Kako je test termonuklearne bomba stvorio pokret Greenpeace

Najjači američki podzemni nuklearni test u povijesti izveden je 6. studenog 1971. godine.

Detonirana je termonuklearna bomba snage 5 megatona, što odgovara eksploziji 5 milijardi kilograma klasičnog eksploziva TNT-a. Ta je bomba bila gotovo 400 puta jača od one bačene na Hirošimu 1945. godine.

Podzemna eksplozija izvedena je na otoku Amchitka jugozapadno od Aljaske. Riječ je o jednom od otoka u Aleutskom otočju, nedaleko od datumske granice na sjevernom dijelu Tihog oceana.

Podzemni test izazvao je val nezadovoljstva u javnosti, pogotovo kod ljudi koji se bore za zaštitu prirode. Naime, postojao je strah da će tako snažna podzemna eksplozija imati posljedice na Zemljinu koru, uključujući teoretski moguće potrese i tsunamije.

Poznati pokret Greenpeace ima svoj korijen upravo u angažmanu oko pokušaja sprečavanja pokusa na Amchitki. Naime, za tu je priliku osnovan odbor Don’t Make a Wave ("Ne pravite valove"), koji je kasnije prerastao u organizaciju Greenpeace.

Taj odbor ipak nije uspio odgovoriti predsjednika Nixona od detonacije bombe.

Nastanak Greenpeacea

Ipak, povijest ih je ubilježila u svoje neizbrisive dokumente. Prilikom izlaska sa sastanka u podrumu jedne crkve, jedan od članova podigao je dva prsta u znak pozdrava i rekao: "Peace!" (Mir!). Ekolog Bill Darnell mu je na to spontano dobacio: "Let's make it a Green Peace" (Učinimo ga zelenim mirom).

Kada su prve bedževe s tim sloganom pokušali tiskati, prostor za tekst bio je premalen, pa su riječi spojene u jednu – Greenpeace

Aktivisti su bili obični građani (novinari, hipiji, kvekeri) i nisu imali novca za najam broda. Jedan od osnivača, Irving Stowe, organizirao je u listopadu 1970. dobrotvorni koncert u Vancouveru.

Nastupile su glazbene legende Joni Mitchell, James Taylor i Phil Ochs. Koncertom su prikupili 17.000 dolara, što je bilo dovoljno za najam starog ribarskog broda Phyllis Cormack.

Brod Phyllis Cormack (za tu prigodu preimenovan u Greenpeace) isplovio je 15. rujna 1971. godine. Međutim, posada nikada nije stigla do zone nuklearnog testiranja. Presrela ih je američka obalna straža i prisilila ih da se okrenu natrag.

Od gubitnika do konačnih pobjednika

Sjedinjene Države su 6. studenog 1971. ipak detonirale bombu. Posada se vraćala u luku osjećajući se poraženo, a suosnivač Jim Bohlen čak je razmišljao o gašenju pokreta.

Iako su fizički podbacio, povratak kući ih je šokirao. Dočekale su ih stotine podržavatelja i golemi medijski interes. Sa sobom su na brodu imali novinara i fotografa, a dramatične priče i fotografije stvorile su globalni odjek. Ta prva akcija nazvana je eksplozijom "mentalne bombe" u kolektivnoj svijesti čovječanstva.

Pritisak javnosti bio je toliko snažan da su Sjedinjene Države rano u 1972. godini potpuno obustavile daljnje nuklearne pokuse na Amchitki i proglasile taj otok rezervatom za ptice. Neuspjela plovidba pretvorila se u prvu veliku pobjedu modernog ekološkog aktivizma.