"Zašto moje dijete još ne govori?", "Je li normalno da izgovara riječi krivo?", "Trebam li potražiti pomoć ili će sve doći s vremenom?", to su samo neka od pitanja koja svakodnevno muče mnoge roditelje. Govorni razvoj kod djece varira, ali postoje jasni znakovi kada je važno reagirati na vrijeme.
O toj osjetljivoj temi razgovarali smo s logopedom i psihologom iz Centra za psihofizičke i govorne poteškoće djece i adolescenata kako bismo saznali: kada je pravo vrijeme obratiti se logopedu?
Roditelji se često pitaju kada je pravi trenutak za odlazak logopedu i kako prepoznati je li razvoj govora njihova djeteta u skladu s očekivanjima za određenu dob. Iako svako dijete ima svoj ritam, postoje jasno definirani miljokazi jezično-govornog razvoja koji mogu ukazati na potrebu za stručnom podrškom.
"Jezično-govorni razvoj djeteta prati određene miljokaze koje je važno poznavati kako bismo mogli pravovremeno reagirati na moguća odstupanja," objašnjava mag. logoped Karla Gardavski iz Centra za psihofizičke i govorne poteškoće djece i adolescenata. "Kod mlađe djece važno je pratiti kada se pojavljuje prva riječ sa značenjem, kako koriste geste u komunikaciji, te počinju li slagati dvočlane i tročlane iskaze i razumiju li ih sukladno svojoj dobi."
Prema riječima logopeda, važno je i da roditelji znaju do kada se očekuje usvajanje svih glasova u govoru: "Djeca bi do pete godine trebala ovladati svim glasovima, pa se ne preporučuje čekati polazak u školu za korekciju izgovora."
Roditelji često nisu sigurni kada "čekati još malo”, a kada je vrijeme za prvi logopedski pregled, ali postoje određeni znakovi koji jasno ukazuju na potrebu za stručnom procjenom.
"Primjerice, zakašnjela pojava prve riječi, smanjeno brbljanje u prvoj godini života, oskudan očni kontakt, slabiji odgovor na ime ili izostanak uporabe i razumijevanja govora i gesta, sve su to razlozi za javljanje logopedu," ističe Gardavski.
Također upozorava da "bi bilo dobro potražiti pomoć stručnjaka ako dijete u dobi od 2 i pol godine ne ispunjava naloge i u ekspresivnom rječniku ima manje od 50 riječi", to može biti pokazatelj usporenog jezičnog razvoja te svakako zahtijeva logopedsku procjenu.
Osim kašnjenja u razvoju govora i jezika, Gardavski ističe da indikacije za pregled uključuju i poteškoće u hranjenju i gutanju, prisutnost neuroloških ili organskih oštećenja, pojavu netečnosti u govoru (poput mucanja), oštećenje sluha, promjene u glasu, artikulacijske teškoće te smetnje u učenju i razumijevanju jezika.
Idealne dobne granice za početak terapije nema. Stručnjaci naglašavaju kako je važno reagirati na svaku sumnju i potražiti pomoć što ranije.
"Važno je reagirati na svaku sumnju i potražiti pomoć stručnjaka. Nije preporučljivo čekati ‘pravo vrijeme’ jer pravo vrijeme je ono kada dijete pokaže da mu treba podrška."
Rana intervencija u logopedskom tretmanu ključna je zbog toga što u najranijoj dobi mozak ima najveću sposobnost razvoja i učenja. Pravovremeno prepoznavanje i tretiranje poteškoća od velike je važnosti za djetetov cjelokupni razvoj, poručuju iz centra.
Tipičan logopedski pregled traje od 30 do 45 minuta, a po potrebi i dulje, te je u potpunosti prilagođen djetetovoj dobi i mogućnostima. Pregled je bezbolan, a njegov je cilj procijeniti razvoj djetetove komunikacije, jezika i govora. "Pregled uključuje razgovor s roditeljem o razvoju djeteta, promatranje kroz igru ili zadatke, procjenu razumijevanja i izražavanja, kao i ispitivanje jezično-govornog statusa i oralne motorike," objašnjavaju iz Centra.
Na temelju dobivenih rezultata, izrađuje se individualizirani terapijski plan koji uključuje ciljane vježbe. Stručnjaci naglašavaju važnost suradnje s roditeljima: "Volimo roditeljima objasniti da je logopedski tretman poput treninga, ako se vježba samo jednom tjedno, bez svakodnevnog angažmana, ne može se očekivati napredak."
Centar za psihofizičke i govorne poteškoće djece i adolescenata djeluje pri Domu zdravlja Mostar unutar Službe za zaštitu mentalnog zdravlja u zajednici.
Roditelji mogu naručiti dijete na pregled putem broja 036/341-983, koji pripada Centru za psihofizičke i govorne poteškoće djece i adolescenata, a dostupan je i na mrežnoj stranici Doma zdravlja u Mostaru. Nakon procjene, roditelji dobivaju konkretne smjernice koje trebaju primjenjivati do početka tretmana, a u nekim slučajevima, zahvaljujući pravilnom poticanju i logopedskom praćenju, tretman se pokaže i nepotrebnim.
Emocionalni razvoj ima iznimno važnu ulogu u razvoju govora i komunikacije kod djeteta. Psihologinja Daria Grbeša iz Centra za psihofizičke i govorne poteškoće djece i adolescenata ističe kako su "emocije i jezik duboko povezani još od najranijih dana života".
Ključnu ulogu u tom odnosu ima sigurna privrženost djeteta prema skrbnicima. Djeca koja se osjećaju emocionalno sigurno imaju više samopouzdanja za verbalnu interakciju, bogatiji rječnik i razvijeniju socijalnu komunikaciju. Takva sigurnost potiče ih na istraživanje i izražavanje, čime se prirodno potiče i jezični razvoj.
Grbeša naglašava i važnost emocionalne regulacije: "Djeca koja mogu prepoznati i regulirati svoje emocije lakše nauče izražavati svoje potrebe, misli i osjećaje riječima." Emocionalna zrelost time postaje preduvjet za verbalnu komunikaciju i lakše uspostavljanje odnosa s drugima.
"S druge strane, djeca koja se bore s emocionalnim poteškoćama, poput anksioznosti ili nesigurnosti, često izbjegavaju verbalnu komunikaciju, povlače se i imaju teškoće u izražavanju, što dodatno može pogoršati postojeće govorne smetnje, primjerice mucanje", ističe psihologinja.
Govorne teškoće često se ne manifestiraju samo kroz govor, već i kroz djetetovo ponašanje, emocionalne reakcije i odnos prema okolini. Prema riječima psihologinje Grbeše, važno je obratiti pozornost na to kako dijete koristi govor u interakciji te kako reagira u komunikacijski zahtjevnim situacijama.
"Znakovi koji mogu ukazivati na dublje govorne ili jezične teškoće često uključuju frustraciju, ljutnju ili agresiju kada dijete ne može riječima izraziti svoje potrebe, kao i povlačenje, izbjegavanje komunikacije, ili nekorištenje govora u situacijama gdje se to očekuje."
Dijete može pokazivati neprimjerene reakcije jer ne razumije verbalne ili neverbalne signale iz okoline poput izraza lica ili tona glasa. Dodatni pokazatelji uključuju korištenje ponavljajućih fraza (eholaliju) umjesto spontanog govora, te kašnjenje u razvoju simboličke igre, koja je usko povezana s razvojem jezika i emocija. Takve poteškoće, ako se ne prepoznaju na vrijeme, mogu negativno utjecati na djetetovo samopouzdanje.
"Govorne poteškoće mogu značajno utjecati na emocionalnu sigurnost djeteta, njegovu sliku o sebi i odnose s drugima," objašnjava Grbeša. "Djeca koja se suočavaju s tim izazovima često izbjegavaju govor pred drugima zbog straha od ismijavanja ili nerazumijevanja, što s vremenom može dovesti do socijalne anksioznosti, osjećaja izoliranosti i gubitka samopouzdanja."
"Tek strpljiva i podržavajuća komunikacija s djecom može pomoći u očuvanju i jačanju njihovog samopouzdanja", zaključuje Grbeša.
"Uvijek sam mišljenja da je bolje doći i čuti da je sve u redu, nego propustiti pomoći djetetu u pravom trenutku. Logopedski je pregled bezbolan, neobvezujući i dovoljan za dobivanje jasne slike djetetovog razvoja i otklanjanje sumnje u određena odstupanja.", zaključuje mag. logoped Karla Gardavski.
