"U praksi primjećujemo veći broj djece koja se javljaju na logopedsku procjenu nego ranijih godina. Teško je govoriti o stvarnom porastu učestalosti, ali zasigurno raste broj prepoznatih i dijagnosticiranih teškoća. Roditelji su danas informiraniji i ranije traže pomoć, a vrtići i škole češće upućuju djecu na procjenu", kazala je za Bljesak.info magistra logopedije i specijalista rane intervencije Irina Pandža.
Kako je istaknula Pandža, pravovremena reakcija može napraviti veliku razliku. Izrazito je bitno da roditelji na vrijeme reagiraju jer što dijete ranije počne ići na logopedske tretmane to će napredak biti brži i učinkovitiji.
Da sve više roditelja traži pomoć logopeda složne su i magistra logopedije Ana Soldo, zaposlena u Ustanovi Dječji vrtići Mostar, te magistra logopedije Marija Krišto iz Logopedskog kabineta Labora.
"Roditelji su danas informiraniji, pedijatri češće upućuju djecu na procjenu, a društvo u cjelini ima veću svijest o važnosti ranog poticanja komunikacijskih vještina", kazala je Krišto.
Logopetkinje su složne kako je najveći uzrok govornih teškoća kod djece pretjerana izloženost ekranima od najranije dobi koja za posljedicu ima nerazvijen govor ili govor koji nije razvijen u skladu s uzrastom.
"Pretjerana izloženost ekranima smanjuje prilike za spontanu komunikaciju, dijalog i zajedničku igru, koji su temelj razvoja jezika", istaknula je Krišto.
Naglasila je kako još uvijek ne postoji dovoljna razina osviještenosti o činjenici da logoped u procjeni djeteta promatra i rani motorički razvoj artikulatora te sam izgled i funkciju govornih organa.
Kako je pojasnila Krišto za Bljesak.info, razvoj govora ne ovisi samo o slušanju i imitaciji već i o pravilnom radu mišića usana, jezika, obraza i čeljusti.
"Zbog toga se u logopedskoj anamnezi često prikupljaju podaci o ranom hranjenju odnosno dojenju, načinu i trajanju žvakanja, vrsti hrane, korištenju dude ili bočice. Sve su to čimbenici koji imaju značajan utjecaj na razvoj orofacijalne muskulature. Dugotrajno korištenje kašaste hrane, kao i produljena upotreba dude,a nazovimo ih novim negativnim stilom života, mogu dovesti do slabijeg razvoja mišića potrebnih za govor, a posljedično i do različitih govorno-jezičnih i artikulacijskih poteškoća", istaknula je.
Krišto je dodala kako je govor usko povezan s cjelokupnim razvojem djeteta, osobito motoričkim i senzornim te naglasila kako kroz kretanje, igru i istraživanje okoline dijete ne razvija samo tijelo, već i moždane strukture važne za razvoj govora i jezika.
"Možemo to usporediti s učenjem stranog jezika, ako se osoba nađe u novoj zemlji, ali minimalno komunicira s okolinom, napredak će biti spor. Slično je i kod djece, bez aktivne, dvosmjerne komunikacije i bogatog iskustva, razvoj jezika odvija se sporije", kazala je Krišto.
Naglasila je kako postoje i djeca kod koje je kašnjenje u govorno-jezičnom razvoju posljedica razvojnih teškoća ili drugih čimbenika koji nisu isključivo povezani sa stilom života.
Takve je situacije ponekad teško unaprijed predvidjeti, zbog čega su pravovremeno prepoznavanje odstupanja i rana reakcija od iznimne važnosti.
-webp.webp&w=1920&q=75)
Logopetkinja Pandža za Bljesak.info je kazala kako bi dijete do druge godine trebalo izgovarati pedesetak riječi te zatim svakodnevno usvajati nove riječi.
"Rečenice bi trebale biti minimalno s dva člana, primjerice: 'Daj dudu'. Ako ovo izostaje ili dijete ima siromašan rječnik za dob te ne razumije neke jednostavne naloge, roditelji bi se u tom slučaju trebali javiti logopedu", pojasnila je Pandža.
Dodala je kako je kod netečnosti u govoru u vidu mucanja ili brzopletosti procjena uvijek preporučljiva.
Logopetkinja Ana Soldo navela je kako nikada nije prerano da se roditelji jave logopedu, posebno u slučajevima kad osjete zabrinutost.
"U tom slučaju logoped utvrđuje govorno jezični status i daljnje korake, tj. savjetovanje ili uključivanje u logopedski tretman. Javljanje logopedu ne treba odgađati jer nikada nije prerano", kazala je te dodala kako na razvoj djeteta najviše možemo utjecati do treće godine što je suprotno od vjerovanja da dijete ne treba logopeda prije treće godine.
Logopetkinja Marija Krišto istaknula je kako se u praksi pokazalo kako je roditeljska intuicija jako bitna, no logoped tijekom procjene odlučuje radi li se o prolaznom kašnjenju unutar razvojnih formi ili o odstupanju koje zahtjeva uključivanje u terapiju.
Dodala je kako kod svakog djeteta postoje individualne razlike i određene oscilacije u razvoju koje su prihvatljive no logopedskom procjenom se vidi je li djetetu potrebna terapija kako ne bi došlo do većih teškoća u govorno-jezičnom razvoju.
Krišto je objasnila na što obratiti pažnju kad govorimo o govornim teškoćama.
Ako vam dijete:
• do 12. mjeseca ne brblja i ne reagira na glasove iz okoline,
• nakon 18. mjeseca nema prve riječi ili ih vrlo rijetko koristi,
• ne spaja dvije riječi u jednostavne rečenice nakon 2. godine,
• slabije razumije jednostavne upute u odnosu na vršnjake, to su jasni pokazatelji da se roditelji trebaju obratiti logopedu.
"Ako dijete pred polazak u školu ne izgovara sve glasove pravilno, važno je na vrijeme započeti logopedsku terapiju. Rana intervencija u pravilu je kraća, učinkovitija i djetetu olakšava prilagodbu školskim zahtjevima, dok odgađanje terapije može dovesti do dodatnih teškoća u učenju i komunikaciji", pojasnila je Krišto.
Pandža je za Bljesak.info pojasnila kako jedino rad i trud donose rezultate.
"Odgovor na to pitanje nije jednostavan jer ovisi o više faktora, no kao i u svemu drugome, vrijedi ono, koliko rada i truda, toliko i rezultata. Ukoliko su dijete i roditelj motivirani i uporni u tome da provode vježbe prema savjetima logopeda kod kuće, rezultati će doći i ako dijete polazi terapiju nešto rjeđe od preporučenog", kazala je.
Složna je i njezina kolegica Ana Soldo, koja je posebno istaknula važnost poticajnog okruženja koje roditelji stvaraju kod kuće.
Navela je kako je za uspjeh logopedske terapije najvažnije pravovremeno uključivanje i suradnja s roditeljima.
"Logoped je taj koji postavlja razvojne ciljeve, ali i podučava roditelje kako poticati njihov razvoj u svakodnevnim situacijama", naglasila je Soldo te dodala kako dijete ne progovara zbog rada s logopedom 45 minuta tjedno nego zbog "poticajnog okruženja koje stvaraju roditelji i načina na koji prilagođavaju svoj govor djetetu prema uputama logopeda".
Logopetkinja Marija Krišto pojasnila je kako je dobra logopedska procjena temelj uspješne terapije.
"Jednako je važna i kvalitetna suradnja s roditeljima, budući da se napredak ne postiže isključivo tijekom logopedskog sata. Sve ono što se radi na terapiji potrebno je prenositi u svakodnevne kućne aktivnosti i redovito vježbati", kazala je Krišto.
Naglasila je kako su djeca najčešće uključena u logopedsku terapiju jednom tjedno, što samo po sebi nije dovoljno za značajan napredak te su upravo roditelji ključni dio terapijskog procesa.
"Često znam reći roditeljima da ne očekuju da će djeca s njima sjediti 45 minuta kao s logopedom, pogotovo djeca manje kronološke dobi, no kroz česte svakodnevne situacije, igru, razgovor, čitanje i rutinu, ubace dio onoga što vježbamo i tako omogućuju kontinuitet rada i stvarni napredak u govoru i jeziku no jako je bitan taj kontinuitet", kazala je Krišto.
Na naše pitanje raste li potreba za više logopeda u Mostaru logopetkinje su odgovorile potvrdno.
"S obzirom na broj djece koja čekaju na procjenu i terapiju, može se reći da potreba za logopedima u Mostaru postoji i da naš sustav teško prati potrebe obitelji. Posebno je važno jačati dostupnost rane intervencije", istaknula je logopetkinja Pandža.
Složna je i Soldo koja je naglasila kako nije konkretno problem u broju logopeda nego u broji otvorenih radnih mjesta.
"Logopeda imamo, ali raste potreba za novim radnim mjesta u vrtićima, školama, domovima zdravlja te bolnicama", kazala je.
Logopetkinja Krišto pojasnila je kako je sustav u zdravstvu preopterećen, a proces zapošljavanje stručnjaka u ostalim sustavima odvija se sporo i ne prati stvarne potrebe.
"U Mostaru se sve jasnije osjeća nerazmjer između rastućeg broja djece kojima je potrebna logopedska podrška i dostupnosti logopedskih usluga u javnom sustavu", navela je Krišto.
Istaknula je da se ovaj problem posebno odražava u školskom obrazovanju gdje djeca dolaze s nerazvijenim govorno-jezičnim vještinama.
Dodala je kako nedostatak logopeda u školama i vrtićima dodatno otežava pravovremenu podršku, zbog čega se odgovornost često prebacuje na roditelje ili privatni sektor.
Time djeca ne započinju školovanje s jednakim polazišnim mogućnostima, iako je potreba za stručnom podrškom iz godine u godinu sve veća.
Mostarske logopetkinje složne su kako sve više djece ima govorno-jezične teškoće, a glavni krivci su suvremeni način života, previše vremena pred ekranima te premalo razgovora i igre s odraslima. Dobra vijest je da rano prepoznavanje i uključivanje logopeda čini veliku razliku. Zato je važno ne čekati jer svako dijete zaslužuje priliku razvijati govor i jezik u punom potencijalu, od najranije dobi.
