Bio je to sasvim običan trkači dan na Donington Parku. Nedjelja, 16. 4. 2017.. godine je bio rezerviran za utrke Formule 4. Billy Monger je bio još jedan vozač koji je tražio svoje mjesto pod automobilističkim suncem. JHR Developments je bila njegova ekipa treću godinu zaredom. U toj "generaciji" su između ostalih bili i neki vozači koji će se probiti u svijet Formule 1 poput Logana Sargeanta ili ove godine sjajnoga Oscara Piastrija.
Kobna nedjelja
Vozio se četvrti krug na kultnoj stazi kada se Monger počeo probijati tamo negdje sa začelja poretka, boreći se sa za što bolju poziciju na stazi. Nažalost nije očekivao da će u zavoju Schwantz naletjeti na poprilično usporeni bolid Finca Patrika Pasme. Ako ste nekada gledali utrke Formule ili neki drugih serija onda možete pretpostaviti kako izgleda kada se na stazi jednostavno pojavi vozilo. Za onoga koji nailazi jednostavno nema spasa.
Billy se žestoko zabio, kamera koja je bila postavljena na njegov bolid najbolje opisuje silinu udarca. Monger je bio potpuno svjestan nakon sudara, ali silina udara je natjerala redare i medicinski ekipe da skoro dva sata rade na izvlačenju mladog Britanca iz bolida. Već tada su svi oni koji su se našli u blizini bolida bili svjesni kako je Monger teško stradao. Helikopterom je prebačen u bolnicu,
Tamo je stavljen u induciranu komu dok su liječnici pokušavali izvesti operaciju kako bi mu spasili noge. Nažalost, ništa nisu mogli učiniti te je donesena odluka da mu se amputiraju obje potkoljenice.
Probudio se bez noga
Četiri dana kasnije nakon što je operacija završena i njegovo stanje stabilizirano, Monger je probuđen iz inducirane kome. Ostao je u bolnici i počeo je disati i govoriti bez pomoći aparata. Nažalost, morao je biti spreman na sve. Na jedan sasvim drugi život. Imao je samo 17 godina.
"Bio sam u bolnici oko pet tjedana i tijekom tog perioda imao sam 9 ili 10 operacija. Također sam imao nekoliko kontrolnih operacija nekoliko mjeseci kasnije. Fizički oporavak je bio dug proces. Ali samo 11 tjedana nakon nesreće, vratio sam se za volan automobila na trkaćoj stazi s ručnim kontrolama. Nije to bio nivo utrkivanja na koji sam navikao u Formuli 4, ali mi je bilo važno da negdje ponovo počnem. Krajem siječnja 2018. godine, vratio sam se u trkaći automobil Formule 3. Bio sam odlučan da nastavim karijeru koju sam imao prije nesreće. Tijekom tog perioda, još uvijek sam se oslanjao na pomagala za hodanje. Nisam samostalno hodao s protezama sve do polovine godine", ispričao je kasnije Billy Monger.
Uz sav pakao koji je prošao nije želio odustati od svoje priče, sna da će jednog dana postati vozač Formule 1. Ipak, morao je na neki drugi način sazrijevati u odnosu na svoje prijatelje, društvo iz svijeta automobilizma. Dok su se neki probijali prema Formuli 1, neki završavali škole, Billy je morao učiti hodati.
"Mnogi ljudi su me počeli nazivati 'inspirativnim' i slično. I sjećam se da sam kao 18-godišnjak govorio: "Ja sam samo dijete koje voli utrke i želi biti vozač F1 i koje je imalo nesreću. Nisam se promijenio, ali način na koji su me ljudi gledali jeste."
Billy je na postolju
Samo 11 mjeseci nakon nesreće, Billy se ponovo utrkivao na Oulton Parku i završio na izvanrednom 3. mjestu. Billy je na raspolaganju imao modificirani F3 bolid koji je napravio Carlin, a modifikacije su uključivale pomicanje papučice kočnice prema gore kako bi mogao kočiti koristeći jedan od svojih batrljaka noge, te zamjenu papučice gasa polugom postavljenom na volanu. Billy je bio baš uporan. Sljedeće godine je u Francuskoj slavio i pobjedu. Naravno, za mnoge oko njega veliku, za njega je to bilo nešto sasvim normalno. Nakon trijumfa samo je poslao laganu poruku novinarima:
"Billy the Whizz se vratio".
The Wizz je nadimak koji je dobio od glumca Sunga Kanga. Mongerovi roditelji su bili prisutni u filmskoj industriji na određeni način. Tata je bio električar, mama šminkera čiji je rad na filmovima o Harryju Potteru doveo čak do nominacije za Oscara 2012. godine. I tako, dok je mama šminkala Kanga, na setu jednog od nastavaka Brzi i žestoki, pričala je o svom sinu koji vozi Formulu. Kang je predložio da "mali" sebi napravi vizit karte na kojim će pisati "nešto brzo".
Drugi dio priče o Billyju the Whizzu još je zanimljiviji. Tijekom korone, Billy i njegov otac su napravili privatnu teretanu, Billy je počeo sve više raditi na snazi. U jednom trenutku je tražio veliki i pravi izazov u svojoj karijeri.
"2021. godine sam pješačio, vozio bicikl i kajak 225 kilometara za četiri dana kako bih prikupio novac za britansku dobrotvornu organizaciju Comic Relief. Radio sam s trenerom na pripremi i to mi je dalo nešto na čemu ću raditi nakon COVID-a. Nakon toga, znao sam da mi je potreban još jedan fizički izazov. Moj trener se dosjetio ideje da sudjelujem na Ironman Svjetskom prvenstvu u Kailua-Koni na Havajima u listopadu 2024. – s ciljem obaranja svjetskog rekorda za dvostruko amputiranu osobu. Počeo sam s intenzivnim treninzima za to u listopadu 2023. godine, godinu dana prije utrke. To je bila potpuno nova metodologija treninga za mene. Tijekom moje trkačke karijere, puno sam trenirao mišiće trupa i vrata te radio na koordinacijskim vještinama, sve kako bih održao nivo kondicije koji je potreban za utrku automobila. Ali za Ironmana, morao sam izgraditi svoju aerobnu izdržljivost", reći će Billy.
Gotovo nemogući cilj
Sada su to bili posebno treninzi, morao je promijeniti način ishrane, najveći problem su bile proteze koji naravno nisu bile udobne za veće distance. Uz sve to, Billy realno nije imao pojma što je to Ironman. Okušao se u nekim polutriatlonima, ali ovo na Havajima je pravi pakao. Uz sve to, Billy je izjavio kako želi oboriti svjetski rekord za dvostruko amputiranu osobu u prelasku staze, koji je iznosio 16 sati i 26 minuta. Zašto mu je to trebalo? Tko zna? Da stvar bude gora, uopće nije imao pojma što je kraul stil u plivanju. Onda se počeo raspitivati, gledati snimke. Od nesreće, najdalje što je Monger pretrčao bilo je 5 km, prije nego što je nelagoda oko proteza postala prevelika pa je morao je stati i ukloniti ih. Uz to poprilično se plašio ajkula.
"Svi su stalno pričali o Havajima i ajkula. Ja sam se pitao što će biti ako me ajkule napadnu...
Međutim, Billy nije imao problema s ajkulama ali jeste da meduzama. Ali ništa, baš ništa ga nije moglo zaustaviti. Billy kao da je ovisan o ekstremnim izazovima. Što je situacija teža, on je bolji, brži. Na kraju sam oborio svjetski rekord kada su u pitanju sportaši s dvostrukim amputacijama. Njegovo vrijeme je bilo 14:23:56.
"Kona nije bila laka utrka. Dvije meduze su me ubole tokom plivačkog dijela, što nije bilo idealno. Ali biciklistički dio je prošao zaista dobro – ciljao sam na manje od 8 sati, a trebalo mi je otprilike 7,5 sati. Tijekom moje najduže trening vožnje prije utrke, malo sam istegnuo tetivu – pa sam bio zabrinut zbog toga, ali je izdržalo. sjećam se da sam razmišljao o nesreći kada sam se približavao cilju Ironmana, kao: 'Bi li ikada uradio ovo da mi se ta nesreća nije dogodila? I onda je prošao kroz cilj.
Billy Monger... Ti si Ironman!“ To je bila najvažnija stvar.
Novi cilj Paraolimpijada 2028. godine
Osjetio je veliko olakšanje što nije iznevjerio dobrotvornu organizaciju. Ali onda, dok su ga okruživali roditelji i ljudi koji su bili njegov tim podrške, počeo je shvaćati obim njegovog postignuća.
"Na utrkama imate kacigu, tako da ne možete baš čuti kada pređete ciljnu liniju. U tom trenutku ste solo, sve dok se ne vratite u boks i ne vidite sve, a do tada se već malo smirite. Sirova reakcija na Ironmana bila je mnogo drugačija, jer možete vidjeti, osjetiti, čuti sve.“
Ispunio je svoj cilj, pokazao da "ne mora biti inspiracija drugima; samo treba biti svoj". I dalje je osoba koju privlače ideje zbog kojih mora ići do krajnjih granica. Sada je pred sebe stavio novi cilj. Nastup na paraolimpijskim igrama u Los Angelesu 2028. godine. Treneri, koji imaju iskustva u treniranju paraolimpijaca, analizirali su njegove rezultate treninga i izračunali da bi mogao biti kandidat u paratriatlonu, što je sprint distanca koja se sastoji od 750 metara plivanja, 20 km vožnje bicikla i 5 km trčanja.
"Ako mogu trčati Ironman, ako mogu oboriti svjetski rekord, zašto ne bih mogao osvojiti zlatnu medalju na sljedećim Paraolimpijskim igrama?“ pita se Billy. Nakon svega što je prošao svi moramo vjerovati da može. Može.
