Visceralna masnoća jedna je od najpodcijenjenih prijetnji zdravlju modernog čovjeka.
Za razliku od potkožne masnoće koju možemo uhvatiti prstima, ona se nakuplja duboko u abdomenu, ispod mišićnog zida, te obavija vitalne organe poput jetre, gušterače i crijeva.
Problem nije samo estetske prirode. Visceralna masnoća nije pasivno tkivo, već je metabolički vrlo aktivna.
Ona luči upalne tvari, među kojima je i interleukin-6, koji potiče jetru na stvaranje C-reaktivnog proteina (CRP) - pokazatelja upale u organizmu.
Kada su razine tih upalnih markera dugoročno povišene, dolazi do kronične upale niskog stupnja koja može oštetiti unutarnju stijenku krvnih žila.
Takvo stanje pogoduje razvoju ateroskleroze, povećava rizik od stvaranja ugrušaka te posljedično od srčanog i moždanog udara.
Drugim riječima, visceralna masnoća predstavlja zdravstveni rizik, ne samo zbog opsega struka, nego zbog njezina utjecaja na srce, krvne žile i metabolizam u cjelini.
Nebrojeno puta smo čuli ‘nemoj ovo jesti‘, no budimo iskreni, odreći se omiljenih zalogaja nije lako. Lisnato pecivo uz jutarnju kavu, porcija krumpirića ili večernji desert mnogima su mali, ali česti rituali užitka.
No, upravo takvi česti izleti mogu sabotirati pokušaje smanjenja visceralne masnoće. Nutricionistica Lisa Young, autorica knjige Finally Full, Finally Slim, upozorava da određene skupine namirnica posebno potiču nakupljanje ove skrivene masnoće.
Bijeli kruh, tjestenina od bijelog brašna i bijela riža nalaze se na gotovo svakom jelovniku. No, tijekom njihove proizvodnje uklanjaju se vlakna i vrijedni nutrijenti, zbog čega se brzo probavljaju i uzrokuju nagli porast šećera u krvi.
Organizam višak glukoze pretvara u masnoću, koja se često skladišti upravo u području trbuha. Dugoročno, takvi prehrambeni obrasci pogoduju razvoju inzulinske rezistencije i metaboličkih poremećaja.
Zato se savjetuje zamijeniti rafinirane žitarice cjelovitima, uključujući integralni kruh, smeđu rižu, zob, ječam ili kvinoju.
Ove namirnice zahvaljujući vlaknima dulje pružaju osjećaj sitosti i stabiliziraju razinu šećera u krvi.
Slanina, kobasice, hrenovke i razni suhomesnati proizvodi često su dio doručka ili brzog obroka. No, riječ je o namirnicama koje se konzerviraju soljenjem, dimljenjem ili dodatkom kemijskih aditiva.
"Osim visokog udjela soli i zasićenih masti, redovita konzumacija prerađenog mesa povezuje se i s povećanim rizikom od određenih vrsta raka", upozoravaju stručnjaci iz MD Anderson Cancer Center.
Takvi proizvodi nutritivno su siromašni, a energetski bogati, što ih čini lošim izborom za sve koji žele smanjiti masno tkivo u području trbuha.
Pomfrit, pohana piletina i razne pržene grickalice sadrže velike količine zasićenih, a ponekad i trans-masti. Tijekom prženja hrana upija ulje, čime se njezina kalorijska vrijednost višestruko povećava.
Višak kalorija, osobito iz nekvalitetnih izvora masti, pogoduje debljanju i nakupljanju visceralne masnoće. Zdravije alternative uključuju pečenje u pećnici, pripremu na roštilju ili korištenje friteze na vrući zrak.
Sladoled je mnogima omiljena utjeha, no često sadrži visoke količine šećera, zasićenih masti i kalorija. Ta kombinacija potiče skladištenje masnoće u području abdomena.
Česta konzumacija šećera održava povišenu razinu inzulina, hormona koji organizmu signalizira da energiju pohrani, umjesto da je troši. Uz to, industrijski deserti često sadrže umjetne arome i konzervanse, piše Živim.
Kada se poželite zasladiti, razmislite o umjerenijim i nutritivno bogatijim opcijama poput:
grčkog jogurta s bobičastim voćem
domaćeg sladoleda od prirodnih sastojaka
tamne čokolade s visokim udjelom kakaa
