U Federaciji Bosne i Hercegovine jučer se obilježavala godišnjica sastanka održanog u Republici Srpskoj, na kojem su postavljeni temelji suvremene Bosne i Hercegovine. Sastanak je održan u Mrkonjić Gradu, godina je 1943. i ako se ne varam, u kući koju im je prepustio lokalni trgovac, ne baš toliko komunista, ali definitivno poslovan čovjek i antifašista (to sve sam saznao kasnije, nije nas učilo u školi), i summit je trajao dva dana, tako da vam i danas mogu komotno čestitati, tko već osim mene smatra da se ovdje ima na što čovjek pozvati.
A nije da nema – prvo, riječ je o antifašističkom pokretu, nemojte to brkati s kasnijim komunističkim uređenjem... i tu su izrečene neke nama danas bitne stvari. Iako ovo nije bio najvažniji sastanak ZAVNOBiH-a, na ovom je formuliran temeljni princip po kojem se vodimo i danas u daytonskoj BiH – zemlja nije ni srpska ni hrvatska ni muslimanska/bošnjačka, nego i srpska i hrvatska i muslimanska/bošnjačka. Bilo bi lijepo da se ovoga podsjete svi oni koji danas izmišljaju i stavljaju različite teze u usta tadašnjim borcima za slobodu od njemačkog i talijanskog okupatora.
Od ovih ostalih, bitnijih datuma, treba istaknuti Sanski Most, 30. lipnja, gdje je izgrađen status federalne jedinice unutar Jugoslavije i 26. travnja, Sarajevo, gdje je ZAVNOBiH postao Narodna skupština Bosne i Hercegovine. Znači, bilo koji od tih datuma danas bi mogao biti slavljen kao Dan državnosti Bosne i Hercegovine, ali eto odabran je prvi sastanak, možda jer je bio prvi.
Iako se ovaj ključni trenutak povijesti Bosne i Hercegovine dogodio u Republici Srpskoj, upravo oni u Srpskoj ne priznaju ovaj datum, ali zato su oni ovog tjedna imali praznik demokracije.
Nakon što je svojim laprdanjem narušio ustavni poredak u Bosni i Hercegovini i pravila kakva su na snazi, makar se nekome ne sviđala, aktualna su... Milorada su kaznili simbolično otkupljivom kaznom zatvora i slanjem u zasluženu mirovinu. Njemu se to nije svidjelo, jer nije još implementirao sina Igora kao prijestolonasljednika, a i Goricu više zanima život influencera nego politika...
I onda su u Srpskoj morali provesti izbore da bi našli nekoga tko bi Milorada zamijenio na godinu dana, do onih redovitih izbora. Sasvim logično u svim normalnim državama, da se lider jedne federalne jedinice u državi mora zamijeniti legalno i legitimno.
No i to je smetalo Miloradu dugoga jezika pa je organizirao razne sitne podvale i spačke regularnom izboru svog nasljednika, pritom je u nekoliko navrata prekršio ne samo ustavni poredak Bosne i Hercegovine, nego i Srpske, u koju se zaklinje.
Nakon svih spački koje je kao vragolasti Denis napravio, na kraju se prepao da će tim istim ustavom i zakonima koji vladaju u zemlji koju ne priznaje biti u potpunosti izguran s položaja kakav godinama drži čeličnim stiskom. Kažem, njegov je ključni motiv ne otići iz politike prije nego Igora implementira, ali ako je Srpska imalo demokratska tvorevina, to se neće dogoditi preko pleća zaslužnih ljudi u Savezu nezavisnih socijaldemokrata, nego će ga netko naslijediti poštenim unutarstranačkim izborima na kojima tatina djeca ne bi smjela imati nikakvu političku ulogu.
Jer ako jesu demokratski, onda im se neće dogoditi kao muslimanima, kako ih on nerijetko zove, da im ključnu političku stranku poslije oca naslijedi sin. To nije nasljedna funkcija i niti jedna stranka kojoj se takva budalaština prometne, nije vrijedna spomena, jeste, mislim pritom i na Le Pen tatinu kći (makar je ona svrgnula svog oca, iskoristila je moć svog imena u tom potezu).
Kada je konačno došao do izbora, postavio je Sinišu (zanimljiv izbor imena) za svog privremenog nasljednika, a narod Srpske je, bar prema ovlaš pregledanim rezultatima nedjeljnih izbora, izabrao da je Karan radije nego da je Blanuša (sve sličnosti s glagolima i glagolskim pridjevima su nimalo slučajne i birao ih je tko drugi do sam Milorad).
Slogan iznimno kratke predizborne kampanje, nerealno kratke, istina, baš nekako sve posljednjih godina domaće vlasti idu niz dlaku Miloradu, u toj mjeri da se ponekad pitam neke od možebitno utuživih teza pa o njima neću... slogan je dakle bio da je Srpska uz Milorada, valjda sugerirajući da je narodu Srpske preče Miloradovo dupe, nego njihovo vlastito.
Znam ja da ima takvih budala, ali generalno to nije tako, jer briga nekoga za Miloradom, on se nagrabio dovoljno.
Znači, u postizbornoj večeri izlazi umal' ne rekoh Karan, ne, izlazi Milorad sa Sinišom pod rukom i čestita Srpskoj i Karanu na izboru i Siniša sam sebi plješće što je bio tako dobar sin poslušni Miletov. Siniša i nema što reći, jer on je očito samo najljepše što je srpski narod imao ponuditi tog dana, baš kao kod nas Hrvata Borjana, a kod Bošnjaka Bakir (ili je Sebija ljepša, hm?!). Lutak Siniša.
Ono što nitko neće naglas reći jeste kako je taj Miloradov lijep k'o lutak pobijedio. Jedva, brate. Zanemarimo sada službene postotke od oko 50,3 naspram 48,4, to bi nešto kao i značilo u zemljama poput Francuske ili Njemačke ili Sjedinjenim Američkim... Ali na nedjeljnim izborima pravo glasa ionako je imalo tek nešto više od milijun i 260 tisuća građana Republike Srpske, a odziv je bio ne porazan, nego komičan. Ako je Siniša na krilima lutkara Milorada osvojio 217 638 glasova, to nije pobjeda. Ne, radi se o samo 17.21 posto podrške unutar Republike Srpske. Tako treba iščitati rezultate nedjeljnih izbora.
Lutak Siniša ne samo da je osvojio tek osam tisuća glasova više od srboBranka Blanuše, nego nije uopće pridobio srca građana Srpske. Pojednostavnimo, čak ni svaki peti građanin Srpske ne podržava lutka u njegovom mandatu, znači da je u Srpskoj samo pet ljudi, čitav jedan nije unio svoje srce ili mozak (vjerojatno ovo drugo) u izbor Siniše.
I dakle, čak i da ne govorimo o onih 50 strašnih kršenja procesa glasovanja, čak da ne govorimo o onom otimanju glasačkih listića iz Doboja, Srbi nisu izabrali da su Karani. Srbi ovog puta nisu zapravo izabrali ništa, jer toliko visoko o sebi misle nakon desetljeća Miloradove vladavine.
Na kraju, ja se iskreno nadam da vi razumijete što je razotkriveno rezultatima ovih izbora u Srpskoj, jer tako je u čitavoj Bosni i Hercegovini. Vi imate moć da glatko srušite vaše desetljetne voždove, jer oni su vas u proteklih desetak godina, koliko njih trojica suvereno vladaju Bosnom i Hercegovinom, oni su vas raselili, osiromašili, zaglupili, usporili, zakočili, birajte rječnik slobodno. Za njih ne glasuje ni svaki peti čovjek, to znam jer desetljećima u mojoj rodnoj Čapljini gradonačelnika bira manje od svakog petog čovjeka, identično rezultatima u Srpskoj. Do vas je, zbrojte se i saberite, to se riješi jednim hrabrim zaokruživanjem, jer samo se sjetite...
Da nas je petero u kući, nas je četvero, a ni on sam nije sasvim siguran u to što misli i osjeća.
