Nobelova nagrada se dodjeljuje za izuzetan doprinos na osnaživanju međunarodne diplomacije i suradnje među narodima. (...) Komitet posebno cijeni izuzetno važnom Obaminu viziju i rad na svijetu bez nuklearnog oružja. (...) Obama je kao predsjednik kreirao novu klimu na međunarodnoj sceni. Multilateralna diplomacija je ponovo povratila središnje mjesto, s važnom ulogom UN-a i ostalih međunarodnih institucija. (...) Dijalog i pregovori su ponovo postali poželjno sredstvo i instrumenti za rješavanje čak i najkritičnijih međunarodnih sukoba.
Ovako je prije šesnaest godina obrazložena dodjela Nobelove nagrade za mir Baracku Obami, koja se dodjeljuje od 1901. godine, što iz današnje perspektive zvuči kao loš vic, pogotovo ako se prisjetimo nekih ranijih dobitnika, humanista poput Jeana Henri Dunanta, osnivača Crvenog križa i začetnika Ženevske konvencije, koji je prvi dobitnik Nobelove nagrade za mir, i onoga što je uslijedilo u prvom mandatu Baracka Obame.
Stanislaw Lem, poljski književnik, filozof i satiričar, u svojoj noveli "Futurološki kongres", koja je prvi put objavljena 1971. godine, opisuje distopijsko društvo budućnosti u kojem vladaju glad i bijeda. Društveni poredak se održava psihostimulansima koje stanovništvo redovito dobiva putem vodovoda. Područje ljudske zbilje smanjuje se zastrašujućom brzinom, dok je percipirana stvarnost zapravo jedna velika halucinacija, zbog čega nisu moguće nikakve revolucije i prevrati.
U Lemovu distopijskom svijetu Nobelovu nagradu može dobiti tko god to želi, i to preko Ureda za registraciju samoproglašenih kandidata za Nobelovu nagradu. Čini se kao da je Donald Trump, koji opsesivno želi dobiti Nobelovu nagradu, o čemu je u više navrata govorio, izišao iz Lemove distopije. Poznata je njegova nedavna izjava kako je zaslužio Nobela, jer je zaustavio čak "sedam ratova u sedam mjeseci".
Vrhunac Trumpova "antiratnog" aktivizma predstavlja sporazum o prestanku neprijateljstava u Gazi, koji je postignut nekoliko dana uoči dodjele Nobelove nagrade za mir, zbog čega su se mediji koncentrirali isključivo na to hoće li nagradu dobiti Trump, dok su drugi kandidati u potpunosti zanemareni, bez obzira što se prijave zaključuju početkom kalendarske godine, što je uoči dodjele izjavio glasnogovornik Nobelova komiteta, koji je objasnio kako Trump za sporazum o primirju u Gazi može eventualno dobiti Nobelovu nagradu tek naredne godine. Spomenuo je, također, kako se Nobelova nagrada ne dodjeljuje za neki politički ili mirovni sporazum, već za osobe i organizacije posvećene miru i napretku u svijetu.
Nobelovu nagradu dobila je venezuelska oporbena čelnica Marija Corina Machado, rođena 1967. godine. Bila je članica Nacionalne skupštine Venezuele od 2011. do 2014. i kandidirala se na predsjedničkim izborima u vrijeme režima Nicolasa Madura. Machado je započela svoju političku karijeru kao osnivačica organizacije za praćenje glasovanja Sumate. Tokom venezuelskih prosvjeda 2014. godine igrala je vodeću ulogu u organiziranju demonstracija protiv Madurove vlade. Godine 2023. pobijedila je na oporbenim predizborima i postala kandidatkinja za predsjedničke izbore 2024. Međutim, venezuelska vlada joj je naknadno zabranila sudjelovanje na izborima. Ubrzo nakon izbora, Machado je objavila da se sklonila na tajnu lokaciju, u strahu za život.
Dodjela nagrade političkoj aktivistici pomalo je u opreci s načelima Nobelova komiteta, što se dosada u više navrata pokazalo pogrešnim. Godine 1991. Nobelovu nagradu dobila je Aung San Suu Kyi iz Mjanmara, bivše Burme, "za nenasilnu borbu u prilog demokraciji i ljudskim pravima". Obnašala je visoke dužnosti u vrijeme progona mjanmarske muslimanske manjine, kada je 2017. godine 300 tisuća pripadnika naroda Rohindža pobjeglo od nasilja u susjedni Bangladeš. Aung San Suu, koja je u to vrijeme obnašala dužnost prve državne savjetnice pri mjanmarskom ministarstvu vanjskih poslova, nijednog trenutka nije osudila progon Rohindži, zbog čega je pokrenuta inicijativa da joj se oduzme Nobelova nagrada.
Administracija predsjednika Trumpa s vidljivom je mrzovoljom dočekala odluku Nobelova komiteta. "Predsjednik Trump će nastaviti sklapati mirovne sporazume, okončavati ratove i spašavati živote. Ima srce humanista i nikada neće biti nikoga poput njega tko može pomicati planine samom snagom svoje volje. Nobelov komitet dokazao je da politiku stavlja iznad mira", napisao je na svom X profilu Steven Cheung, glasnogovornik Bijele kuće.
Machado je nagradu posvetila "patnji naroda Venezuele" i zahvalila Donaldu Trumpu "zbog odlučne podrške" njihovoj borbi za slobodu. "Osoba koja je zapravo dobila Nobelovu nagradu nazvala me danas i rekla: 'Prihvaćam ovo u vašu čast jer ste to stvarno zaslužili.' Vrlo lijepo od nje", izjavio je Trump novinarima. Dodao je da "nije tražio da mu je pošalje", iako bi, kako je rekao, "ona možda to i učinila".
Kao dugogodišnja protivnica Nicolasa Madura, Machado je postala simbol demokratskog otpora u zemlji i ključna figura okupljanja venezuelske oporbe. Trump je podsjetio da je "pomagao na tom putu" i da je tokom svog prvog mandata dao snažnu podršku demokratskim snagama Latinske Amerike. Drugim riječima, Trump je uvjeren da je presudno doprinio tome da nagrada ove godine ode u Venezuelu, u čemu ima, čini se, i istine. Nobelov komitet je odbio dodijeliti nagradu Trumpu, ali ju je pomalo oportunistički dodijelio osobi bliskoj njemu, što nikako ne znači da Machado tu nagradu nije zaslužila.
Ipak, nagrada čije se proglašenje svake godine čeka s najvećim nestrpljenjem je Nobelova nagrada za književnost. To je jedina Nobelova nagrada koja kotira na engleskim kladionicama. Posljednjih godina, što je postalo gotovo pa pravilo, nagrada je odlazila u ruke autsajdera koji nisu bili u užem krugu favorita. Ove godine nagradu je dobio mađarski pisac i scenarista Laszlo Krasznahorkai, koji je uz japanskog književnika Harukija Murakamija važio kao jedan od najizglednijih favorita.
"Nagrada za književnost dodjeljuje se mađarskom piscu Laszlu Krasznahorkaiju za njegovo snažno i vizionarsko stvaralaštvo koje, usred apokaliptičnog užasa, ponovo potvrđuje snagu umjetnosti", stoji u obrazloženju Nobelova komiteta. Krasznahorkai je pisac jedinstvenog stila, dugih rečenica kojima, da bi bile savršene, nedostaje, barem iz moje perspektive, određena doza eliptičnosti.
Bez obzira na sve, Nobelova nagrada ove je godine nesumnjivo otišla u prave ruke. Na hrvatski je prevedeno nekoliko Krasznahorkaijevih romana, od kojih je najvažniji "Rat i rat", u kojem glavni junak i pripovjedač György Korin, iako ne zna engleski jezik, rasproda svu imovinu i odlazi u New York.
Nagrada Krasznahorkaiju važna je iz još jednog razloga: ne sjećam se da je ikada dosada Nobelovu nagradu dobio pisac koji je ujedno bio i vrhunski scenarista. Od 1988. do 2011. godine Krasznahorkai je napisao pet scenarija po kojima je mađarski redatelj Bella Tar, jedan od najosebujnijih redatelja današnjice, snimio svoje najbolje filmove, uključujući "Sotonski tango", koji traje 7 sati i 19 minuta, i "Torinskog konja".
