Patriotizam skriven u bespjevnom tekstu himne

4.5. – Ponedjeljak

Fizičari su nakon dugog istraživanja otkrili da postoji vrijeme koje ide unazad. Nisu se trebali mučiti. Trebali su samo doći u Bosnu i Hercegovinu, zemlju koja se uporno i slijepo ponosi sobom dok joj svi ponosi nestaju pred nosom, i vidjeli bi opipljivi dokaz za svoje tvrdnje.

U zadnji čas, baš kao što je sve u ovoj zemlji pet do dvanaest, sjetilo se podignuti ruke neradničko tijelo i usvojiti zakon koji bi nas trebao sačuvati sive liste. Dom naroda, koji nas terorizira natezanjem, izglasao je zakon o sprječavanju terorizma. No, kasno je. Sve transakcije iz i u BiH bit će dodatno provjeravane.

Šalju se pisma Vijeću sigurnosti. Visoki predstavnik će pročitati svoj izvještaj o nama pa se u dodatnim pismima piše kakvo je stvarno stanje. Dokaz je to, još jedan, kako nitko ovu zemlju ne vidi isto i kako je nikada neće vidjeti isto.

Vijeće sigurnosti provjerit će mandat visokog predstavnika. Što će biti kad se utvrdi da je radio ''na crno''? Hoćemo li izbrisati zadnjih pet godina kao da se ništa nije dogodilo?

5.5. – Utorak

Petorka je službeno predstavila kandidata za Predsjedništvo BiH. Nije ga trebala ni predstaviti jer se Zdenko Lučić prije nekoliko dana samoproglasio kandidatom pa strankama okupljenima oko ''devedesetke'' nije preostalo ništa drugo nego potvrditi njegove ambicije.

Nije se otkrio nikakav program koalicije samo je rečeno kako će Hrvati dobiti oni što im pripada i treba. HDZ BiH misli da im ne trebaju tri kandidata.

SDA, koju neki vide u vlasti nakon listopadskih izbora, kažnjena je s nevjerojatnih 500 KM jer je glavni tajnik stranke radio na crno. Sjeća li se netko SDA-ove galame o otvaranju radnih mjesta? Ni kod sebe ga nisu uspjeli otvoriti.

Ukopana je žrtva novog femicida u BiH. Grozno je što umovi u ovoj zemlji izbacuju iz sebe. Valjalo bi da se policija pozabavi herojima koji u komentarima pišu kako je dobila što je zaslužila. Možda da se njihove supruge, djevojke, sestre i majke pozabave idiotizmom svojih muškarčina.

6.5. – Srijeda

Pao zid Skenderije, urušila se tribina na stadionu kod Brčkog. Srećom, nikom se nije dogodio ništa. Na nesreću, nitko o tom ništa. Nakon divljenja srbijanskom buntu zbog pada nadstrešnice u Novom Sadu i klicanja hrabroj mladosti, kod nas se šuti na sve padove. Šuti se s obje strane, i građana i odgovornih, i na Jablanicu, i na mrtvo dijete zbog nebrige liječnika u Konjicu, i na tuzlansku vatru koja je progutala starce, na sarajevski tramvaj i na bezbroj padova koji su zatrpali naš ponos.

Zato se ponos diže s obje strane nad se pod Bijelim brijegom pustila državna himna. Jedni su je dočekali kontra-pjesmom, jedni su se okrenuli prema ekranu na kojem se vijorila zastava, a drugi su vidjeli patriotizam samo u nepjevnoj himni. Neki nisu mrdnuli s mjesta. Patriotizam je puno više od toga.

Mostarska patriotska natezanja oko predznaka u foteljama, umjesto natezanja oko sposobnosti, usijala su političku scenu na potrošenim daskama koje njima život znače do te mjere da će se tražiti preispitivanje vitalnog nacionalnog interesa Bošnjaka. Nakon silnih kliktanja o tome kako je jedino važno da je predznak na pozicijama a ne predznanje i znanje prešuti se cirkus s direktorom mostarske agencije koji je potpisao sebi otkaz pa se žalio.

Narod, koji ne zna svu pozadinu cirkusa, ne ostaje ništa drugo nego da se naloži. Bolje da nas laže naš a ne njihov. I da nas krade. To je patriotizam skriven u bespjevnom tekstu himne.

7.5. – Četvrtak

Središnje izborno povjerenstvo raspisalo je izbore. Glasat ćemo prve nedjelje u desetom mjesecu i nadati se da skeneri neće krasti kako se do sada kralo. Glasači, kojih je netko izbrojao 3,4 milijuna iako nitko nema hrabrosti pobrojati stvarne žitelje ove zemlje, morat će paziti što rade. Umjesto križića, morat će strati kružiće. Inače skeneru ništa neće biti jasno.

Da se sve zagrijava za izbore govori i intervju ministra hercegovačko-neretvanskih financija koji je najavio da će rasti plaće proračunskim korisnicima. Valja pokupovati vjernost. A valja prešutjeti i da se oni koji se kunu u naše bolje sutra ne mogu i ne žele izdvojiti novac za asistente djeci u vrtićima. Bitno je samo da je njima dobro i da narod nauči da križić na listiću više ne vrijedi.

Dragan Čović, koji se valjda priprema za mirovinu, kaže kako nisu u stanju 30 godina izgraditi funkcionalnu državu. Zamislite da vam majstori 30 godina grade kuću i da vi čekate i svake im godine uredno plaćate i da ne odlaze.

Kad smo kod kuća, trima obiteljima pogođenim poplavama u Jablanici dodijeljene su donacije za obnovu. Sve je u ovoj državi na vrijeme.

8.5. – Petak

Mostar se opet kiti šupljom pričom. Objavljena je vijest o predstavljanju ''Neretvanske deklaracije'' koju potpisuje svatko ali se ne zna tko. Mahanje papirima umjesto pružanja ruke za život kojeg moramo živjeti jedni s drugima i jedni pored drugih, novo je predizborno zagrijavanje za priču da ''se mi kao branimo a oni nas kao napadaju''.

Ipak je najvažnija politička vijest iz Mostara da je Ramo Isak prošetao gradom. E to je naša politika – pretvaranje ničega u velike korake i ozbiljnog posla u reality show. Odnosno, u cirkus.

Semir Efendić, predsjednik Stranke za BiH i nekadašnji član SDA, službeno je kandidat za Predsjedništvo BiH. Iz SDA još uvijek nema bijelog dima a, čini se, nema ni izbora. Bakir Izetbegović mogao bi krenuti u svoju posljednju bitku za tron. Mogli bi listići biti puni imena potrošenih likova.

9.5. – Subota

Izaslanstvo Republike Srpske, predvođeno Miloradom Dodikom koji službeno nije na nekoj funkciji ali je poklopio sve druge dužnosnike po uzoru na malo veće režime, boravi u Moskvi.

Nema galame oko onoga o čemu se galamilo dok je država lovila neulovljivog vladara dijela zemlje. Dodik je otišao, odgledao vojnu paradu, slabiju no ikad, poslao nekoliko poruka i još se jednom proglasio pobjednikom.

A veliku pobjedu Dodik očekuje ako je Putin poslušao njegove savjete vezane za stav o visokom predstavniku u BiH i Vijeću sigurnosti. Rusija bi ovaj put mogla ozbiljnije lupiti šakom o stol kad je u pitanju mandat visokog predstavnika zbog kojeg svako malo padamo tako nisko.

10.5. – Nedjelja

I moglo bi biti tako. Christian Schmidt dao je otkaz. Odnosno, dobio je nogu u javnosti nevidljivom pritisku Sjedinjenih Američkih Država koje su odlučile promijeniti ploču i umjesto izgradnje države graditi svoju infrastrukturu kojom će nas kasnije ucjenjivati i držati kao koloniju.

Schmidt će otići iz zemlje kad mu se nađe zamjenik. Ako mu se nađe.

I nakon njega, mi ćemo se patiti u svojim vizijama zemlje. Zapinjat ćemo o prošlost koju svatko tumači kako mu paše, spoticati u sadašnjosti koju pljačkaju oni koji tvrde da misle na našu budućnost a ne na svoju. Kukat će se kako nam nema visokog da nas nadgleda i smiruje i kliktat će se kako smo napokon slobodni.

Mazat ćemo patriotizam na kruh, žvakati i biti sretni što nas kradu naši a ne njihovi i što nije bitno zna li svoj posao onaj u fotelji ili ne zna. Bitno da su naši. On i fotelja.