Andrija Mohorovičić rodio se 1857. godine u Voloskom kod Opatije. Tamo je završio osnovnu školu, a gimnaziju u Rijeci. Studirao je u Pragu, a nakon studija vratio se u Hrvatsku. Radio je kao profesor u Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu, realnoj gimnaziji u Osijeku i Nautičkoj školi u Bakru.
Na poziv starijih profesora i znanstvenika, 1892.godine stiže u Zagreb, gdje radi kao upravitelj Meteorološkog opservatorija na Griču. Godinu dana nakon toga je obranio meteorološki doktorat na Sveučilištu u Zagrebu. Uskoro počinje predavati na Mudroslovnom fakultetu (danas FFZG) geologiju i astronomiju.
Njegov najznačajniji doprinos znanosti je otkriće Mohorovičićevog diskontinuiteta, granice između Zemljine kore i plašta. Analizirajući seizmičke valove izazvane potresom kod Pokupskog 1909. godine, Mohorovičić je primijetio kako se ne kreću istom brzinom kroz cijelu unutrašnjost Zemlje.
Zaključio je kako se valovi ubrzavaju kada prelaze iz kore u gušći materijal plašta. Njegov rad bio je iznimno poznat u znanstvenim krugovima. Mnogi su geolozi i seizmolozi odlučili istraživati Zemljin plašt upravo na temelju njegovih radova.
Bio je među prvima koji su zagovarali korištenje meteoroloških postignuća u praksi. Smatrao je kako bolje razumijevanje atmosferskih pojava može olakšati život običnog seljaka ili pomorca.
U privatnom životu bio je privržen otac i suprug, a rad ga nije otuđio od očinskih i bračnih dužnosti. Potresen smrću svog sina 1912. godine, više je vremena provodio sa suprugom Silvijom.
Njegov sin Stjepan pisao ovako o njemu: "Bio je vedar i dobroćudan čovjek, čiji je život bio pod strogim redom, kao i njegov kronometar, no svejedno ga nikad niste mogli okarakterizirati kao dosadnog. Volio je zbijati šale i uživati u društvu s prijateljima."
Zanimale su ga i stvari izvan njegove uže specijalizacije. U slobodno vrijeme čitao je njemačke, francuske, talijanske i britanske novine. Stranim jezicima je odlično baratao još od mladosti provedene u Pragu. Bio je isto tako upućen u aktualnosti hrvatske politike toga vremena te je zastupao nacionalne ideje i protivio se mađarizaciji.
Njegov najveći porok bio je duhan koji nikad nije prestao pušiti. Rekao je kako mu se sve najvažnije stvari u životu događaju petkom. Umro je 18. prosinca 1936. godine u Zagrebu. Bio je petak.
Grad Prag podigao mu je spomen-ploču na stotu obljetnicu objave njegovog najvažnijeg rada, 2011. godine
