Moraš moći vidjeti da postoje alternative. Moraš biti u stanju pomisliti da svijet, ovakav kakav jest, nije jedini moguć. Razlog zašto našim vođama nedostaje vizije proizlazi iz toga što imamo vođe koji vjeruju da svijet može biti samo ovakav kakav jest. Samo nam vizija može omogućiti bolju budućnost. Ali bez mašte, nema ni vizije.
Ben Okri, Kratka priča je kvantna umjetnost
Janis Varufakis, grčki ekonomist i političar, koji je od siječnja do srpnja 2015. obnašao dužnost grčkog ministra financija i pregovarao u ime vlade tokom grčke dužničke krize, u svojoj najnovijoj knjizi "Tehnofeudalizam" spominje Europsku uniju kao potpuno irelevantnu političku tvorevinu fatalno ovisnu o Sjedinjenim Američkim Državama.
Varufakis u "Tehnofeudalizmu" razrađuje tezu da je kapitalizam danas mrtav, te da je vodeću ulogu preuzeo "kapital u oblacima": "Tržište, medij kapitalizma, zamijenjeno je digitalnim trgovačkim platformama koje izgledaju kao tržišta, ali one to nisu i bolje ih je shvatiti kao feude. A profit, motor kapitalizma, zamijenjen je svojim feudalnim prethodnikom: rentom."
Kao primjer uzima Njemačku, najjaču europsku ekonomiju, koja nije na vrijeme shvatila prednosti ulaganja u kapital u oblaku, po čemu debelo zaostaje za Sjedinjenim Američkim Državama i Kinom, novim gospodarima svijeta: "U praktičnom smislu, oni postaju nekonkurentni baš time što se bave proizvodnjom! Budući da ne uspijevaju prikupiti dovoljno rente iz oblaka, njemački viškovi opadaju, a time i gospodarstvo Europske unije – i njezinih građana – budući da se oslanjaju na njemačke viškove."
Varufakis piše o novom Hladnom ratu koji se vodi između Kine i Sjedinjenih Američkih Država, a koji je rezultat novog oblika kapitalizma, odnosno tehnofeudalizma. Glavni dobitnici tog novog svijeta su, po Varifakisu, sićušna skupina multimilijardera koji uglavnom žive u Kaliforniji ili Šangaju.
"Strateška irelevantnost Europske unije", piše Varifakis, "može se sagledati kroz pitanje: kad jednom napokon počnu mirovni pregovori oko Ukrajine, a Sjedinjene Države inzistiraju da EU plati goleme svote potrebne za obnovu Ukrajine, tko će predstavljati EU u tim pregovorima? Istočne, baltičke i nordijske vlade EU-a ne vjeruju Parizu ili Berlinu da će to učiniti jer misle da su preblagi prema Putinu. Ali Berlin i Pariz kontroliraju EU fondove. EU će, naravno, učiniti kako Washington kaže i platiti za Ukrajinu, ali bez ozbiljne zastupljenosti EU-a u razgovorima. Oporezivanje bez zastupljenosti na kontinentalnoj razini!"
Još do prije desetak godina, stanje je bilo bitno drugačije. Posljednjih godina mandata Baracka Obame trajali su intenzivni pregovori oko sveobuhvatnog trgovinskog ugovora između Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država koji su propali jer Europska unija nije htjela pristati na uvoz i sadnju GMO poljoprivrednih kultura. Osim ovoga, postojali su još neki prijepori. Američka strana je, primjerice, tražila da Europska unija ukine nacionalne filmske fondove, što bi uništilo europsku kinematografiju, jer takav način financiranja filmova, kako je to tumačila američka strana, dovodi u nepovoljan položaj američku filmsku industriju.
Europska unija i Sjedinjene Američke Države postigle su prošli tjedan okvirni trgovinski sporazum koji je uslijedio nakon višemjesečne napetosti koju je potaknuo Trump pismom Ursuli von der Leyen, u kojem je zaprijetio podizanjem carina na većinu europskih proizvoda na 30 posto ako se sporazum ne postigne do 1. kolovoza. Dogovor su potpisali predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Donald Trump i predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen.
Dogovor je postignut nakon što je von der Leyen otputovala u Škotsku, gdje se Trump nalazio na odmoru. Uključuje carine od 15 posto na robu iz EU-a koja ulazi u SAD, dok s druge strane ostaju na snazi nulte carinske stope za američku stranu. Također, Europska unija se obvezala na kupovinu energenata iz SAD-a u vrijednosti od 750 milijardi dolara i na ulaganja europskih firmi u SAD u iznosu od 600 milijardi dolara. Istovremeno, carine na europski čelik i aluminij ostaju na 50 posto.
Ovaj ponižavajući sporazum, koji više podsjeća na mafijaški reket, famoznu ponudu koja se ne odbija, koju je Kina razotkrila kao najobičniji blef, najtočnije je opisao Viktor Orban, Trumpov europski vazal, koji je izjavio kako je Donald Trump "pojeo predsjednicu Europske komisije Ursulu von der Leyen za doručak". Mađarski premijer je napomenuo i kako smatra da je problem u tomu što će, u skladu sa sporazumom, Europljani uložiti nekoliko stotina milijardi eura u SAD, iako Europska komisija ne raspolaže kapitalom za ulaganja: "U čije ime je pristala? Hoće li njemački kancelar odnijeti onamo novce ili će francuski predsjednik ili mađarski premijer poslati kapital?" (Ako u cijelom ovom galimatijasu postoji zrnce poetske pravde, ono se krije u činjenici da Trump podjednako tretira i "neprijateljske" zemlje i svoje vjerne ulizice, poput Viktora Orbana.)
"SAD je dobio sve. Sad ste pročitali što sve dobiva Amerika, a što Europa. To je kristalno jasno", izjavio je za HRT ekonomski analitičar Neven Vidaković. "Nigdje nisam pročitao u kojem razdoblju se ta ulaganja planiraju, niti je jasno radi li se o povećanju ili o apsolutnim brojkama. No, ono što je alarmantno jest činjenica da se Europska unija obvezala na investicije od 600 milijardi dolara. Pitanje je – tko to zapravo ulaže? Ako to ide iz proračuna Europske unije, to je prevelika svota. A ako su u pitanju privatna poduzeća, onda nije jasno kako se Europska komisija može u njihovo ime na to obvezati."
"Imamo dogovor između dva najveća gospodarstva na svijetu i to je veliki dogovor. Golemi dogovor. On će donijeti stabilnost. Donijet će predvidivost", izjavila je Ursula von der Leyen nakon potpisivanja sporazuma.
Govoriti o "predvidivosti" kada s druge strane stola sjedi Donald Trump zvuči u najmanju ruku kao loš vic. Pomalo je čudan i tajming dogovora. Trump je došao u Škotsku u vrijeme dok se u američkim medijima sve više piše o njegovim vezama s pedofilom Jeffreyjem Epsteinom koji je 2019. pronađen mrtav u svojoj ćeliji. Iako je službena istraga objavila da je Epstein počinio samoubojstvo, u javnosti se pojavile brojne špekulacije oko njegove smrti.
Utjecajni Wall Street Journal, u vlasništvu novinskog magnata Ruperta Murdocha, objavio je članak u kojem se navodi kako je Trump 2003. poslao inkriminirajuće pismo Jeffreyju Epsteinu 2003. godine, zbog čega su Trumpovi odvjetnici protiv lista pokrenuli sudski proces u kojem traže odštetu od 10 milijardi dolara.
Također, Trump prvi put trpi kritike iz vlastitih redova, jer je uoči izbora najavljivao da će biti objavljen spisak Epsteinovih suradnika, dok se danas svim silama trudi da do toga ne dođe, zbog čega postoji mogućnost da je dogovor između Trumpa i von der Leyen obična dimna zavjesa kojom Trump nastoji stišati aferu oko spisa iz Epsteinova dosjea. Ili se Europska unija pretvorila u meku varijantu SSSR-a u kojoj Ursula von der Leyen igra ulogu predsjednika Politbiroa Europske komisije?
