Počela je nova školska godina. Školarci su se vratili u svoje školske klupe i na nove školske obaveze koje nekima padaju lakše, a drugima teže.
Svaki roditelj zna da se djeca ponekad mogu požaliti na bolove u trbuhu. Djeca možda ne mogu razumjeti što im se događa emocionalno, pa svojim roditeljima govore ono što osjete fizički.
Jedan od razloga bolova u trbuhu mogla bi biti i anksioznost. Doživljavanje povremene anksioznosti normalan je dio života.
Anksioznost kod školske djece može utjecati na učenike svih dobnih skupina.
Manifestira se kao pretjerani strah od škole i aktivnosti povezanih s njom, poput sklapanja prijateljstava, javnog govora ili polaganja testova.
Za neke učenike može biti toliko ozbiljno da ometa njihovu sposobnost učenja i funkcioniranja u školi.
Anksioznost kod školske djece uključuje strah i brigu o odlasku u školu. Liječnici ga također mogu nazivati školskom fobijom ili odbijanje škole, piše Medical News Today.
Odbijanje škole može biti povezano s nekoliko drugih dijagnoza: depresijom, socijalnim anksioznim poremećajem, specifičnim fobijama i poremećajima.
S obzirom da može imati značajne posljedice na djetetov društveni, emocionalni i obrazovni razvoj, važno je poduzeti korake za rano rješavanje ovog problema.
Simptomi anksioznosti kod školske djece mogu biti fizički, emocionalni ili bihevioralni.
Fizički simptomi mogu uključivati:
• bolovi u trbuhu
• glavobolje
• vrtoglavica
• ubrzan rad srca
• kratak dah
• znojenje
Emocionalni simptomi mogu uključivati:
•strah od straha
• briga
• razdražljivost
• tuga
Simptomi ponašanja mogu uključivati:
• odbijanje odlaska u školu ili pohađanje nastave
• često izostajanje s nastave
• izljevi bijesa
• plakanje
• spominjanje bolesti kako bi ostali kod kuće
Ne postoji univerzalni pristup liječenju anksioznosti, a strategija može ovisiti o težini simptoma i uzrocima.
Stoga je često potrebna suradnja koja uključuje dijete, njegove roditelje, školsko osoblje i stručnjake za mentalno zdravlje.
Također, važno je da dijete dobije podršku roditelja, a ona može biti u obliku razgovora s djetetom, pomaganje djetetu da razvije zdrave mehanizme suočavanja, modeliranje pozitivnog ponašanja, podučavanje djece tehnikama opuštanja i uključenost u obrazovanje djeteta.
Ako dijete često izostaje iz škole ili odbija ići u školu, ključno je potražiti stručnu pomoć.
Odbijanje škole može naštetiti djetetovom obrazovanju i društvenom razvoju, a s vremenom postaje sve teže liječiti.