Kako Plavi telefon pomaže mladima?
O mentalnom zdravlju mladih potrebno je svakodnevno govoriti te kroz različite programe i akcije podizati svijest o važnosti razgovora o problemima. Plavi telefon jedan je od načina kako mladi mogu progovoriti o onome što ih tišti. Tijekom prošle godine oko 5.500 mladih obratilo se ovoj savjetodavnoj liniji "Plavi telefon". Potražiti pomoć više nije tabu, a odlazak psihologu ili korištenje savjetodavne linije nije slabost, nego hrabrost.
Banjalučka udruga "Nova generacija" pokrenula je Plavi telefon 2013. godine kako bi djeci i mladima pružila psihološku pomoć. Usluga je anonimna i besplatna, a mladi mogu sa savjetnikom podijeliti probleme koji ih muče. Pravilo povjerljivosti krši se jedino ako je osoba koja se obrati za pomoć životno ugrožena.
"Savjetnici Plavog telefona prvenstveno su tu da saslušaju osobu, pruže joj podršku i razumijevanje te kroz sam razgovor pokušaju doći do rješenja koje bi za tu osobu bilo najprikladnije", pojasnila je savjetnica na Plavom telefonu Maja Kovačević.
Novo vrijeme, novi problemi
Široka je lepeza problema zbog kojih se djeca i mladi odlučuju nazvati Plavi telefon, a novo vrijeme sa sobom je donijelo i nove probleme jer se nasilje proširilo i u virtualni prostor.
"Najveći dio poziva, odnosno najveći postotak, odnosi se na mentalno zdravlje, na različite teme iz mentalnog zdravlja. Djeca se najčešće javljaju zbog problema s anksioznošću, depresivnošću, a nerijetko su prisutni poremećaji prehrane, suicidalne misli i samoozljeđivanje. Nakon toga, među najčešćim temama su zlostavljanje i nasilje", kazala je Ana Risović, jedna od savjetnica na Plavom telefonu.
S druge strane linije najčešće su djeca i mladi u dobi od 13 do 19 godina. Naša sugovornica tvrdi kako je broj poziva iz godine u godinu gotovo isti.
"Tijekom 2025. godine savjetnici Plavog telefona imali su više od 5.500 razgovora, a nadležnim institucijama proslijeđeno je oko 60 prijava sumnji na nasilje", dodala je savjetnica Kovačević.
Traženje pomoći nije slabost
Nekada je razgovor o mentalnom zdravlju nosio društveni tabu, dok je danas situacija znatno drukčija.
"Mislim da je nakon korone, odnosno pandemije, došlo do smanjenja tabuiziranja teme mentalnog zdravlja i razgovora sa stručnim osobama. No vjerujem kako i danas postoji problem jer nam nije ugodno reći da imamo poteškoće s mentalnim zdravljem i kako nam je potreban razgovor sa stručnjacima. Još nismo došli do razine na kojoj je to prirodno. Kada nas boli zub, idemo zubaru, a ista bi situacija trebala biti i s mentalnim zdravljem", rekla je Risović.
Ako osoba trpi nasilje ili ima probleme s mentalnim zdravljem, korak prema pomoći ne pokazuje slabost, nego hrabrost, jer suočavanje s problemom jest hrabra odluka.
