvjerojatnije dozvoliti ono što smo imali na umu“, pričao je je Davie.
Za Roycea nije bilo dileme. Naravno, ipak je tu sada upleten njegov brat.
"Moj brat je rekao: 'Organiziram ovaj turnir. Bit će to tri borbe u jednoj noći. Da li želiš biti dio toga?' Odrastajući kao Gracie, čekao sam ovakvu priliku. Ja sam proizvod očevog rada i njegove kreacije. Cijeli život sam radio ono što sam od njega naučio, rekao je u iInterviewu za "The Independent".
Oni najbolji nisu bili spremni ići u nepoznato
Art I Rorion su krenuli, tražili, lovili različite borce, ali oni najbolji sui h odbijali. Poput Ernesta Hoosta ili recimo Hulka Hogana. Mnogi poznati nisu bili sigurni koliko je organizacija jednog ovakvog događaja uopće legalna, što ako se recimo pojavi policija i sve ih uhiti. Čak su neki tražili da isti događaj bude zabranjen.
Ako Art I Rorion nisu mogli dobiti najboljeg karatistu, onda su tražili prvog sljedećeg. Tako je isto bilo i sa ostalim borilačkim vještinama. Njihova želja je bila jasna. Na jednom mjestu okupiti borce iz iz različitih disciplina, uključujući boks, kickboxing, hrvanje, karate i brazilski jiu-jitsu, kako bi u međusobnim obračunima dobili najboljeg. Pravila su bila jasna. Bez ugriza i “kopanja” očiju. Mečevi su mogli završiti nokautom ili predajom.
“Nije bilo pravila. 'Trebaju li mi bokserske rukavice?' Ne. 'Trebaju li mi štitnici za potkoljenice?' Ne. 'Sve je dozvoljeno?' Da. 'Ali šta ako ga udarim nogom u jaja?' U redu je.“pričao je Royce.
Art želi PPV prijenos, nitko ne želi surađivati
Ni TV kuće, one najbolje nisu bile zainteresirane za prijenos.
"ESPN, Showtime i HBO su nas odbili i onda sam pokucao na vrata Boba Meyrowitza u SEG-u. Morao sam riskirati. Nismo imali potpisan ugovor do dan prije početka priredbe. Znao sam ako nema ugovora nema PPV-a. Pregovarali smo i od jednog od rukovodilaca SEG-a sam saznao da bez potpisa na tom ugovoru ne mogu organizirati PPV. Pomislio sam, hajde da vidimo koliko daleko možemo ići s ovim, i insistirao sam da, iako ćemo mi platiti honorare boraca za prvi UFC događaj, SEG treba da plati honorare za ostala četiri događaja u našem ugovoru. Rekao sam im, vas financira BMG, Bertelsmann Music Group, najveća privatna zabavna kompanija na planeti u tom trenutku, tako da honorari moraju izaći iz vašeg džepa. Bila je to rizična igra, i da je SEG otkrio moj blef, ja bih propao” sjeća se Artie. Campbell McLaren, director pomenute kompanije je odradio veliki dio posla.
Artie je ispunio svoj san
Svijet sporta je dobio nešto novo. Nešto što ne priznaje neka dotadašnja pravila “tipa ne udaraj protivnika koji je pao” ili koji je na koljenima. Dozvoljeno nasilje, polomljeni zubi, krvave glave, ostaci krvi u oktogonu. Nikakva pravila. Još u TV prijenosu.
Najveća briga ljudi u produkciji je bila kako popuniti program od tri sata. Opravdana, jer kada se sve podvuklo borbe su trajale zamislite -13 minuta i 25 sekundi. U prvom krugu je Kevin Rosier (kikbokser) sredio Zanea Fraziera (Kempo), Royce Gracie (Brazilian Jiu-Jitsu) boksača Arta Jimmersona. U posljednjem četvrtfinalu Ken Shamrock (Shootfighting) je razbio Patricka Smitha (Taekwondo). Gerard Gordeau i Royce Gracie su stigli u finale preko Rosiera i Shamrock, Brazilac je uzeo prvi turnir. Zvanično tada “The Ultimate Fighting Championship”.
"Zgrabili smo tigra za rep“, rekao je Davie za Bleacher Report.
"Bilo je kao san. Znali smo da će biti veliki hit.“
Te večeri, 12. studenog svijet borilačkih sportova je dobio žestok udarac. Boks je nekako preživio, neki su potpuno nestali, ali da ne lažemo. Svi znamo što je danas UFC. Udarci boraca u oktagonu su bili jaki, ali ovaj prodavača automobila je bio najjači.
