Prešućena Liga prvaka Magdalene Blažević

Moj grob je sada na brežuljku. Prenijeli su ga iz podnožja u ranu jesen one godine kad se majka s bratom vratila u selo. Taj dan ne izlaze iz kuće. Majka zna gdje će me zakopati i kako je zemlja na tom mjestu suha i gola. Slabašna trava su sijede vlasi na babinoj glavi. Sjedi uz prozor i gleda šumu. Tamo nikad ne zalazi. Glavom joj odzvanja zvuk krampa što se zariva u tvrdu zemlju. Rasipa joj se pod prstima. Prsti žute. Samo zemlja može tako mirisati.

Magdalena Blažević, U kasno ljeto

Magdalena Blažević, hrvatska spisateljica iz Bosne i Hercegovine i članica uredništva edicije "Hrvatska književnost u BiH u 100 knjiga" Matice Hrvatske Sarajevo, ušla je, kao prvi autor s ovih prostora, s romanom "U kasno ljeto" u uži izbor za Dublin Literary Award, jednu od najprestižnijih svjetskih književnih nagrada, koju su dosada osvajali i neki veliki pisci, poput Orhana Pamuka, Herte Müller, Columa McCanna, Michela Houellebecqa...

Dublin Literary Award slovi kao najprofitabilnija međunarodna pojedinačna književnu nagradu na svijetu. Jedinstvena i po tome što javne knjižnice diljem svijeta nominiraju naslove za koje smatraju da bi trebali pobijediti.

Antiratna priča

Važno je spomenuti hrabrost žirija, koji iz godine u godine otkriva nova, velika imena svjetske književnosti. "Gore je tiho" nizozemskog pisca Gerbranda Bakkera bio je treći uzastopni debitanski roman koji je osvojio tu nagradu, nakon romana "Čovjeka koji je pao" američkog autora Michaela Thomasa i "De Nirove igre" libanonskog pisca  Rawija Hagea.

U konkurenciji za dublinsku nagradu roman "U kasno ljeto" našao se zajedno s djelima svjetskih književnih zvijezda poput Oceana Vuonga, Brigitte Giraud i Ali Smith. Objavljen je na engleskom pod naslovom "In Late Summer" u izdanju nakladničke kuće Linden Editions i u prijevodu Anđelke Raguž. Za nagradu ga je nominirala Universitätsbibliothek Bern. (Za nagradu konkuriraju romani iz cijelog svijeta prevedeni na engleski jezik, a pored autora novčanu nagradu dobiva i prevoditelj.)

U potresnom romanu, čija se radnja odvija u Magdaleninom rodnom Žepču, Magdalena Blažević progovara iz perspektive ubijene djevojčice, ispisujući antiratnu priču koja superiorno nadilazi lokalni kontekst, o čemu na najbolji način svjedoči ova nominacija. Roman je ušao u uži izbor EBRD-ove književne nagrade koja se dodjeljuje u Londonu, te za talijansku nagradu Premio Letterario Internazionale Latisana per il Nord-Est.

Kultura nestala iz medija

Radi se o antiratnoj knjizi u kojoj se rat gotovo i ne spominje, osim uzgred i sporadično. Zbog toga ovaj roman po svemu spada u onaj odjeljak dragocjenih antiratnih knjiga ispripovijedanih iz dječje perspektive, poput "Velike bilježnice" Agote Kristof, koja u mome književnom imaginariju slovi kao najbolja antiratna knjiga ikada napisana.

Provincija je, rekao bih, prvenstveno stanje duha. Najdublja provincija danas stoluje u našim prijestolnicama, u medijima iz kojih je kultura gotovo nestala. Dobar primjer te provincijalne, malograđanske svijesti je reakcija u Hrvatskoj na književni uspjeh Magdalene Blažević, što me, iako sam na književnoj sceni gotovo tri desetljeća, poprilično iznenadilo.

U oči bode činjenica da je roman za nagradu nominirala Universitätsbibliothek Bern, a ne neka hrvatska knjižnica. Koliko neke neusporedivo veće kulture od hrvatske daju pozornost ovoj nagradi, ali i vlastitoj nacionalnoj kulturi, govori podatak da su spomenuti roman "Gore je tiho" Gerbranda Bakera, koji je osvojio Dublin Literary Award 2010. godine, nominirale čak četiri nizozemske knjižnice, u Amsterdamu, Haagu, Utrechtu i Eindhovenu.

Pišući svojevremeno o zbirci priča "Salon namještaja" Marka Martinovića, književnik i urednik Dragan Šimović dotaknuo se i odnosa bosanskohercegovačke i hrvatske književne kritike prema djelu Marka Martinovića: "Vjerojatno je i to razlogom da ga se bosanskohercegovačka književna kritika, posebice u slučaju posljednjih dviju knjiga, gotovo nije ni dotaknula, dok je kritika u Hrvatskoj Martinovićevo djelo tek okrznula krajičkom svoje nikad izoštrene pozornosti."

Dvojna pripadnost

Marko Martinović nije iznimka, već pravilo. Vijest o uspjehu romana "U kasno ljeto" nije prenio čak ni HRT u svom informativnom programu. Za one koji ne prate pomno, ili nikako, književnu scenu napravit ću jednu usporedbu: to bi bilo isto kao da HRT šutke pređe preko činjenice da se mostarski Zrinjski plasirao u četvrtfinale ili polufinale nogometne Lige prvaka. Odakle takav podcjenjivački odnos, nikada mi nije bilo jasno.

Dvojna pripadnost književnika Hrvata iz Bosne i Hercegovine, umjesto da bude prednost, izaziva u hrvatskoj književnoj močvari popriličnu mrzovolju. "U Sarajevu, pak, u Buybooku, koji je, eto, previdio finale Dublin Literary Award, stvar je ista, samo obrnuta: Magdalena je previše Hrvatica da bi njezin bosanski uspjeh bio priznat i primijećen. Što naravno ne znači da Hrvatice i Hrvati na toj sceni nisu rado viđeni. Upravno suprotno, ali pod uvjetom da dolaze otamo gdje je Hrvaticama i Hrvatima mjesto, dakle iz Hrvatske", napisao je Miljenko Jergović.

Pišući na Bljesku svojevremeno o romanu "U kasno ljeto", prije četiri godine, kada je objavljen, dotaknuo sam se i ovog fenomena: "Da živimo u nekoj normalnoj i uređenoj zemlji ova knjiga bi bila dočekana aklamacijom, kao prvorazredna društveno-politička i književna činjenica."

Tišina močvare

Roman sam pročitao svojevremeno u rukopisu, kao jedan od recenzenata za jedan natječaj hrvatskog Ministarstva kulture. U recenziji sam, kao svojevrsni zaključak, napisao sljedeću rečenicu:  "Mišljenja sam da će roman 'Javite ljetu da sam umrla' (radni naslov romana, op.a.) Magdalene Blažević obilježiti vrijeme koje dolazi", što se i dogodilo, i to za poprilično kratko vrijeme, uzimajući u obzir da književnim prijevodima u pravilu treba duže vrijeme da se etabliraju na nekom od velikih svjetskih jezika.

Pokušat ću još jednom glumiti proroka: Poprilično sam uvjeren da će Magdalena Blažević osvojiti Dublin Literary Award, naprosto zbog toga što ta knjiga svojom kvalitetom to itekako zaslužuje, i ne vjerujem da sam u svom sudu imalo subjektivan. I priznajem, ako se to dogodi, da ću zlurado uživati u "tišini" hrvatske i sarajevske književne močvare.

Pa čak i u slučaju da ne dobije Dublin Literary Award, Magdalena Blažević je pobjednica, ali ne u našim skučenim provincijskim okvirima, već u svjetskim, gdje je i sam uži izbor ozbiljna književna referenca koja povlači za sobom nove prijevode.