Roditelji djece s teškoćama u razvoju izrazili su podršku štrajku medicinskog osoblja, ali ističu kako njihova djeca već gotovo dva mjeseca ne mogu redovito pohađati logopedske vježbe. Upozoravaju da svaka propuštena terapija znači gubitak napretka koji se teško nadoknađuje.
“Razumijemo zahtjeve zdravstvenih radnika, no istodobno nas boli što naša djeca gube ono najvažnije – vrijeme”, kažu roditelji, napominjući kako se rana intervencija ne može odgađati bez posljedica.
Zbog štrajka u zdravstvenim ustanovama, brojni roditelji su primorani potražiti pomoć u udrugama koje pružaju logopedske i rehabilitacijske tretmane, često uz vlastito financiranje.
Jedna od njih je Andrea Martinović, koja svog sina Karla tri puta tjedno vodi na tretmane u Udrugu Otac.
“Prekid terapije može ozbiljno usporiti razvoj. Djeca s poteškoćama trebaju kontinuitet, jer svaka pauza znači korak unazad”, ističe Martinović.
Roditelji naglašavaju da ne osporavaju pravo zdravstvenih djelatnika na borbu za bolje uvjete, ali apeliraju da se pronađe rješenje koje neće dodatno pogoditi najosjetljivije skupine – djecu koja trebaju stalnu stručnu podršku.
