Ljudski um nakon ponoći funkcionira drugačije – skloniji je negativnim mislima, impulzivnim odlukama i rizičnim ponašanjima, upozoravaju znanstvenici u istraživanju objavljenom u časopisu Frontiers in Network Psychology.
Dok svijet tone u mrak, mozak ulazi u fazu u kojoj padaju kočnice, a emocije i nagoni poprimaju drugačiji ritam. Ljudi koji ostaju budni duboko u noć često osjećaju tjeskobu, žudnju za cigaretom, hranom ili donose odluke koje bi danju procijenili kao nerazumne.
Prema znanstvenicima s Harvarda i drugih sveučilišta, ljudski organizam i mozak slijede prirodni 24-satni ritam koji utječe na emocije i ponašanje. Danju su mozak i tijelo programirani za aktivnost, a noću – za odmor.
No, ako ostanemo budni, taj se ritam poremeti. Evolucijski gledano, ljudi su noću bili izloženi većem riziku, pa je pažnja prema negativnim podražajima postala izraženija. Ta pojačana osjetljivost, kažu autori, danas može dovesti do impulzivnosti, rizičnih odluka i čak samodestruktivnih postupaka.
Neurologinja Elizabeth Klerman s Harvarda ističe da milijuni ljudi ostaju budni u sitnim satima, iako njihov mozak tada “ne funkcionira kao tijekom dana”. “Potrebno je više istraživanja jer noćna budnost utječe na zdravlje i sigurnost, ne samo pojedinca nego i drugih ljudi”, upozorila je Klerman.
Znanstvenici su kroz dva primjera pokazali ozbiljnost problema: ovisnik o heroinu koji danju kontrolira poriv, ali noću posustaje, te student koji zbog nesanice razvija osjećaj beznađa i očaja. I jedno i drugo može završiti tragično – samoubojstva i samoozljeđivanja znatno su češća između ponoći i šest ujutro.
Prema istraživanjima, rizik od samoubojstva noću je tri puta veći nego tijekom dana. Autori teorije “Mind After Midnight” navode da tada “suicid, ranije nezamisliv, postaje prividni izlaz iz usamljenosti i boli, dok nema nikoga budnog da zaustavi tragediju”.
Noć je i vrijeme kada su češći slučajevi predoziranja. Studija provedena 2020. u Brazilu pokazala je da je rizik od predoziranja opioidima 4,7 puta veći noću nego danju.
Dio objašnjenja leži u nedostatku sna i “pokriću” koje pruža mrak, no istraživači vjeruju da su ključni i neurološki procesi koji se mijenjaju tijekom noći. Još nije u potpunosti istraženo kako kombinacija deprivacije sna i biološkog ritma utječe na nagrađivanje i motivaciju u mozgu.
To je posebno važno za radnike u noćnim smjenama – liječnike, pilote, zaštitare – čiji mozak svakodnevno djeluje izvan prirodnog ciklusa budnosti i sna.
“Za oko šest sati dnevno znamo vrlo malo o tome kako ljudski mozak radi”, zaključuju autori. “Bilo da spavamo ili smo budni, um nakon ponoći ostaje misterij.”
