Kako je zeko koji pliva odlučio američke izbore 1980. godine

Jeste li čuli za zeca koji pliva? Ako niste, a mnogi nisu, ovo je kratka priča o dugouhom prijatelju američkog predsjednika Cartera.

Naime, s takvim zecom se potpuno nenadano suočio američki predsjednik Jimmy Carter na današnji dan, 20. travnja 1979. godine.

Tog proljetnog dana predsjednik je uživao u ribarenju nedaleko od svog rodnog grada Plainsa u Georgiji. Očito je želio malo mira pa je pecao sam u čamcu, dok je njegovo osoblje ostalo na obali. No, ispostavilo se da idila nije dugo trajala; Carter se ubrzo susreo s neobičnim i prilično agresivnim zecom.

Bio je to močvarni zec, odnosno vrsta koja živi u vlažnim područjima i po potrebi može plivati. Odrasli primjerci mogu dosegnuti i do 5 kilograma, što znači da i nisu tako sićušni.

Sikće i škrguće

Zec je u jednom trenutku krenuo velikom brzinom prema predsjednikovom čamcu, a pri tome je ispuštao, prema kazivanju predsjednika, neobične zvukove poput siktanja i škrgutanja zubima. S obzirom na njegovu veličinu i ne baš prijateljske zvukove, Carter ga je instinktivno pokušao otjerati veslom.

Kasnije je naglasio da životinju nije udario, već ju je samo udaljio jer mu se činilo da nije dobronamjerna i da bi i za nju i njega bilo najbolje da im se putevi ne spoje. U početku je osoblje Bijele kuće njegovu priču doživjelo kao svojevrsnu lovačku priču.

Međutim, službeni fotograf Bijele kuće je zabilježio incident, pa je tako potvrđeno da je predsjednik govorio istinu. Zec je nakon toga netragom nestao, dok se Carter vratio svojim predsjedničkim obavezama.

Političkim protivnicima legao kao zec na desetku

Priču je medijima prenijela Carterova glasnogovornica Jody Powell, nekoliko mjeseci nakon događaja, i to u kontekstu u kojem se već počelo šuškati o incidentu. U takvim situacijama Bijela kuća ide na opciju kontroliranog otkrivanja, pa je tako priču iznijela sama.

U tom je trenutku predsjednikova popularnost bila u padu. Sjedinjene Države suočavale su se s gospodarskom krizom, visokom inflacijom i rastom nezaposlenosti, zbog čega je predsjednik gubio povjerenje javnosti, a priča je samo dolila ulje na vatru.

Čitav slučaj iskoristili su predsjednikovi politički protivnici kako bi ga ismijali i diskreditirali, što im je i uspjelo. Naravno, padu su doprinijele i druge stvari, poput talačke krize u Teheranu. Na predsjedničkim izborima 1980. Carter je izgubio od Ronalda Reagana, koji se tijekom kampanje znao ironično osvrnuti na slučaj “ludog zeca”.

Njegova obećanja o smanjenju poreza i poticanju zapošljavanja pridobila su nezadovoljne birače. Tako je uzrujani zec jednim dijelom Cartera došao glave, barem one predsjedničke, te je obilježio kraj Carterova predsjedničkog mandata.