Alois Alzeheimer - psihijatar po kojem se zove bolest od koje svi strepimo

Na današnji dan prije 110 godina, 19. prosinca 19. prosinca 1915. umro je njemački psihijatar i neuropatolog Alois Alzeheimer. On je bio prvi liječnik koji je objavio opis bolesnika koji boluje od teške bolesti koju danas nazivamo "Alzeheimerova bolest".

Dakako, on tu bolest nije zvao svojim imenom, nego ju je nazivao "predsenilna demencija". Tek je njegov kolega psihijatar Emil Kraepelin kasnije nazvao tu bolest "Alzeheimerova bolest".

Alzeheimer je rođen 14. lipnja 1864. u mjestu Marktbreit u Bavarskoj. Diplomirao je medicinu na Sveučilištu u Würzburgu 1887. Godine 1901. dok je radio u psihijatrijskoj bolnici u njemačkom gradu Frankfurt na Majni, primijetio je pacijenticu Auguste Deter koja je sljedećih pet godina postala središte njegovog zanimanja.

Bolesnica u dobi od 51 godine je patila od neuobičajenih simptoma koji su uključivali i gubitak kratkotrajnog pamćenja. Nakon njene smrti 1906. godine zajedno s dva talijanska liječnik je na uzorcima njenog mozga, posebnim tehnikama bojanja, otkrio u neuronima nakupine amiloida u obliku druza (plakova) ili fibrila. Po prvi puta su se klinički simptomi presenilne demecije povezali s patološkim promjenama mozga.

Bolest počinje u petom ili šestom desetljeću života, a očituje se progresivnim smetnjama zapamćivanja i sjećanja, prepoznavanja osoba i okoliša, pa i poremećajima motorike. Bolesnici su dezorijentirani u vremenu i prostoru i mogu zapadati u stanja nemira i uzbuđenja. Inače, u SAD-u je ova bolest je četvrti uzrok smrti.

Kako je u to vrijeme njemački jezik bio vodeći u psihijatriji, Kraepelinov naziv, Alzheimerova bolest uvriježio se znanstvenoj literaturi toga vremena.

Postoje lijekovi za usporavanje i ublažavanje bolesti u ranijim stadijima. Alzheimerova bolest je dvostruko češća kod žena, a najčešća u dobi od preko 65 godina. Bolest u prosjeku traje 7 godina, katkad i do 20 godina.

Alzheimerova bolest se može potpuno utvrditi nakon što se pregleda tkivo pod mikroskopom, što je moguće tek poslije smrti. Zbog toga, liječnici se oslanjaju na druge tehnike da bi dijagnosticirali Alzheimerovu bolest. Dijagnoza počinje time što se uklanjaju svi mogući uzroci gubitka pamćenja kao što su depresija, alkoholizam i upotreba droga.

Osoba se zatim podvrgava pregledima, uključujući i posebno skeniranje mozga, da bi se kao uzrok uklonili i drugi poremećaji. Nakon toga, osoba ide na detaljniji pregled koji se zove neuropsihološki pregled, a koji je napravljen tako da procijeni njegove sposobnosti da izvrši određene mentalne zadatke.

Liječnici se također raspituju o medicinskoj prošlosti oboljelog da saznaju više o nekim težim bolestima u obitelji, što može pomoći u dijagnosticiranju bolesti.

Alzheimerova bolest i ostali oblici demencije pogađaju danas oko 24 milijuna ljudi u svijetu, a znanstvenici procjenjuju da bi do 2020. u svijetu moglo biti 43 milijuna oboljelih.

Alzheimer je preminuo u dobi od 51 godine u polskom gradu Wrocławu, najverojatnije od posljedica reumatske groznice i bubrežnog zatajenja.