Na današnnji dan prije 155 godina, 18. siječnja 1871. u Dvorani ogledala u francuskom dvorcu Versaj (Versailles) pokraj Pariza proglašeno Njemačko Carstvo. Prvim carem proglasio se Wilhelm I., dotadašnji pruski kralj iz dinastije Hohenzollern.
To proglašenje omogućile su pobjede pruske vojske u Francusko-pruskom ratu te godine. Naime, francuski car Napoleon III. predstavljao je posljednju prepreku ujedinjenju Njemačke i proglašenju carstva, pa su ti ciljevi mogli biti ostvareni tek nakon što je Napoleon III. poražen i zarobljen u sudbonosnoj bitki kod Sedana.
Novo je carstvo nastalo ujedinjenjem čak 27 dotadašnjih država, od kojih su četiri bile kraljevine (Pruska, Bavarska, Saska i Württemberg). Pobijedivši u ratu s Francuskom, novostvoreno je Carstvo priključilo još i pokrajine Alsace i Lorraine te postalo jedna od najvećih svjetskih velesila.
Nijemcima koji su osvojili sjeverni dio Francuske, činilo se prikladnim proglasiti osnivanje Njemačkog Carstva upravo u raskošnom dvorcu Versaj, nekadašnjem sjedištu francuskih vladara.
Vilim I. (njemački: Wilhelm Friedrich Ludwig), rođen je u Berlinu 22. ožujka 1797. godine, bio je pruski kralj od 2. siječnja 1861. i njemački car od 18. siječnja 1871. do svoje smrti 1888. godine.
Iako je kao car imao značajnu moć, Vilim I. državne je poslove uglavnom prepustio Bismarcku. Kasnije u životu bio je meta više neuspjelih pokušaja ubojstva, što je omogućilo Bismarcku da progura niz antisocijalističkih zakona.
Godine 1888., koja je postala poznata kao Godina tri cara, umro je u dobi od 90 godina nakon kratke bolesti, a naslijedio ga je njegov sin Fridrik. Fridrik, koji je već bolovao od raka, umro je 99 dana kasnije i prijestolje je pripalo Vilimu II.
Vilim II. (njem. Wilhelm II.) u povijest je ušao kao posljednji njemački car i pruski kralj.
Nakon što je stupio na prijestolje, odmah je došao u sukob s kancelarom Ottom von Bismarckom oko pitanja treba li se Njemačka u svojoj vanjskoj politici oslanjati na diplomaciju ili vojnu silu. Wilhelm je odgovor na to vidio u uspjesima pruske vojske u ratovima 19. stoljeća te Bismarcka prisilio na odstupanje.
Nova agresivna politika odrazila se i u nagloj izgradnji njemačke ratne mornarice što je Drugi Reich dovelo u sukob s Britanskim Imperijem i uzrokovalo utrku u naoružanju te zbližavanje Britanije s Francuskom i Rusijom. Svi su ti događaji bitno doprinijeli izbijanju Prvog svjetskog rata 1914. godine.
Nekoliko dana prije njemačke kapitulacije u studenom 1918. godine, Vilim je abdicirao i otišao u progonstvo u Nizozemsku, a Njemačka je postala republikom. Jedna od odredbi Versailleskog mirovnog ugovora zahtijevala je da mu se sudi kao ratnom zločincu, ali ga je nizozemska vlada odbila izručiti.
Godine 2019., također u Versaju (Versailles), francuski premijer Georges Clemenceau otvorio je međunarodnu mirovnu konferenciju. Mirovnim ugovorom potpisanim 28. lipnja, Nemačka je preuzela odgovornost za rat, obavezala se na isplatu ratne štete i zabranjeno joj je naoružavanje.
Stvorene su nove države Poljska, Mađarska, Čehoslovačka, Estonija, Letonija, Litvanija i Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca.
