Mostar živi kaos i s papirima i bez njih

11.5. – Ponedjeljak

Potvrđeno je. Visoki predstavnik nisko je pao. Christian Schmidt, u kojeg su jedni gledali kao u zaštitnika, drugi kao u najvećeg neprijatelja, odlučio je otići kući. Iako se pokušalo predstaviti da Schmidt ide iz osobnih razloga, pokazalo se, a još će se i pokazati, kako od visokog postoje viši i kako su odluku donijeli oni kojih se puno više pita.

Ne pita se nas puno o nama samima niti smo mi sami ikada pokazali sposobnost da mislimo svojom glavom. Mi smo se jednom zamislili i umislili da smo prevažni, a onda su drugi shvatili da smo u tom našem umišljanju nesposobni za misliti. Mi to nikada nećemo shvatiti.

Nižu se reakcije na Schmidtov odlazak i izlijeću kuknjave iz nekih stranačkih umišljanja. Bojimo se sami ostati sa sobom i drugi vješto koriste naš strah za svoje interese.

Milorad Dodik, s kojim se Schmidt igrao mačke i miša, a sad je vidljivo kome je na dupetu ostao rep a tko ga je podvio, mogao bi biti ponovno tužen. Ovog puta za veličanje ratnih zločinaca. Dodik čini sve da dokaže koliko je slaba ova država. Država se ne trudi ništa.

12.5. – Utorak

Jaka država je posudila više od 150 milijuna eura. Ne zanima to one koji će dugove vraćati.

Ujedinjeni narodi raspravljaju o BiH. Svijet daje svoje mišljenje o našem kaosu i ostavci visokog predstavnika. Mi s niska gledamo na svijet i slušamo priče kako nas naši tješe da se mora preuzeti odgovornost. Svijet je svjestan da mi ne možemo sami. Nismo se dogovorili ni oko čega pa ni oko samovanja u državi.

Opet se branimo tako što krivimo susjede za sve što nam se događa. Nitko ne krivi sebe niti tko propitkuje svoje postupke. Interesi uskog kruga ljudi skupo koštaju ovo društvo.

Dok se u Ujedinjenim narodima raspravlja o nama i dok nam države koje osnovnoškolci iz BiH ne znaju naći na karti, Borjana Krišto u Turskoj govori kako smo otvoreni za sve suradnje. Nije spomenula turskom kolegi nikakvog bjegunca od pravosuđa kojeg očito nitko ne želi pronaći.

13.5. – Srijeda

Sramoti se Mostar. Pokazivanje ljubavi, kako to obično biva u BiH, svelo se na pokazivanje mržnje. Lopta na travnjaku stadiona, za kojeg će se kasnije pokazati da nema papire, nije bila okrugla. Utakmica finala Kupa BiH pokazala je kako smo daleko od pravih rivaliteta i kako se sve svodi na prizemne, plitke i politikama pitke ispade.

Umjesto mažoretkinja na terenu, djece iz omladinskih pogona koji će kroz normalnu prizmu gledati svoje nogometne idole, trofej su okružile jake policijske snage i sve je izgledalo u Vrapčićima kao da je odigrana utakmica kakvog nižerazrednog južnoameričkog loptanja.

Publika je ljubav pokazivala mržnjom a onda su se nekim čudom topovski udari, koji su bacani i s tribina na kojima je sjedila fina mostarska raja, nestali iz kritiziranja mostarskog kaosa. Mostarska lopta ispuhala je.

Ispuhala je i mostarska vlast. U fotofinišu objavio je Klub Bošnjaka da neće na sjednicu Gradskog vijeća. Interesi se brane neradom. A kad se interesi u Domu naroda brane neradom ona se država ruši. Mostarskim neradom se kao država gradi. Ili se samo gradi put visokim politikama preko lokalnih leđa za Opće izbore.

Nisko smo, po tko zna koji put, pali.

14.5. – Četvrtak

Amerika pozdravlja odlazak Schmidta. Nitko im ne smije odgovoriti. Ratko Mladić neće na slobodu. Neki kukaju kako čovjek koji nije imao milosti zaslužuje milost. Donald Trump je u Pekingu. Sad ćemo vidjeti kako se veliki slušaju.

A velikima poslušnost pokazuju i mali u Mostaru. Sjednica Gradskog vijeća održana je bez vijećnika Bošnjaka, koji nisu rekli što će s novčanom naknadom predviđenom za sudjelovanje na sjednici. Bojkotno ludilo koje je zahvatilo Grad prebacilo se i na kulturne ustanove pa se direktori institucija kojima je osnivač Grad nisu odazvali obvezi da predstave izvještaj o svojem radu i o trošenju našeg novca.

Nimalo neprovidni, ali za pravu sliku grada, bili su pitanje i odgovor oko dokumentacije za nogometne stadione u gradu. Mostar stvarno živi jedan kaos. I s papirima i bez njih.

Onda su se bošnjački vijećnici nakon sjednice oglasili i zakukali kako se vrši pritisak na ravnatelje institucija jer ih se zove da predstave svoja izvješća. Svi koji su izabrani i postavljeni da rade, neće da rade. Nije da su radili i kad rade, ali bježanjem nitko neće biti na dobitku. Najmanje grad u kojeg se kunu i kojeg su svojim igricama, s obje strane, svjesno odveli u još jedan kaos.

Očito visoka politika više nema ideja pa se spušta ovako nisko. Građani šute. Ionako ih nitko ne pita što će s još jednom izgubljenom godinom u svojim životima koje lijepe kao sličice u albume.

15.5. – Petak

Christian Schmidt kuka kako će mu biti teško otići jer se zaljubio u ovu zemlju. Kako li je bilo otići onima koji su je zamrzili?

U Sarajevu se bojom i grafitima označavaju prodavaonice vlasnika iz Srbije. Dodik poziva firme da se povuku iz Sarajeva. Fina raja šuti.

Džafer Alić, kojem su svi oprostili izjave od podstanarstvu, kaže kako se kriza u Mostaru opterećuje cijeli hercegovačko-neretvanski kanton. Da se manje priča onako kako to Alić priča, bilo bi manje tereta.

Mostarski muftija, naglasniji od svih političara uz Neretvu, koristi sve trenutke pa i one svete, da umjesto Boga u bogove digne politiku pa ispraćaj na putovanje u sveto mjesto iskorištava za priče o političkom djelovanju i ciljevima. Da se manje priča o bogovima kako to muftija priča, bilo bi manje grijeha.

Bakir Izetbegović bio je kratak i jasan: ''Kandidat za Predsjedništvo sam ja''.

''Ja, i?'', trebali bi odgovoriti potrošeni birači potrošenom lideru.

16.5. – Subota

Zgražamo se jer su djeca iz izgubljenog novčanika uzela 1000 KM. Stariji bi vjerojatno pogledali ima li kamera i bili pametniji. Kako osuđivati kradljivce u zemlji u kojoj roditelji praštaju krađe svojim političkim vođama i u kojem se desetljećima razvija svijet da je dobro da nas kradu ako nas kradu naši?

Navijači uzimaju stvari u svoje ruke. Iz Veleža dolazi priopćenje da kod njih nema mjesta političkim porukama i omalovažavanjima te da sportski tereni nisu za dizanje tenzija. Nevjerojatno je da su se topovski udari izbrisali svima iz memorije ali i mrlje na travnjaku zbog kojih je dignuta čitava zemlja na noge uz unaprijed prokazanog krivca.

U Zenici je pak izbila drama zbog drame. Navijači su odlučili uzeti ulogu cenzora i kazališnih kritičara pa su zaprijetili festivalu da se ne smije izvoditi predstava koja za temu ima nastanak Želje iz Sarajeva.

Dok javnost oprezno komentira kako su navijači plitki, oni idu tako duboko.

17.5. – Nedjelja

Slušamo Izetbegovićevu računicu. Kaže da je Bećirovićevih 14 sada slabije od onih 11 od kojih je izgubio. Valjalo bi prespavati ovu izbornu godinu i probuditi se kad ručno prebroje volju građana jer skeneri neće moći prebrojati što stranke misle da narod misli.

Ljubitelji glazbe u kojoj se ogleda politika, prebrojavali su glasove na Eurosongu pa cijela regija bruji o tome tko je kome dao koliko glasova. Sreća pa je Bosna i Hercegovina dužna novce za to natjecanje pa nas nitko ne zove da pjevamo. Naša brojanja nikad nisu dobra.

Čini se da hercegovački slučaj opet cvjeta. Umjesto ministranata i skupljača milostinje, na misama po grobljima glavnu ulogu ima policija. Što sve kod nas Bog trpi.