Koliko vrijedi jedan život?

Godina je 2001. i afrički narod Herero podnosi tužbu protiv Savezne Republike Njemačke i DeutscheBank kao nasljednika zločinaca koji su prije gotovo stotinu godina gotovo istrijebili narode jugozapadne Afrike. Tužba je podnesena u Sjedinjenim Američkim Državama i glatko je odbijena. Ne zbog samog čina nego jer sud kojem su podnijeli tužbu nije bio nadležan za međunarodno pravosuđe.

Godina je 2017. i afrički narodi Herero i Nama podnose zajedničku tužbu protiv Savezne Republike Njemačke za obeštećenje zbog genocida počinjenoga na tom prostoru, a u kojem je stradalo četiri od pet pripadnika naroda Herero i svaki drugi pripadnik naroda Namaque. Ovog puta tužba je podnesena prema Statutu Alien Tort, kojim se ovlašćuju američki sudovi da donose presude u interesu trećih zemalja. Ovo je američki sudski presedan koji se koristi u slučajevima kada se sudi oko pitanja ljudskih prava, budući da vjerojatno znate kako Amerika ne priznaje većinu međunarodno priznatih prava i dužnosti.

Druga tužba pokazala je da jugozapad Afrike neće lako odustati od, kako bi Hercegovici rekli, izganjanja pravde. Pa ipak, međunarodni mediji uzeli su podnosioce tužbi na zub i pronalazili brojne sporne detalje, kao primjerice, da tužba nije podnesena u samo ime stradalih obitelji, nego iz osvete prema Njemačkoj. Teško je u ovom slučaju zauzeti stranu, samo vodeći računa da je četiri od pet pripadnika Herero izgubljeno, dakle, čitave obitelji su izbrisane s lica zemlje.

Tuga s juga

Savezna Republika Njemačka nije ostala gluha niti na jednu od ovih optužbi, ova nacija je svjesna da nije bila pravedna prema brojnim narodima u svijetu. Uvelike su koristili tadašnju industrijsku i ekonomsku nadmoć nad čitavim komadima planeta Zemlje. Tada se nije govorilo o ekologiji, o ljudskim pravima, tada su postojale više i niže rase ljudi. Makar smo pod kožom ionako svi jednaki.

Njemačke vlasti su još 2004. godine priznale da je u njemačkoj koloniji u Africi počinjen stravičan genocid u razdoblju od 1904. godine do 1908. nad pripadnicima dva naroda. Sličan dokument je donesen i 2015. godine, ali niti jedan od ovih dokumenata nije predviđao mehanizam odštete za počinjene strahote.

Sada se već može govoriti o povijesnom aspektu. U siječnju 1904. godine Herero Afrikanac Samuel Maharero poveo je pobunu protiv okupatora u kojoj su mu se pridružili Nama Afrikanci, vođeni Hendrikom Witbooiem. Neuspjeli puč rezultirao je odlukom koja je sasvim u skladu sa svim okupacijama tog doba: general Lothar von Trotha donosi mjeru da svaki pripadnik Herero i Nama plemena koji bude zatečen sa ili bez oružja, mora na mjestu biti ubijen.

U pokolju je stradalo, prema opreznim procjenama, približno 65 tisuća Herero i najmanje 10 tisuća Nama Afrikanaca. Procjene koje su nešto slobodnije kažu da je stradalo i više od 80 tisuća Afrikanaca. Ne čudi da nikad niste čuli za ovakve stvari, tek istinski zaljubljenici u povijesne dokumentarce čuli su za brojne slične pojave u stoljeću koje su obilježili desetci sličnih zločina širom planeta.

Ipak, povijesni presedan se dogodio proteklog tjedna, kada je njemački ministar vanjskih poslova Heiko Mass potvrdio da će Savezna Republika Njemačka izdvojiti oko milijardi i 100 milijuna Eura kako bi pomogla razvoju ovih afričkih pokrajina u današnjoj Namibiji, usput zatraživši još jednom službeno s govornice oprost u ime predaka jedne od najrazvijenijih svjetskih velesila.

Transkripcija

Prevedimo malo brojeve na uvjetno rečeno, hrvatskosrpski, srpskohrvatski, srpski, hrvatski, bosanski... Njemačka će uložiti oko 15 tisuća Eura po stanovniku namibijske pokrajine koji je ubijen prije nešto jače od 110 godina. Također, Savezna Republika Njemačka navodi kako novac ne smije biti smatran obeštećenjem ili bilo kakvim načinom reparacije afričkom narodu za strahote koje su im priuštili Nijemci.

Svakako, reći ćete kako i nije neki strašan novac u pitanju, 15 tisuća Eura. Primjerice, za zločin u Srebrenici po istom principu bi Srbija mogla uložiti 126 milijuna Eura u razvoj istoka Bosne. Nije osobito teško zamisliti da Srbija ima toliko novca, jer im je proračun za tekuću godinu, ako dobro prevodim, oko 11 milijardi Eura. Dakle, oko 9 ili 10 posto godišnjeg proračuna, uz neki kreditni aranžman, časkom bi oni to isplatili.

Bio bi to sjajan financijski impuls u ovaj sada prilično siromašan kraj, a svakako bi pomogao u razvoju čitave regije. Ali tu i dolazimo do prvih komplikacija oko ovakve reparativno-nereparativne matematike.

Tek 15 tisuća Eura za jedan život. Za jedan radni vijek od 30 godina. Otprilike tek po osnovni Golf po stradaloj osobi. Za usporedbu, Srbija, kad sam je već uzeo za primjer, tijekom Prvog Svjetskog Rata izgubila je otprilike 15 posto populacije, a danas je opet jedna od država ekonomskih lidera Balkana. Ljudi su strašna pokretačka sila i otužno ih je proglasiti bilo kakvim novčanim iznosom, a pogotovo tek mizernim poput jednog VW vozila niže klase.

Drugi element jest činjenica da je Njemačka u 110 godina obrtala nepravedno stečeno bogatstvo oteto Afrikancima, nije stoga čudo da je jedan od industrijskih lidera svijeta. Dok su oni umirali od gladi u pustinji, ovi su otimali prirodna blaga i ulagali ih u daljnje bogaćenje.

Suhoparna i gruba matematika koja ne uzima u obzir ključnu činjenicu, duhovnu vrijednost jednog čovjeka, čak i onog nekog priglupog, priprostog, ofirnog, što bi rekli u nas. Zamislite Mostar bez liski. Bez priprostih veseljaka koji su voljeli jednostavan život i mnogo smijeha i zezancije. Vrijedi li život jedne, bilo koje mostarske liske, samo 15 tisuća Eura?!

A šta mi brez pare?

Kako na kraju gledati ovakve poteze u međunarodnoj politici?! Ne sumnjam da bi se Srebrenica i okolica razvili ulaganjem od 126 milijuna Eura. Ne sumnjam ni da bi potomci stradalih Bošnjaka lakše živjeli s tom surovom istinom da imaju dostojanstvene živote, prouzročene s tih 126 milijuna. Ali, bi li takvo što bilo dovoljno?! Ili slično ulaganje u bilo koje mjesto zločina, stratište iz ranijih ratova na prokletom Balkanu. Ahmiće, Trusinu, Prebilovce, Jasenovac...

Činjenica je da postoje veliki i jaki, koji su se obogatili od uzimanja drugima, poput Njemačke, Nizozemske, Velike Britanije, Španjolske... nastavi niz kolonijalnih i inih okupatora. Činjenica je da postoje mnogi mali ratovi, prouzročeni baš tim velikim osvajačkim pohodima, koji su dodatno osiromašili brojne male narode, ne toliko imućne i ne toliko otimačke u svojoj prošlosti.

Sad bi netko trebao reći da je Srbija nepravedna prema Bošnjacima, dok je Njemačka pravedna prema Afrikancima. Ni jedno od navedenog.

Postoje brojne procjene ekologa, ekonomista, poljoprivrednika o bogatstvo po kojem hodamo. Vjeruje se da bi planet Zemlja vrlo jednostavno mogao prehraniti između 50 i 70 milijardi ljudi, dakle, nekih deset puta više nego nas je danas. A danas svejedno postoji siromaštvo na planetu. Duboko siromaštvo, ne ovo naše beha siromaštvo, nemam za odmora na moru, jer oklen mi još i za pisiar test... nego pravo, nisam ništa jeo već tri dana.

Ali to je neki pravedniji svijet. Što želim ovom usporedbom?! Nije da se mi trebamo uspoređivati s velikima, što je dopušteno Jupiteru, nije teletu. Ali ne trebamo se zanositi da smo i pretjerano bolji. Za razliku od Njemačke, mi ne možemo odriješiti kesu, mi možemo samo sjesti s prvim susjedima, s kojima smo još jučer ratovali, i shvatiti da nam je zajedničko hrvati se sa svakodnevnim jadikovkama, tako istim na siromašnom Zapadnom Balkanu. I ono priznati, ne negirati si zločine. To je od nas sirotinje ljudski.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.