Konja, konja! Dajem kraljevstvo za konja!
William Shakespeare, Richard III.
Kako neupućena osoba, koja u Bosnu i Hercegovinu stigne sa strane, može nepogrešivo zaključiti da će se za kratko vrijeme održati izbori u zemlji? Vrlo lako. Postoje tri nepogrešiva znaka koji najavljuju izbore.
Prvi je osvježavanje horizontalne prometne signalizacije i krpanje udarnih rupa po cestama i gradskim ulicama. Srećom, u Bosni i Hercegovini izbori se održavaju svake dvije godine, parlamentarni i lokalni naizmjenično. Da je drugačije, da se održavaju u četvorogodišnjim ciklusima, većina naših cesta ostala bi neobilježena.
Oznake se ne osvježavaju zbog sigurnosti na cestama već isključivo da vladajući stvore dojam da nešto rade. Nakratko se probude iz dvogodišnjeg sna, da bi uvjerili naivne birače kako se satrše od brige za "malog čovjeka", odnosno za male Hrvate, Srbe ili Bošnjake.
Taj apsurd najvidljiviji je u Gornjem Vakufu-Uskoplju, u hrvatskom dijelu grada, u ulici koja je prije nekoliko godina obnovljena i asfaltirana, a da nikada nije postavljena horizontalna signalizacija, iako se s jedne strane ceste nalazi osnovna škola, a s druge vrtić i srednja škola. Što je još veći apsurd, te škole i vrtić pohađaju i djeca političara koji vedre i oblače u Uskoplju.
Drugi znak, koji nepogrešivo najavljuje izbore, je revitaliziranje priče o "trećem entitetu", odnosno o hrvatskoj federalnoj jedinici. Nedavno je u Zagrebu održana besmislena i apsurdna panel diskusija na kojoj su "stručnjaci" spominjali i famozni treći entitet. Naravno, diskusija o trećem entitetu i bilo kojem fenomenu od kojeg ovisi budućnost Bosne i Hercegovine je dobrodošla, bez obzira na propinjanje bošnjačke političke elite na svaki spomen trećeg entiteta, što se pretvorilo u neku vrstu uvjetovanog kvazipolitičkog refleksa.
Dakle, nije sporna tema, već razlog i tajming panel diskusije. Ključna riječ, koja objašnjava sve, su izbori. Govorimo o svojevrsnoj bošnjačko-hrvatskoj "win-win" poziciji, po onom starom načelu: "oni nas ko fol napadaju, a mi se ko fol branimo".
Zadrigla bošnjačka politika nije mogla dobiti ljepši predizborni poklon od svojih vječitih saveznika, HDZ-a i njegovih satelita. Danima nas s Federalne televizije bombardiraju zapjenjenim komentarima, punim pravedničkog gnjeva, o ugrožavanju "Bosne i Hercegovine".
Zastupnik bošnjačke nacionalne manjine u hrvatskom Saboru, notorni Armin Hodžić, državljanin replike Hrvatske, miješajući se u unutrašnje stvari Bosne i Hercegovine, obrušio se na sintagmu o Bosni i Hercegovini kao neuspjeloj državi, što je jedina teza iz panela s kojom se teško ne složiti.
Uzgred, postavlja se pitanje zbog čega je Hodžiću dozvoljeno miješanje u unutarnje stvari Bosne i Hercegovine, a nije, na primjer, zastupniku Nini Raspudiću. Pa zbog toga što hadžići i slični podgrijavaju iluziju o cjelovitoj Bosni i Hercegovini po mjeri jednog naroda.
S druge strane, iz hrvatske perspektive, treći entitet predstavlja najbeznadniju iluziju, koje se iz godine u godinu, od izbora do izbora, neprestano oživljava. Kako očekivati od Čovićeva HDZ-a uspostavu hrvatske federalne jedinice, ako ti ljudi nisu bili u stanju izmijeniti neustavni Izborni zakon, već pristaju igrati u unaprijed dogovorenoj namještaljci.
U medijima su se povodom panela pojavile čak i nekakve karte, namijenjene naivnim glasačima, koji svaki put povjeruju u vjerodostojnost prikazanih mapa, pokušavajući s karti zaključiti nalazi li se njihovo selo u trećem entitetu ili u Bošnjakistanu. Karte imaju samo jednu namjenu: da ciljaju na glasački korpus iz kojeg HDZ očekuje glasove. I tako, do nove izborne prevare.
Treća, i možda najaktualnija predizborna tema je izbor hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Sada bi i najnaivnijim glasačima trebalo postati jasno da HDZ zapravo ne želi ustavni izbor hrvatskog člana. Dopustiti da te zmija ujede iz iste rupe četiri puta nameće samo dva zaključka: da im to odgovara ili su beskrajno glupi i naivni. Čoviću se može prigovoriti sve i svašta, ali naivnost nikako, tako da preostaje samo prvo rješenje. HDZ-u podjednako odgovara pobjeda Slavena Kovačevića i njihova kandidata.
Denis Bećirović, bošnjački član Predsjedništva BiH, sudjelovao je prošli tjedan u Strasbourgu u radu Parlamentarne skupština Vijeća Europe, gdje je, odgovarajući na pitanje mađarskog izvjestitelja Zsolta Nemetha o pravu Hrvata da biraju vlastitog člana Predsjedništva BiH, odbacio takav model. Istaknuo je da je trenutačni hrvatski član Predsjedništva Željko Komšić "na potpuno legalan način izabran od građana Bosne i Hercegovine". Izborni model koji bi jamčio Hrvatima biranje vlastitog predstavnika nazvao je "novim etničkim linijama razdvajanja" i "etničkim aparthejdom".
Zbog čega je na Bećirovićev istup reagirao mađarski zastupnik, a ne netko od hrvatskih? Doduše, reagirali su naknadno, pred domaćom javnošću. Ministar pravde BiH Davor Bunoza ocijenio je Bećirovićeve tvrdnje neutemeljenima, istaknuvši kako upravo uskraćivanje prava jednom konstitutivnom narodu da bira svog legitimnog predstavnika predstavlja diskriminaciju pa i "etnički aparthejd". Bravo, majstore! Gdje si bio proteklih dvadesetak godina.
Politika hrvatskih zastupnika u europskim institucijama samo je na prvi pogled šizofrena: dok u Bruxellesu servilno šute, dotle u domaćoj javnosti "oštro brane" hrvatske pozicije, jer su svjesni da se isključivo obraćaju vlastitim biračima, kao što to uostalom čini i notorni Denis Bećirović. Vuk sit a ovce na broju (i u stroju), kao i svaki put u proteklih tridesetak godina.
Zbog čega hrvatski zastupnici nisu upitali Bećirovića koju to on i kakvu Bosnu i Hercegovinu predstavlja? Muslimansku? Bošnjačku? Zbog čega su, što se odnosi i na Čovićeve ministre, prepustili koncesiju na (ne)postojeću Bosnu i Hercegovinu bošnjačkoj strani? Razlog su izbori. Bećirović se može busati u prsa kako je spriječio raspad Bosne i Hercegovine, cjelovite i nedjeljive, ako iz te jednadžbe oduzmemo 70 posto teritorija zemlje, dok HDZ-ovci mogu opaliti novu dozu kuknjave i naricanja.
Ministarstvo vanjskih poslova Bosne i Hercegovine uputilo je danas protestnu notu Republici Hrvatskoj zbog poruka o preustroju BiH koje su iznesene tokom konferencije "TradFest", održane u Zagrebu. Hoće li Konaković određivati tko se smije ili ne smije sastajati u Zagrebu i o čemu će to razgovarati. Sve se ovo savršeno uklapa u predizborne obrasce i bošnjačke i hrvatske strane. Ponovo isto pitanje: Koju to Bosnu i Hercegovinu predstavlja Elmedin Konaković, ministar vanjski?
"Očekujemo zvaničnu reakciju nadležnih institucija Republike Hrvatske, uključujući jasno ograđivanje od iznesenih stavova. Ministarstvo naglašava da su navedene izjave neprihvatljive i za svaku osudu", piše u diplomatskoj noti. Bravo, majstore!
U cijelom ovom dogovorenom igrokazu, tupavoj šovinističkoj farsi, jedini igrač vrijedan spomena je Dragan Čović, koji vješto manipulira patriotskim bunilom bošnjačke političke elite, pretvarajući ih u HDZ-ove korisne budale. Čović, kao u inverziji Shakespeareovih rečenica s početka teksta, daje konja, Slavena, Željka, Sejdu, nazovite ga kako god hoćete, za kraljevstvo, odnosno nastavak monopola unutar korpusa bosanskohercegovičkih Hrvata.