Od sportskog komentatora do predsjednika SAD, od antikomuniste do poštovatelja Gorbačova

Ronald Reagan rodio se u skromnoj obitelji u Illinoisu 1911. godine. U djetinjstvu se isticao u sportu i glumačkim vještinama. U životu je mogao birati biti sportaš, glumac ili model, no na kraju je odabrao politiku.

Svestrani Reagan

Nakon što je završio formalno obrazovanje, morao je odabrati jednu profesiju iz široke palete svojih interesa. Odlučio se za sport te je godinama radio kao sportski komentator. Prijavio se u američku vojsku tijekom 30-ih godina kao pričuvni vojnik. Istovremeno je potpisao ugovor sa studijem Warner Brothers te počeo glumiti.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata Reagana je pozvala američka vojska služiti u Kaliforniji. Nije bio poslan u Europu na bojište zbog lošeg vida, no vojska je shvatila kako glumca i karizmatičnog lika poput Ronalda može zaposliti da snima edukacijski videomaterijal za vojnike. Snimao je kako prepoznati japanske borbene zrakoplove ili kako izgleda pilotska kabina na američkim zrakoplovima.

Nakon rata vraća se snimanju filmova, a isto tako je odabran za predsjednika jedne kulturološke institucije koja mu je pokazala što znači imati moć. Reagan je dužnost obnašao u vremenu kada je Hollywood sačinjavao "crne liste" ljudi koji su bili simpatizeri komunizma i koje je trebalo maknuti iz američke filmske produkcije.

Od demokrata do republikanca

Premda je bio protiv komunizma kao i svaki prosječni Amerikanac tog vremena, brzo je shvatio kako su crne liste čista glupost i počeo prigovarati FBI-u oko nekih slučajeva. Također je bio veliki ljubitelj Franklina Delanoa Roosevelta i pobornik demokratskih ideja poput progresivnog plana oporezivanja i podizanja minimalca.

Ipak, 1962. mijenja svoje stajalište i postaje republikanac. Reagan je tijekom tih godina sve više cijenio moć biznisa i imao sumnje u utjecaj države na gospodarstvo ako se državi dopusti da se previše miješa. Izjavio je: "Stranka je napustila mene, a ne ja nju" – misleći na demokrate.

Od šezdesetih bavi se uglavnom politikom. 1967. godine postaje guverner Kalifornije, a već sljedeće godine kandidirat će se prvi put za republikanskog kandidata za predsjednika SAD-a.

Nije osvojio kandidaturu ni te 1968 ni 1976. godine. Plan da se kandidira za predsjednika republikanske stranke uspjet će tek 1980. godine, a republikanci će s njim pobijediti demokratskog kandidata Jimmyja Cartera.

Predsjedništvo

Reaganovo predsjedništvo trajalo je dva mandata tijekom 80-ih godina. Obilježeno je velikim porastom američke trgovine i BDP-a, ali i većim izdacima za američku vojsku i obranu. Smatrao je kako će tim potezima staviti još veći pritisak na Sovjetski Savez i tako ga napokon slomiti. U svojim govorima bio je oštar prema komunizmu, no kada se počeo sastajati s komunističkim čelnicima, pogotovo s Mihajlom Gorbačovom, zauzeo je više diplomatski stav.

Preživio je atentat 1981. godine od čovjeka koji ga je odlučio upucati samo kako bi igrom sudbine došao u kontakt s glumicom Jodie Foster, u koju je bio opsjednuto zaljubljen. Predsjedniku je metak probio prsni koš, ali tek nakon što se odbio od vrata limuzine.

Njegovi protivnici prozivali su ga zbog državnog udara na Grenadi, miješanja u brojne ratove, ali najveća kritika došla je od doma. Više od 55.000 ljudi umrlo je od AIDS-a, tada nove bolesti, a Reaganova administracija odbijala se suočiti s ovim izazovom sve do zadnjeg dijela njegovog drugom mandata.

Nakon predsjedništva vodio je miran život. 1994. godine izašao je u javnost s informacijom da pati od Alzheimerove bolesti. Umro je 2004. godine u 93. godini života.