Anschluss Austrije i osnivanje Goebbelsova Ministarstva propagande

Adolf Hitler, koji je i sam rodom iz austrijskog grada Braunau am Inn, imao je veliku želju za pripojenjem Austrije Njemačkoj što je i pokazao 1934. god. kad je javno zahtijevao pripojenje Austrije. I sama politika tadašnjeg Reicha je bila vođena pod sloganom: "Svi Nijemci u jednoj državi."

U samoj je Austriji Ustavom iz 1934. godine uspostavljen autoritarni jednopartijski režim pod vodstvom Domovinske fronte (Vaterländische Front), koji je bio idejno srodan fašističkom režimu u susjednoj Italiji i nacističkom u Njemačkoj – te ga se u literaturi i naziva "austrofašizam". Austrofašističko vodstvo je međutim Austriju nastojalo više oslanjati na Italiju, te ostaviti Austriju neovisnom državom.

Hitler je tijekom razdoblja do okupacije Austrije nastojao izmanipulirati austrijskog kancelara Kurta Schuschnigga, koji se načelno protivio Anschlussu.

Naime, Hitler je tijekom sastanaka Schuschnigga izložio kombinaciji prijetnji i uvjeravanja, a kad se ovaj ipak odupirao Anschlussu, nacisti su posegnuli i za drugim metodama.

I milom i silom...

Schuschnigga su prisilili na ostavku, a tadašnji austrijski predsjednik Wilhelm Miklas morao je za novog kancelara postaviti nacista Arthura Seyss-Inquarta.

Naime, austrijski parlament je iza ponoći s 12. na 13. ožujak izabrao Arthura Seyss-Inquarta za kancelara, te je već 13. ožujka izglasao zakone koji svode Austriju na status dijela Njemačke, pod imenom "Ostmark".

Prethodno je kancelar Kurt Schuschnigg u veljači 1938. godine imenovao austrijskog nacistu Arthura Seyss-Inquarta za ministra unutarnjih poslova. Istodobno je rehabilitirano oko 17.000 nacista koji su se proteklih godina našli na udaru austrijskih vlasti.

Nakon što je proglašen Anschluss, funkcije austrijskog kancelara i predsjednika ukinute su. Hitler će Seyss-Inquarta postaviti za šefa (Reichsstatthalter) te njemačke savezne države.

Naknadno je plebiscitom potvrđeno priključenje Austrije Njemačkoj, no taj je plebiscit bio izmanipuliran nacističkom propagandom, izbornim inženjeringom i prijevarama.

Referendum je održan pod strogim nadzorom nacista tako da su oni doslovno vidjeli tko je zaokružio "ZA", a tko "PROTIV" pripajanja Njemačkoj. Židovi i registrirani ljevičari – sveukupno oko jedne desetine birača – nisu smjeli glasovati.

Zbog ovakve stroge kontrole rezultati referenduma su bili nevjerojatni, čak 99.7% stanovništva Austrije izjasnilo se za pripojenje.

Zapadne sile nisu ničim odgovorile na ovakav razvoj situacije, iako je Versajskim ugovorom bilo izričito zabranjeno ujedinjavanje Austrije i Njemačke.

Goebbels osniva nacističko Ministarstvo propagande

Dana 13.ožujka 1933. godine osnovala je Hitlerova vlada novo ministarstvo u Berlinu. Nazvano je Ministarstvo narodnog prosvjećivanja i propagande (njem. Reichsministerium für Volksaufklärung und Propaganda).

Za ministra je postavljen dr. Joseph Goebbels. Visok status novog ministarstva odavala je i lokacija gdje mu je stavljeno sjedište – točno nasuprot Hitlerovoj kancelariji u Wilhelmstraße (ulici u kojoj je bila smještena njemačka vladina četvrt – moćni Regierungsviertel).

Jedna od prvih akcija novog ministarstva bilo je spaljivanje oko 20 000 knjiga židovskih i antinacističkih autora. Spaljivanje je upriličeno na Opernom trgu, tik do ulaza u poznato Berlinsko sveučilište.

Između ostalih, spaljene su knjige Karla Marxa, ali i Thomasa Manna, Ericha Marie Remarquea i Heinricha Heinea.

Ministar propagande Joseph Goebbels bio je intelektualac i doktor filozofije. S Hitlerom je ostao do samog kraja u Führerbunkeru. Goebbels i njegova supruga Magda ubili su se dan nakon samoubojstva Hitlera i Eve Braun.

Magda je prije toga dala ubiti svoje šestero djece otrovom. Zanimljivo je da je Magda prije braka s Goebbelsom bila udana za Günthera Quandta, milijunera čije je poslovno carstvo uključivalo kompanije BMW i VARTA.