Patriotske jezičine i podjela zemlje

18.5. – Ponedjeljak

Dok Trump lovi izvanzemaljce, Bosna i Hercegovina potpisuje ugovor za moderne izbore. Glasači su staromodni.

Zemlju potresa još jedno ubojstvo. Zemlju ne zanima što svoje građane tjera na razne rubove i što nitko ne brine o stanovništvu ove zemlje. Rukom odmahujemo na sve.

Pravosuđe prebacuje jablanički slučaj opet u ruke POSKOK-a. Ljude se ovdje hladi od povjerenja u pravosuđe, a sve sumnjivce ohrabruje da ih nikada neće stići ruka pravde. Spominje li možda netko dijete iz Konjica koje je umrlo na putu do bolnice na majčinim rukama i sustav koji nije dozvolio sanitetsko vozilo za prijevoz?

Svemoćni Gingkel nam poručuje kako napretka i razvoja nema bez političke mudrosti. Politički mudraci se tupo smiješe.

U Mostaru se nastavlja rat. Vijećnici, koji ne dolaze na sjednice, traže da se provjeri dokumentacija katoličkih crkvi u gradu. Ljudi su možda molili nelegalno.

Važnija su prepucavanja od stvarnog života. Nitko ne spominje komunalni kaos i šupljine u gradskim poduzećima koja ne mogu odgovoriti na izazove 21. stoljeća i skromne potreba građana ranjenog grada kojem nitko ne zna ušiti rane.

19.5. – Utorak

Novi kaos u državi. Nakon što se urušio dio mosta na jadnom graničnom prijelazu u Gradišci, uslijedilo je pokazivanje mišića.

Zijad Krnjić, najistureniji vojnik SDA, uporno ne želi dati suglasnost za novi pravilnik poreznicima kako bi se službeno mogao otvoriti novo granični prijelaz koji je izgrađen vodio nikud.

Onda se našao način da se novi prijelaz otvori unatoč njegovom protivljenju. Otvaranje su pozdravili Europljani i Amerikanci. Sve je pratilo prizemno šamaranje riječima i sve je pokazalo kakva je politika u BiH i koja je razina naših političara.

Oni koji se kunu u državu, državi ne vjeruju. Inače bi bilo sasvim normalno da se pravosuđu prepusti da utvrdi tko je koliko kome dužan poreznih novčanica a život, kojem treba normalan granični prijelaz, bi išao dalje.

Domoljublje u BiH se pokazuje blokadama života. Jer fotelja je važnija od njega.

20.5. – Srijeda

Nastavlja se prepirka oko prepirke zbog graničnog prijelaza. Milorad Dodik kaže da je prijelaz otvoren privremeno na stotinu godina. Istina je – kod nas privremene stvari traju cijelu vječnost.

Najavljuju se prijave tužiteljstvu zbog izjava ministra financija Srđana Amidžića koji nije štedio Zijada Krnjića. Sada nitko ne spominje novčani dug jer jezicima nitko nikom nije ostao dužan.

Napada se i Europa. Od silnog bijesa u službenom priopćenju se u potpunosti promašila institucija koju se napada. Bitno je da se pjeni.

U međuvremenu se gata tko će biti novi visoki predstavnik i što će nam donijeti i odnijeti. Otvaranje prijelaza u Gradišci dokaz je da nas se malo toga pita. Europski novac, uložen u prijelaz, natjerao je malo ozbiljnije igrače da naše neozbiljne likove natjeraju na još jedno tjeranje.

U pripremama za izbore, u silnim lupetanjima prije kampanje, još nitko nije nagovijestio da će se pozabaviti ozbiljnim ekonomskim i socijalnim temama. To su, valja, moderni izbori.

21.5. – Četvrtak

Nastavlja se primitivizam u političkom obračunavanju. Demokratska fronta, poznata po dugom jeziku svojih dužnosnika, dopustila je da njezin državni zastupnik Zlatan Begić kaže kako je ministar financija Srđan Amidžić zbog svojeg prezimena vjerojatno musliman i da liči na Turčina. Narod plješće i zabavlja se.

Nakon svađa, sve ide glatko Usvojen je državni proračun i ljubavi su procvjetale na sjednici Vijeća ministara. Kad se raspodijeli novac, krenut će nova epizoda svađa i natezanja i gledanja kako tko izgleda. Nitko se u ogledalo pogledati neće.

Državni proračun je rekordan. Rekordan je i iznos kojeg nismo dobili od Europske unije a kojeg od danas broje susjedi kojima smo se smijali.

Christian Schmidt priznaje poraz. Za njegov odlazak, kaže, zaslužan je Milorad Dodik koji je dao mnogo novca za lobiranje oko odlaska.

Daje li netko novce za neki novi dolazak?

22.5. – Petak

Nastavljaju se prosipanja naknadne pameti oko graničnog prijelaza. Kao da će se pričom zatvoriti.

Stranke se prijavljuju na izbore. Opet se kuha sa SNSD-om i povlači se pitanje je li Milorad Dodik smio potpisati prijavu ako sud traži da ga se skine i s dužnosti predsjednika stranke.

SDA za to vrijeme, s promjenom imidža Halida Genjca, najavljuje veliki povratka i spas države.

Zukan Helez najavljuje novi raskol pa napada Borjanu Krišto jer je sazvala sjednicu uoči Bajrama. Krišto kaže da je Helez znao da će sjednica biti tada a onda je Helez rekao kako Krišto treba prebrojati koliko koga ima.

Opet politika glumi da joj je važan Bog kojeg se ne boji dok glumi bogove na zemlji.

Dragan Čović, koji je dočekao da napokon on hoda iza nekoga, rekao je kako će ovakvi odnosi u BiH napraviti treći entitet. Kaže da je to službeni zahtjev već 35 godina. Kao da nikada nije govorio da to nije zahtjev. I kao da netko pamti.

Državna imovina prepreka je Južnoj plinskoj intekonekciji. Država je prepreka državi.

23.5. – Subota

Nateže se politika oko toga treba li brisati ono što su visoki predstavnici nametnuli u svim neradima naših dosadašnjih vlasti. Dok smo s jedne strane pristali biti roblje kojem je najlakše ne dogovarati se pa pustiti da odluku donese netko na koga se može svaliti krivnja bez puno posljedica, s druge se strane kao bunimo da smo dovoljno zreli da odluke donosimo sami.

Valja nam pogledati oko sebe. Nespremni, nezainteresirani, nedorasli i s puno toga još na 'ne', dužnosnici u BiH ne donose korisne odluke osim za sebe.

Valja se sjetiti problema s pravilnikom o asistentima u vrtićima u Mostaru. Ministar, koji je više energije posvetio da zaštiti svoje dijete od progona zbog propusta u Konjicu, ne želi poduzeti ništa da djeca s teškoćama imaju asistente u vrtićima. Jedino što poduzima je pranje ruku. A onda će izbori i bit će mu svejedno.

24.5. – Nedjelja

Spomenik kod Dervente je uklonjen. Podsjećao je nekoga na slovo U. Visoki politički prijatelji još uvijek šute. Sve je kampanja. Pa i šutnja.

Energija se troši na to kako će od sada Amerika gledati na nas. Nitko se ne troši na to kako mi na sebe i sebe gledamo ni kako ćemo se gledati.

Bakir Izetbegović koji najavljuje veliki povratak, dobio je veliku pljusku. Bivši američki veleposlanik u BiH, Michael Murphy, rekao je kako je 2021. godine očev sin rekao kako pristaje na podjelu BiH jer je ''njegov dio'' veličine Slovenije.

Što sad kažu patrioti kojima je uvijek malo?