U Mostaru se nastavlja predstava prozivanja dozvola, predznaka i dvoznaka. Mnogi svjesno iskorištavaju činjenicu da je sunce u gradu uz Neretvu dovoljno osušilo fitilj da je dovoljna mala iskra da planu stare vatre. No, zbog političkih bodova, jeftinih koji skupo koštaju, blebatela sa svih razina i strana su spremna na sve.
One koji drže silne prodike i oni koji se od prodika prodikama brane, ne zanima recimo to što Mostar opet kasni s proračunom i što je proračun toliko šupalj da su ugroženi i ugovori s asistentima za potrebitu djecu u vrtićima. To oni, koji se kunu u strane, znakove, predznake i dvoznake, uopće ne zanima. Njima je život još uvijek u zapišanim terenima i natezanju mlaza da dosegne što dalje. Život, onaj stvari, ih ne zanima.
Mladi u BiH, njih 500, učilo je kako glasati na izborima. Nitko im nije rekao da se ne zna hoće li moderne tehnologije na kojima su učili da se ne kradu glasovi uopće biti u upotrebi. Oni s predznacima i dvoznacima navijaju da ih ne bude.
Vijesti da sve poskupljuje i da očekujemo nova poskupljenja nisu nikom više napete. Ni javnosti koja šuti, trpi i plaća, ni vlastima koje bi se trebale pozabaviti životom onih na čije glasove računaju.
Nakon nove runde penala, Bosna i Hercegovina plasirala se na svjetsko nogometno prvenstvo.
Nakon bezbroj neuspjeha i poraza, nakon opjevanih nesreća u doigravanju, lopta se ipak otkotrljala na stranu zemlje kojoj se sve okotrljava nizbrdo. Na nogometnu sreću, ali na nenogometnu stvarnost, sad će u drugi plan pasti svi problemi a gospoda zadužena za stvaranje problema jedva će dočekati mantru da je narod zaslužio malo radosti.
Nakon svjetskog prvenstva, krenut će prava igra. Ostaje vidjeti koliko će lovci na glasove igrati na penale i koliko će trubiti ono što sada trube o zajedništvu, snazi i zaslugama.
Svjetski dan šale.
U Bosni i Hercegovini onome tko pokuša prodati neku foru i ne ide najbolje jer u ovoj zemlji se događaju takve stvari da čovjek nije siguran je li sve ovo oko nas jedna velika, neslana šala.
Nema uspjeha ako se ne radi pošteno, poručio je Sergej Barbarez na dočeku u Mostaru. Politika je pod krinkom sportskog saveza upriličila doček, ali, da je dobro slušala, čula bi da se samo s čistim namjerama mogu ostvariti dobri rezultati.
Za to vrijeme, Mostar proživljava još jedno iživljavanje visoke politike i niske udarce onih koji bi kao trebali misliti na jedan bolji grad. U Komunalnom, koje je uspjelo isposlovati poskupljenje svojih usluga za koje tvrde da neće biti na teret građana, nastao je novi kaos.
Samovoljom direktora, dan nakon što je poduzeću udovoljeno željama, otkaz je dobilo tridesetak ljudi, a onda je dan nakon toga direktor dobio nogu. Prljava je mostarska čistoća i grad će sigurno još dugo čekati pravu metlu da se kao jedno turističko središte, kao jedan od većih i važnijih gradova i kao mjesto življenja u 21. stoljeću počisti.
Čini se kako će najveću metlu u BiH krajem godine preuzeti žena. Šuška se kako će visoki predstavnik otići i da će doći visoka predstavnica. No, za naša blata u kojima se valjamo i za odluke s visoka, svaka je metla premala.
Nogometno ludilo baca sve u drugi plan. Poplave, klizišta, presječeni putevi, cijene goriva, političko dosezanje dna, gašenje tvornica, kaos s vozačima,… ništa nas više ne dira.
Ne dira nas niti izaslanike nova najava propasti sjednice državnog Doma naroda koji je možda jedan od najslikovitijih prikaza u kakvoj je stanju ova zemlja.
Luda regija poludjela je za pjevačem koji ima samo dvije svoje pjesme a rasprodao je deset koncerata u beogradskoj Areni i sad je ispred njega samo Lepa Brena. Čudan je put do uspjeha i čudne su lekcije mladim ljudima za borbe u životu.
Ludilo u svijetu i dalje traje. Rusija i Ukrajina, u ratu koji je pao u drugi plan, razmjenjuju uvjete za primirje. Američki predsjednik, koji je kaos stavio u prvi plan, galami kako u Iranu i oko Irana ratuje u ime Boga.
Bog šuti i trpi.
Naslušali smo se što plaćenih što neplaćenih čestitki za Uskrs raznih dužnosnika.
Rekao bi čovjek da će Raj biti pun naših ljudi i da se u njega ide iz prvih redova crkvi.